
Nevjerovatna priča bivšeg kolumbijskog fudbalera Oscara Pareje, koji je tokom karijere morao dva puta da igra protiv Pabla Escobara i njegovih tjelohranitelja u privatnom zatvoru narko-bosa.
Član Colorado Rapidsa u američkom MLS-u, u svojoj igračkoj karijeri odigrao je dva puta utakmicu života, ali bukvalno. Protivnik mu je bio legendarni kolumbijski narko-diler Pablo Escobar, od čije smrti se navršilo punih 24 godine, a koji je, pored ostalog, gajio veliku strast prema fudbalu.
Na pomen neke utakmice koja nosi veliku tenziju, Pareja se samo nasmije, jer ako neko zna šta to stvarno znači, to je Pareja. Početkom devedesetih godina u Kolumbiji je vladao strah i trepet koji je širio Pablo Escobar. U to vrijeme Oscar Pareja je bio kapiten i zvijezda fudbalskog kluba iz Escobarovog Medelina, Indepedientea. Jednog dana 1991. godine Pareha je dobio privatnu poruku. Escobar je želio da Oscar i njegovih šest saigrača dođu u luksuzni zatvor “La Catedral”, koji je specijalno napravljen za narko-bosa, i odigraju utakmicu koju Escobar neće gledati, već će igrati protiv njih.
Pareja je otišao, morao je da ode. Odbijanje Escobarovog poziva bi tada značilo potpisivanje smrtne presude. U to vrijeme Escobar je naručio hiljade ubistva, a nije bilo bitno ko su ljudi koje je ubijao. Escobar je izricao smrtne presude kapetanima policije, privrednicima, sudijama, pa čak i političarima.
- Morali smo da odemo. Iako je to bilo usred sezone, trener je morao da otkaže trening, nije mogao ništa drugo da uradi. Svi smo znali da nas posjeduje – kaže Pareja.
“La Catedral” se uzdizao iznad Medelina kao Olimp. Bio je to raskošan zatvor sa jakuzijima, teretanom, luksuznim namještajem i terenom za fudbal. Iako je to navodno bio zatvor, odatle je Escobar nastavio da posluje sa drogom, koja mu je donosila profit koji se mjerio milijardama dolara.
- Kada smo stigli u čekaonicu naišli smo na lijep namještaj, televizor i grickalice. Bili smo strašno nervozni, ipak smo čekali najkrvavijeg čovjeka u historiji Kolumbije. A onda su u sobu ušli tjelohranitelji i Escobar. U tom trenutku sam se pitao ko je ovde zatvorenik u stvari. Sjeo je pored mene i nazvao me po nadimku “El guapo” (ljepotan). Nikada neću zaboraviti taj dan. Sat vremena je s nevjerovatnom strašću i znanjem pričao o fudbalu, a onda se obratio meni. Rekao mi je da moram manje da se svađam sa sudijama, da on njih plaća i da to što radim nije dobro – prisjeća se Pareja.
Nakon toga, kada je već pala noć, svi su izašli na fudbalski teren da odigraju utakmicu − Parejo i saigrači protiv Escobara i tjelohranitelja. Escobar je igrao lijevo krilo, iako je bio desnonog. Pareja se priseća da je u najvećem problemu bio Carlos Alvarez, koji je morao da čuva Eskobara.
- Eskobar je bio sudija, a Carlos je bio u velikom problemu. Ako ga ne bude čuvao svom snagom, Escobar će osjetiti manjak poštovanja, a ako ga bude čuvao maksimalno, Escobar će se osetiti poniženim. U oba slučaja stradaće. Sjećam se da mu je Escobar rekao da će, ako ga udari, ostati u “La Katedralu” s njima. Alvarez Escobaru nije oduzeo nijednu loptu. Igrali smo meč od 90 minuta, a mi smo pobijedili uz dosta muke, s obzirom na to da su Escobar i njegovi momci igrali poprilično dobro. Zahvalili su nam se i ispratili me – prepričava Pareja.
Oscaru i njegovim saigračima moglo je da se desi bilo šta unutar tih zidina. Nije bilo policije, nije bilo kontrole, svi čuvari u “La Katedralu” su bili Escobarovi ljudi. Parejo je još jednom prilikom odigrao ovakvu utakmicu gdje je sve proteklo kao i prvi put. Naredne godine Escobar je zbog mučenja i ubijanja četiri poručnika morao da pobjegne iz “La Katedrala”, jer je kolumbijska vlada tražila da se transportuje u normalan zatvor. 2. decembra 1993. godine, Escobar je ubijen blizu Medelina.
Malo poslije toga jedan od Parejinih saigrača iz Indepedientea je takođe završio mrtav zbog umješanosti u posao s drogom. Andres Escobar (nije bio rođak Pablu), Parejov kolega iz reprezentacije je ubijen 1994.godine od strane narko-dilera, jer je postigao autogol protiv Amerike na Mundijalu. Pareja se 1998. godine preselio u Ameriku kada je prešao u New England Revolution. Tamo je odigrao jednu sezonu, da bi narednih sedam odigrao u dresu Dallasa.
Nakon završetka igračke karijere, Kolumbijac se posvetio trenerskom poslu, također u Dallasu. Bio je pomoćni trener, a od januara 2012. godine Pareja je samostalni trener Colorada. I dan danas Pareja proganjaju dani za vrijeme Escobara:
- Nismo reagovali na ono što se dešavalo oko nas. Nismo znali. Mi pobijedimo utakmicu i dobijemo 8.000 dolara bonusa. Od koga? Nismo znali, ali nismo ni pitali. Sjedio sam sa čovjekom koji je toliko zla nanio mojoj zemlji. Bili smo naivni – kaže Pareja.
Pareja gaji planove da se po završetku trenerske karijere vrati u Medelin, da sa svojim ocem živi na ranču.
- Želim da dovedem moje američke prijatelje. Da vide moju zemlju, da vide da to nije zemlja droge i ubistva. Mi smo dobar narod iz prelijepe države. Loši dani su gotovi – zaključio je Pareja.