sport.ba @sport.ba
Ono što je Totti za Romine, a Gerard za Liverpoolove, to je sigurno Batistuta za navijače Fiorentine. Za one koji navijaju s tribina stadiona “Artemio Franki”, on je jednostavno nešto mnogo više od samog igrača. Iako je nakon Firenze oduševljavao i u Rimu, pa u dresu Nerazzurra. Ipak, najljepše trenutke karijere proveo je u ljubičastom dresu, gdje je postigao preko 150 golova i kada je 1993. godine nakon ispadanja Fiorentine u seriju B odlučio je da ostane u klubu i pomogne mu da se vrati u prvu ligu.
"Firenzu sam uvijek smatrao svojom djevojkom. Ne moram objašnjavati ljubav prema ovom gradu", govorio je svojevremeno "Batigol" kome su navijači tako tepali zbog nevjerovatnog osjećaja za gol koji je posjedovao. Igrajući za svoj omiljeni tim Batistuta je postao njegov najbolji strijelac, osvajao je i titulu najboljeg strijelca lige, Kup Italije, Superkup Italije, ali on je želio više. Želio je “Skudeto”. Ta prilika mu se pružila kada je 2000. godine Fiorentina odlučila da prihvati ponudu Rome od 36 miliona eura i proda argentinskog napadača rivalu nakon skoro 10 godina.
Navijači su bili bijesni na rukovodstvo, demolirali stadion, zahtijevali da njihovog ljubimca zadrže po svaku cijenu, ali bilo je uzalud. Uprava ipak nije “popustila”. Batistuta je prešao u Romu i u duetu s Tottijem počeo terorisati golmane širom “Čizme” vodeći tim iz Rima ka tituli. 26. novembra 2000. godine, Batistuta je u svom novom “domu”, stadionu “Olimpiko” ugostio svoj voljeni klub u kome je ostavio trag kao gotovo niko prije njega. Mnogi su čekali da vide kako će igrati Batistuta protiv Tolda, Rui Coste, Di Livija i ostalih momaka s kojima je “do jučer” dijelio svlačionicu. Ako je iko i sumnjao kako će se ponašati navijači Fiorentine sve mu je prije početka meča bilo jasno. Utakmica je bila tvrda, na poluvrijeme se otišlo bez golova.
I drugo bi se tako završilo da nije bilo akcije u 82. minutu. Gigou je glavom spustio jednu loptu na nekih dvadesetak metara od gola Fiorentine, na nju je natrčao Batistuta i raspalio desnom nogom tako da je ona poletjela pravo ka golmanu Toldu, ali je on bio nemoćan da zaustavi tako jak i precizan udarac. Lopta se zakotrljala u mreži, a stadion je “eksplodirao”. Igrači su poletjeli da proslave pogodak sa strijelcem ovog remek djela i podijele neopisivu radost. Jedini koji nije slavio bio je upravo on. Batistuta. Na njegovom licu vidio se grč dok su saigrači skakali na njega. Savladale su ga emocije i jedan od najboljih napadača svih vremena počeo je plakati kao malo dijete. Bio je to jedan od najemotivnijih trenutaka viđenih na fudbalskim terenima. Batistuta je otišao ispod tribine gdje su smješteni navijači “Ljubičastih”, aplaudirao im i gestikulirao da su zauvijek u njegovom srcu. Nisu mu ostali dužni – skandirali su njihovom “Batigolu”.
Utakmica je završena rezultatom 1:0, a Batistuta je poslije nje izjavio: "Igrao sam cijeli meč s konfliktnim mislima, s konfliktom u glavi – žao mi je zbog Fiorentine. Ipak, ova pobjeda je veoma važna, želim da Roma pobjeđuje". Prije nego što je izašao s terena Batistuta je još jednom otišao da pozdravi navijače Fiorentine i ponovo je dobio ovacije prije nego što je u suzama otišao s terena na kraju ove emotivne večeri. Bila je to sedma pobeda Rome u osam odigrnih kola. Vučica je na krilima Batistute nastavila da “gazi” protivnike i nekoliko mjeseci kasnije argentinski napadač je dobio ono što nikada nije mogao u Fiorentini. Roma je poslije dugih 17 godina konačno osvojila “Skudeto”.
(Sport.ba)
