sport.ba @sport.ba
Britanski list The Guardian objavio je ove sedmice odličnu priču o brojevima na dresovima nogometaša, nakon što je jedan detalj na utakmici engleske četvrte lige zaokupio pažnju gledatelja i uskoro pokrenuo lavinu komentara na Otoku.
Riječ je o igraču Yadou Mambou, legendarnom hitu Loua Bege “Mambo No. 5” iz 1999. godine, a ima tu svega o “pravom” Ronaldu, pa čak i o igračima koji su založili svoje vile kako bi mogli nositi omiljeni broj na dresu.
Tekst kolege novinara Baryja Glendenninga prenosimo u cijelosti:
Ako dokazi predstavljeni na suđenju u SAD-u za ubojstvo povezano s korupcijom na najvišim instancama Fife nisu bili dovoljno sumorni i teški, onda je nedavna priča o nogometašu po imenu Mambo dovoljan dokaz da je nogomet potpuno umro. Tijekom televizijskog prijenosa utakmice četvrte engleske lige između Ebbsfleet Uniteda i Leyton Orienta, stoper domaćih Yado Mambo (26) postao je neočekivana zvijezda na društvenim mrežama nakon što su gledatelji spazili da je klub promašio nevjerojatnu priliku postati hit tako što je propustio Mambu dati očiti broj na dresu. Riječ je, naravno, o legendarnom dance hitu “Mambo No. 5” Loua Bege iz 1999. godine kao što je uočio jedan navijač na Twitteru, što je pokrenulo lavinu komentara.
U razgovoru s lokalnom radio postajom na vrhuncu svoje 15-minutne Warholovske slave, Yado Mambo je otkrio da je, po dolasku u klub prošle zime, zaista i zatražio broj 5, ali ga je sportski direktor Daryl McMahon odbio.
“Obratio sam se i menadžeru te i njemu to predložio, ali on me nije želio saslušati sve dok nakon ovog vikenda stvar nije postala viralna. Nadam se da će ih to natjerati na promjene. Ta pjesma mi je bila omiljena dok sam bio klinac, a i u školi su mi je prijatelji stalno pjevali”, požalio se Mambo na “loš” tretman u klubu.
Ako ništa drugo, Ebbsfleet je odlučio barem nakratko iskoristiti “zicer” koji im je potpuno promaknuo. Napravili su unikatni Mambov dres s brojem 5 te ga pustili na aukciju na Ebayu nadajući se da će za njega dobiti poveći iznos koji će donirati za borbu protiv raka prostate.
Ruku na srce, brojevi na dresovima nisu ništa više od najobičnije identifikacije igrača, ali neki su puno više od toga. Neki su legendarni i tradicionalno ih povezujemo s genijalcima. Ne može baš bilo tko nositi broj 10. S Emiratesa imam informacije da je osnovni uvjet za eventualno produljenje Özilova ugovora s Arsenalom dobivanje “desetke” koju trenutačno nosi Jack Wilshere. Otvorite li Özilov profil na Twitteru, vidjet ćete da je Nijemac, blago rečeno, opsjednut tim brojem koji nosi i u njemačkoj reprezentaciji.
Harry Redknapp je u svojoj autobiografiji otkrio da je Paulo Futre, tada novi igrač West Hama, izjurio s Highburyja u prvoj utakmici sezone, nakon što mu je oružar prije utakmice s Arsenalom dao broj 16.
“Futre nositi broj 10, ne broj 16. Eusebio broj 10, Pele broj 10, Futre broj 10, a ne jebeni broj 16”, urlao je Futre na lošem engleskom na menadžera.
To je u klubu postao ozbiljan problem i Portugalac je bio na rubu raskida ugovora jer se aktualna “desetka” John Moncur nije tako lako želio odreći svojeg broja. U priču su se morali uključiti i odvjetnici. Napokon, Futre je obećao Moncuru da može, kad god poželi, koristiti njegovu vilu i golf teren u Algarveu i John se odrekao broja u Paulovu korist.
Drugi igrači nisu bili toliko uporni pa su jednostavno prihvatili situaciju. Kad je Roberto Baggio potpisao za Inter 1998. godine i inzistirao na broju 10 koji je nosio Ronaldo. Inter nije imao izbora. Baggio je dobio desetku, a Ronaldo je dobio broj 9 koji su šefovi kluba oduzeli Ivanu Zamoranu. Legendarni Čileanac nije se previše bunio i pokazao je pravi osjećaj za diplomaciju nakon što je uzeo broj 18 i između brojeva 1 i 8 stavio mali znak plus te tako zapravo nosio “devetku” i postao prvi hit.
Iako malo tko može kritizirati narcisoidnog Cristiana Ronalda zbog toga, Portugalac je svoj broj 7 inkorporirao u osobni brend CR7 i netko bi stvarno morao biti izrazito glup da mu ga pokuša oteti. Za neke će broj 7 zauvijek biti magarac iz legendarne serije “Život i vrijeme grizlija Adamsa”, a neki će ga zauvijek povezivati s nogometnim legendama. Garrincha, Luis Figo, Eric Cantona, David Beckham, George Best i Kenny Dalglish - svi su nosili taj broj.
I u bejzbolu je priča slična. U jednoj epizodi Seinfelda George Costanza planira sina nazvati Sedam prema Mickeyu Mantleu, legendi New York Yankeesa. Baš kao što je učinio i Andy Carroll, koji je sina nazvao Wolf Nine, aludirajući na svoj broj koji nosi u West Hamu.
Mladi Gianluigi Buffon je u Parmi uzeo broj 88, što je razbjesnilo talijansku židovsku populaciju, koji su to shvatili kao nacističku provokaciju. Osmo slovo abecede je H, pa je 88 u njihovim očima bilo HH, odnosno “Heil Hitler”. Buffon, kojemu je upravo Francesco Toldo uzeo mjesto prvog golmana talijanske reprezentacije, rekao je da je taj broj znak velikog zalaganja.
“Odabrao sam 88 jer me podsjeća na dva para muda, a mi Talijani znamo što znači imati muda - biti jak i odlučan. A to je baš ono što mi treba da se vratim u talijansku reprezentaciju”, rekao je Buffon i uskoro na terenu opravdao svoje viđenje broja 88.
Nicklas Bendtner je po dolasku u Arsenal tražio broj 52 jer je zarađivao toliko tisuća funti tjedno. Cinici danas pričaju kako je to odlična slika njegova propadanja budući da sad u Rosenborgu nosi broj 9.
