sport.ba @sport.ba
NBA liga nam iz sezone u sezonu, utakmice u utakmicu, napad u napad donosi nešto novo ili reprizirano, a ali samo se pojedini kroz čitavu historiju pamte.
Tako je bilo na meču Čikago Bulsa i Njujork Niksa u šestoj utakmici polufinala Istoka, 20. maja 1994. godine.
Ljuti rivali sa obale iste strane SAD-a imali su burne slučajeve u godinama iza nas, ali se ovaj pamti možda kao najburniji, najvatreniji i najupečatljiviji.
Skoti Pipen u jeku karijere i legendarni Patrik Juing, dvojica nevjerovatnih umova košarke i ikone koje jednostavno ne gube na važnosti i značaju, niti će.
U jednom od napada Skoti je dobio sjajnu loptu od parket, natrčao, skočio, a ispred njega se nalazio "oblakoder" iz Njujorka, pa, iako je protivnik masivniji popustio je pred njim, i to kako.
Odleteo je Pat kao nikada ranije, doživio ozbiljno poniženje u tom trenutku kada skoro 20.000 ljudi čeka da se desi i da "vjetroviti grad" eruptira.
- To zakucavanje... Uh, presrećan sam jer se smatra jednim od najboljih u historiji NBA lige. Kakva je to sezona bila, a to što smo bili stalno u neizvjesnosti je još više dodavalo na značaju. Osjetio sam se kao da sam dodirnuo krov, izgleda lošije nego što jeste, samo sam htio da zakucam i nisu nam se poklopili tajminzi. Bilo je baš zabavno - rekao je Pipen u jednom od intervjua.
Te sezone Bulsi nisu osvojili prsten, već Roketsi koji su savladali Nikse u finalu, dok je Kris Veber bio prvi "pik" na draftu te sezone, Dejvid Robinson najbolji strijelac, a MVP finala veliki Hakim Olažuvon.
Naravno, nikako se ne potcjenjuje kucanje Vinsa Kartera sa onog čuvenog Ol-stara, ili Džordanovo gotovo sa slobodnog bacanja, ali kada je rječ o naboju, ovo je nešto o čemu se pričalo i pričaće se kao o jednom od najboljih kucanja ikada.
(Sport.ba)
