sport.ba @sport.ba
Na današnji dan 1974. godine u Sarajevu rođen je legendarni košarkaš Partizana - Haris Brkić. Ljubimac Grobara tragično je izgubio život u 26. godini.
Sjajni košarkaš ubijen je prije 19 godina u Beogradu, a njegov ubica ni do danas nije pronađen. 2000. godine ugašen je jedan mladi život, izuzetno perspektivni. Nepoznati napadač, odmah nakon treninga, 12. decembra ispred hale “Pionir” pucao je u Brkića, a igrač je preminuo tri dana kasnije.
Nekadašnji kapiten Partizana pogođen je s dva metka. Prvi je završio u predjelu jagodične kosti, a drugi ispod oka. Napadač je neprimjećen pobjegao, a slučajni prolaznik je zatekao nepomično Brkićevo tijelo. On je obavijestio ljude koji su se nalazili u hali "Pionir". Brkić je prebačen u Urgentni centar, potom je operisan, ali je preminuo tri dana kasnije.
Ismet Brkić, otac ubijenog košarkaša Partizana, preminuo je početkom januara prošle godine u bolnici u Beogradu. Bolovao je od teškog oblika dijabetesa, što ga je na kraju koštalo života. Posljednjih 17 godina života proveo je sa suprugom Radmilom nadajući se da će saznati ko mu je i zašto oduzeo sina.
Snažni košarkaš se tri dana borio, ali je 15. decembra izgubio najvažniju bitku. Od tada su Ismet i Radmila tražili pravdu. Ismet je preminuo, a istinu nije saznao.
"Više i ne znamo šta da kažemo. Prošlo je toliko vremena, a ništa se nije promenilo. I dalje ne znamo ko nam je i zašto ubio sina", drhtavim glasom sa suzama u očima pričali su prije nekoliko godina Harisovi roditelji.
"Kako se koja vlast menjala, tako su nam obećavali da će doći do pomaka, ali ništa od toga. Samo nam kažu da pokušavaju. One koji su radili na slučaju najviše je zbunjivala činjenica da za Harisa niko nije mogao da kaže nijednu ružnu reč. Bio je primeran momak i sportista. Nikada se ovako nešto nije desilo, znam samo za slučaj iz Kolumbije kada je ubijen fudbaler", pričao je Ismet.
Mučila ih je još jedna strašna stvar, gotovo svakodnevno su se pitali da li su prošli i upoznali ubicu sina.
"Ništa nam više ne znači kazna za njega, ali samo bismo ga pitali: Zašto, čoveče? Šta ti je skrivio?", plačnim glasom govorila je Rada.
Haris Brkić je rođen 24. jula 1974. godine u Sarajevu, a u karijeri igrao je za Borac iz Čačka, Partizan i Budućnost, a u mlađim selekcijama i za Bosnu.
Četiri puta je bio šampion Jugoslavije, tri puta u Partizanu i jednom u Budućnosti, a tri puta je osvajao i Kup Jugoslavije. S prvakom Srbije igrao je i final-four 1997/98. godine, a za crno-bijele je odigrao ukupno 294 zvanične utakmice i postigao je 3.740 koševa. Ujedno, bio je jedan od najboljih igrača Partizana u F4 Eurolige u pomenutoj sezoni.
Ostat će poznat i po svom dvokoraku koji je nazvan "Harisov ulaz". Radi se o produženom koraku koji se teško branio. Brkić bi kretao s loptom na koš, a onda bi jednom nogom dva puta "naskakao", čime bi zbunjivao protivničke igrače. Uglavnom bi asistirao ili poentirao, griješio je vrlo rijetko.
Brkić je bio mladi reprezentativac Jugoslavije, koja je 1996. osvojila bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za U20 reprezentaciju u Turskoj. Bio je na pripremama i igrao prijateljske utakmice za seniore, ali se nikada nije pojavio na velikom takmičenju.
Haris je bio dijete iz mješovitog braka, zbog čega je imao problema s pojedinim navijačima Beograđana. Imao je želju da se vrati u Bosnu, gdje se upravo počeo baviti košarkom.
"Ovo je moj grad, dvorana u kojoj sam trenirao, ovdje sam počeo, ali opet mi je neugodno, jer sam ovdje za neke četnik, a u Beogradu sam Turčin", kazao je Brkić u Sarajevu 1999. godine.
Jednom sarajevskom prijatelju, bivšem saigraču, otprilike mjesec dana prije ubistva, povjerio se:
"Rado bih se vratio kući, imam nekih problema. Kako ide Bosni, ima li ekipu, da li bi me ponovo primili?", raspitivao se Haris.
Ipak, mladi život ugašen je već u 26. godini, a ostaju samo sjećanja na velikog majstora. Svakog ljeta njegovi bivši klubovi Bosna, Parizan i Budućnost organizuju Memorijalni turnir "Haris Brkić" u njegovu čast.
Neka ti je laka crna zemlja igračino!
Pripremio: Mirza Hadžijusufović
