sport.ba @sport.ba
Jedan od najboljih svjetskih napadača Zlatan Ibrahimović danas slavi 35. rođendan. Autor mnogobrojnih atraktivnih golova, najbolji švedski fudbaler svih vremena i najbolji strijelac reprezentacije, čovjek koji je s klubovima osvojio skoro sve, ali mu nedostaje jedan pehar da upotpuni nevjerovatnu kolekciju. To je naravno Liga prvaka, koju nažalost ni ove sezone neće sigurno osvojiti jer United igra u Evropskoj ligi.
Ibra je igrao za Malmö FF, Ajax, Juventus, Barcelonu, Inter, Milan i PSG, ali još čeka na najveću klupsku nagradu, iako je u karijeri osvojio preko 30 trofeja. Od dresa Švedske penzionisao se ove godine nakon Eura, a ostat će zabilježeno da je u 116 mečeva postigao 62 pogotka za Skandinavce. U veoma bogatoj klupskoj karijeri u preko 300 navrata je tresao protivničke mreže, a u Parizu zasjenio sve - pa i legendarne Pauletu i Safeta Sušića.
Izuzetno teško djetinjstvo
Zlatan Ibrahimović rođen je 3. oktobra 1981. u Malmeu. Odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmea, punom Somalijaca, Turaka, Jugoslavena, Poljaka i Šveđana. Živio je u skromnom stanu na četvrtom spratu u brojnoj porodici: njegova jedina prava sestra, dvije godine starija od njega, dvije polusestre, te sinčić od brata. Mati Jurka je puno radila da bi imali šta da jedu. Čistila je 14 sati dnevno i bila je pravi borac. Ponekad su i oni išli da joj pomognu. Bila je gruba žena, često ih je tukla drvenim kuhačama. Nije znala da ih pomiluje, niti kaže lijepu riječ. Zlatan nije imao ni dvije godine kad su mu se roditelji razveli (otac Šefik je porijeklom iz BiH), i ničega se ne sjeća iz tog perioda. Samo zna da nisu imali dobar brak...
On i sestra Sanela su oca viđali svakog drugog vikenda i uživali su u vremenu provedenom s njim. U stanu u kojem je živio s majkom i ostalim ukućanima bilo je mnogo problema, pa su socijalni radnici 1990. odlučili da Sanela pređe kod oca, a da Zlatan ostane kod majke. Ali, nije mogao bez Sanele i jednog dana prešao je kod oca, koji je u međuvremenu počeo mnogo piti. Nakon novog ispitivanja u martu 1991, socijalni radnici su odlučili da Sanela pređe kod majke, a Zlatan ostane kod oca. Sanela je danas frizerka, prekinula je kontakt s ocem zbog njegove ovisnosti o alkoholu. Zlatanov otac Šefik Ibrahimović bio je domar u jednoj zgradi i kada bi se vratio s posla želio je mir. U dobrom raspoloženju bio je pravi zabavljač, zaljubljen u muziku s jugoslovenskih prostora. Zlatan je živio s ocem i njegovim sinom iz prethodnog braka, Sapkom, koji je rođen u Bijeljini, ali su se poslije jedne teške svađe razišli. Šefik i Zlatan ostali su sami, bez ikoga, praznog frižidera, s mnogo piva koje je otac nekontrolisano pio. Zlatan navodi da je često bio gladan kao vuk. Kako je bio frustriran zbog praznog frižidera, Heleni, sadašnjoj nevjenčanoj supruzi, uvijek govori da frižider mora biti totalno pun. Kada njegovi klinci, Vinsent i Maksi, plaču jer hrana nije još gotova, često pomisli: "Samo kad biste znali koliko vam je dobro!"
Raspad Jugoslavije iz očiju malenog Zlatana
"Rat je bio čudna stvar. Nisam znao ništa o njemu. Nije mi bilo jasno zbog čega su mama i sestra obučene u crninu. To je bilo zbog bake koja je poginula u jednom bombardovanju u Hrvatskoj. Svi su bili tužni osim mene, kojeg nije bilo briga je li neko Srbin ili Bosanac ili šta god", otkrio je Ibra. Jedna Zlatanova polusestra počela se drogirati, a mati je patila. Povremeno je išla na odvikavanje, ali se vraćala drogi i na kraju su majka i ona prekinule odnose.
Prvi klub u kojem je igrao zvao se MBI. Imao je samo šest godina kada je počeo trenirati. Na trening je išao ukradenim biciklima. Kasnije je prešao u FBK Balkan, a trener je bio iz BiH. On se prema igračima odnosio očinski. "U MBI švedski očevi gledaju utakmicu i viču: 'Ajmo, momci. Dobro je!' U FBK Balkan očevi viču: "'Je...i ti mater u p...!' Mislio sam, odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!" Kada je imao 13 zaigrao je u Malmeu. Zbog temperamenta često je kao dijete upadao u konflikte u klubovima, te je tada razmišljao da prekine s fudbalom, da se bavi tekvondoom, hokejom, a Šefik je želio da mu sin bude advokat.
Ronaldo Luis Nazario de Lima kao inspiracija
Na zidu sobe zalijepio je Ronaldov poster, želio je da bude kao on. Smatrao je da je Ronaldo momak koji je promijenio stvari. Bio mu je heroj i proučavao ga je na Internetu pokušavajući skinuti njegove pokrete. Trenirao je naporno i konstantno. Čak i u dvorištu ispred majčine zgrade, satima. Imao je jedan trik. Kada bi došao u Rosengard, viknuo bi klincima: "Dajem 10 kruna onome ko mi uspije uzeti loptu!" Ali, to nije bila samo igra. Dorađivao je tehniku i učio da čuva loptu tijelom. "Kada se nisam zabavljao s klincima igrao sam fudbalske igrice na TV. Mogao sam se igrati 10 sati u komadu i često sam uočavao propuste u igri, te sam to koristio u stvarnom životu. Sam sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerovatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi. Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom. On je imao svoje cuganje i svoj rat i svoju jugoslovensku muziku. Ali sada nisam mogao da vjerujem! Ovaj ovdje tip bio je pravi otac. Došao je da prati utakmicu, a ja sam bio totalno zabezeknut. O tome sam sanjao i počeo sam igrati s nekom potpuno bolesnom snagom: 'Sr...nje, tata je ovdje!'"
Od tada je Zlatanovo igranje postalo očeva droga. Pratio ga je na svaki trening, njegova kuća je bila kao muzej sinovljeve karijere, izrezivao je svaki članak iz novina, čak i najmanju zabilješku. Od tog dana počeo je da živi za Zlatana i za njegov fudbal. Kao najskuplji igrač Malmea prodat je Ajaxu i tada je njegova karijeri krenula ka gore. Juventus, Inter, Barcelona, Milan, PSG i Manchester United za koji sada nastupa, klubovi su u kojima je ovaj igrač ostavio veliki trag.
Na terenu je doživljavao stalne provokacije igrača i publike. "Dovikivali su mi Cigane, Tatare, razne gadosti o majci i familiji, a to me je palilo. Igram najbolje baš kad sam ljut, što se i pokazalo", kaže Zlatan.
Prljava stopala
Kada je dobio prvog sina Maksimiliana Ibrahimović nije mogao izaći iz bolnice u švedskom Lundu od novinara, fotografa, paparaca, fanova... Da izbjegne svu tu gungulu sklupčao se u velikoj korpi za veš, pa su ga provezli na sporedni izlaz. Sreću zbog sina zamijenila je briga jer je Maksi stalno povraćao i gubio je na težini. Njegov želudac nije vario hranu i morao je hitno na operaciju. Operacija je bila teška, ali se na kraju sve dobro završilo.
Kada su Zlatan i njegova supruga Helena odlučili kupiti kuću u Malmeu svidjela im se jedna ružičasta na najboljoj lokaciji, gdje se imanja nasljeđuju od predaka i gdje niko s prošlošću sličnom njegovoj nije doselio. Ali, kuća nije bila za prodaju, jer ljudi koji su u njoj živjeli nisu namjeravali seliti. Ipak uspjeli su ih ubijediti. Na zidu dnevne sobe visi slika velikih, prljavih stopala, koja izaziva čuđenje svih koji uđu u njegovu kuću. "To su stopala koja su sve ovo platila", Zlatanovo je objašnjenje.
Svi u jedan koš, ali Jose Mourinho...
"Odmah sam znao da je Jose Mourinho poseban. Izgledao je kao filmska zvijezda, bio drzak. Znao je koliko vrijedi i ponekad je bio grub prema konkurentima. Zavolio sam ga na prvu. Razumjeli smo se i odmah sam shvatio da naporno radi. Po cijeli dan prati fudbal i pravi analize. Nikada nisam upoznao trenera koji toliko poznaje suprotni tim. Nikad nije vikao, a ljudi su ga ipak slušali. Ali, bilo je nešto što me je uznemiravalo, a to je njegovo lice. Bez obzira šta da uradim, on izgleda isto - ledeno hladan", otkrio je još davno Ibrahimović, a sudbina je htjela da se opet sastanu na "Old Traffordu".
"Ja sam Zlatan"
Knjiga "Ja sam Zlatan", službena je biografija Zlatana Ibrahimovića, a u njoj je fanstastični fudbaler otkrio mnoge detalje iz svog privatnog i profesionalnog života.
"Tamo je sve počelo. Ajax. Avantura u Ajaxu. Došao sam u Amsterdam potpuno sam. Prvi mjesec je bilo velikih problema. Bit ću iskren: nisam imao novca. uopće. Do prve plate je trebalo proći mjesec dana. Dobio sam kuću, pristojnu, ali sam u njoj imao samo krevet i TV. Tih 15 dana sam se užasno mučio i proživio pakao. Onda sam nazvao Maxwella jer je došao u Ajax kad i ja, pa sam ga upoznao malo bolje. Rekao sam mu da nemam baš ništa jesti, a on me smjestio u svoju kuću, dao mi svoj krevet, dok je on spavao na podu", napisao je Zlatan i nastavlja dalje: "Spavao sam kod njega dvije sedmice. Jeo njegovu hranu, vozio me na treninge, u izlaske. Maxwell je kao medvjedić, teddybear. Najbolji čovjek na svijetu."
Maxwell je otada Zlatanov privjesak kojeg je veliki Šveđanin vodio svuda sa sobom, s obzirom da je imao klauzulu u ugovoru da gdje god pođe igrati, Brazilac mora ići s njim. I tako se Zlatan Brazilcu 'iskupio' činjenicom da je nakon Ajaxa ovaj išao za Zlatanom u Inter, Barcelonu a i PSG. Maxwell mu je pružio ruku, a Zlatan to nikada nije zaboravio...
Zlatanova priča, prava priča o uspjehu, započinje opisom njegovog odrastanja u opasnim imigranatskim predgrađima Rosengarda, izvan grada Malmea, nastavlja s otkrićem Zlatanovog jedinstvenog talenta i prati njegov boravak u nekim od najvećih evropskih fudbalskih klubova: Ajax, Juventus, Inter, Barcelona i Milan. Biografiju je napisao David Lagercrantz, autor poznat u Švedskoj po nevjerojatnim biografijama i po vrlo hvaljenim književnim djelima. Nakon što je proveo mnogo sati intervjuirajući, Lagercrantz je uspio uhvatiti Zlatanovu osobnu i nikada prije ispričanu priču. U knjizi bilježi jedinstveni glas imigrantskog klinca, odraslog na ulici, koji je sada jedan od deset najbolje plaćenih fudbalera na svijetu.
Zlatan Ibrahimović je po socijalnoj karti (onoj porodičnoj, ali i izoliranosti u švedskom društvu) imao sve preduslove da postane dobar vođa bande u jednom predgrađu i da tu počne i završi svoju karijeru. On tu priču mijenja, umjesto da roditelji odgajaju i vaspitaju njega on počinje da odgaja njih. Umjesto da švedsko društvo, to u glavama i svjesti Bosanaca idealizovano, obećano društvo, njega integriše, on pokušava integrisati cijelu Švedsku, dajući riječ onima koji je nikad ne bi dobili, segregiranima, iskorištavanima, diskriminiranima. Zlatan nam u knjizi nudi i novu sliku i o strancima i o samim Šveđanima. Ova jedinstvena priča nije samo običan sportski životopis – to je priča s književnim kvalitetama o čudesnom uspjehu i o suštini fudbala. Osim Zlatanovih fanova, u knjizi će uživati svi ljubitelji fudbala, ali i milioni emigranata širom svijeta. Dovoljno je reći da je riječ o najprodavanijoj knjizi u Švedskoj, prodavanijoj više i od Harryja Pottera.
Ronaldinhov osmijeh promijenio je sve
Njegovu karijeru obilježili su brojni fascinantni detalji, a izdvojio sam samo neke. Zlatan je nakon dvije sezone odigrane u Barceloni, otišao u Milan, gdje se također zadržao dvije sezone. Jednu je bio na posudbi, a drugu kao igrač Rossonera. Tako je Ibrahimović otkrio i priču koju malo ko od vas zna, a pogledajte i koga je doveo na San Siro.
"Taj prijelazni rok je zatvoren 31. augusta, a 25. smo odigrali prijateljski meč na 'Camp Nou', čekali smo u autu dokle nam situacija nije omogućila da odemo na teren. Bio je to čudan osjećaj, mogli ste čuti gomilu navijača vani. Guardiola nije ni pogledao u mene, pa sam pomislio: 'Je li ovo moja poslednja utakmica s Barcelonom? Šta će se sada desiti?'", otkrio je Ibrahimović šta je u tom trenutku mislio.
"Nisam imao nikavu ideju, sve se okrenulo kada je Ronaldinho otvorio vrata od naše svlačionice i povikao: 'Ibra'! Odgovorio sam mu 'Da'. Ronaldinho: 'Jesi li spakovao kofere došao sam da te vodim u Milano'? Tada su svi saigrači počeli padati na pod od smijeha. Odgovorio sam mu 'Naravno', onda su saigrači shvatili šta se događa, ali sam u toj situaciji prvi put kroz svoju karijeru žarko planirao da potpišem za Milan", dodao je Zlatan.
"U Barceloni sam igrao kao stanardan igrač ali moja igra nije imala baš neki značaj. Samo nekoliko minuta prije utakmice sam se opet susreo s Ronaldinhom i upitao ga kroz smijeh 'Jesi li lud?' na što se i on nasmijao, fotografi su uspijeli da nas slikaju kako se obojica smijemo. Za nekoliko dana ta je slika obišla svijet. Najbolje se dogodilo kada sam u tunelu pred izlazak igre za drugo poluvrijeme sreo velike igrace kao što su: Pirlo, Nesta, Gatusso i Ambrosini koji su mi vikali: 'Moraš doći Zlatane trebamo te.' To je bio trenutak kada sam odlučio preći u Milan."
Raiola je ostavio trajni pečat
Druga priča koja me zainteresovala je ta kada je švedski napadač otkrio kako je Mino Raiola (njegov agent, za kojeg mnogi smatraju da je uprvo on ispričao Zlatanovu životnu priču) bio taj koji ga je naučio pameti.
"Obukao sam Gucci jaknu, stavio zlatni sat, parkirao Porsche ispred ulaza u restoran. Očekivao sam menadžera, a tamo je stigao drugačiji čovjek u tenisicama i trapericama s ogromnim trbuhom. Izgledao je kao jedan od Sopranosa", objašnjava Ibrahimović, pa nastavlja:
"Sjeli smo u restoran, a on je naručio hrane za petoricu. Nešto smo počeli pričati, a on je izvukao papir s gomilom imena i brojeva. Kaže mi: ‘Vieri, 24 gola u 27 utakmica, Inzaghi 20 golova u 25 utakmica…Ibrahimović 5 golova u 25 utakmica. Misliš da te mogu prodati s takvom statistikom? Misliš da nekoga impresionira tvoj sat ili Porsche?"
Raiola je potom Ibru pitao želi li postati najbolji na svijetu, na što je ovaj odgovorio potvrdno. Uslijedio je savjet kako da to napravi.
"Prodaj sve automobile, satove i treniraj tri puta napornije jer si trenutno statistički očajan", rekao mu je Raiola.
Ibrakadabra je savjet poslušao i postao je znatno skromniji.
"Počeo sam na treninge ići u klupskom Fiat Stilu. Bilo je dosadno i ponižavajuće, ali davao sam sve od sebe na treninzima i utakmicama."
Rezultati su itekako vidljivi, budući je danas Ibrahimović jedan od najboljih i najplaćenijih fudbalera svijeta.
Najbolje Zlatanove izjave
Zlatan Ibrahimović često je bez dlake na jeziku. Ovo su samo neke od njegovih briljantnih izjava:
"Dođi k meni doma pa ćeš vidjeti jesam li gay... i povedi svoju sestru", odgovorio je Ibrahimović reporterki koja ga je pitala je li homoseksualac.
"Nisam je još upoznao. No, kada je upoznam, bit će moja djevojka", odgovorio je Ibra na pitanje ko je najljepša žena svijeta.
"Švedski stil? Ne. Jugoslavenski stil? Naravno da ne. To mora biti Zlatanov stil", rekao je o utjecaju njegovog porijekla na stil igre.
"Prvo sam krenuo lijevo, on također. Onda sam krenuo desno, on također. Onda sam opet krenuo lijevo, a on je otišao kupiti hot dog", rekao je Ibra nakon što je predriblao defanzivca Liverpoola Stephanea Henchoza.
"Gledali smo u svlačionici ko što sluša na playeru, bilo je mnogo pjesama Justina Biebera, Jonas Brothersa i Selene Gomez. Lijepo je znati da čak i David Beckham nema dobar ukus u svemu", provocirao je Ibra Beckhama s kojim je igrao u PSG-u.
"Da sam nastavio s taekwondoom, vjerojatno bih osvojio nekoliko olimpijskih medalja", rekao je Zlatan koji je kao tinejdžer imao crni pojas u tom sportu.
"Kada mene kupujete, vi kupujete Ferrari. Kada vozite Ferrari, u njega stavljate najbolje gorivo, odlazite na autocestu i pritisnete gas do kraja. Guardiola je u mene stavio dizel i vozao me po selu. Trebao je kupiti nekog Fiata", rekao je Zlatan o odnosu s Pepom Guardiolom.
"Morate pitati svoju ženu o tome", odgovorio je Ibrahimović novinaru na pitanje odakle mu ogrebotine po licu.
"Ne, Zlatan ne ide na probu", odgovorio je Ibrahimović Arsenalu, kad ga je Arsene Wenger kao mladog igrača želio dovesti u klub. Zlatan je od 'malih nogu' bio poznat po svom velikom egu.
"Dajte im bicikl s mojim autogramom, to će im biti dovoljno", seksistički je Ibrahimovićev odgovor na pitanje trebaju li nogometašice u Švedskoj biti plaćene jednako kao i njihovi muški kolege.
"Jose Mourinho je potpuna Guardiolina suprotnost. Ako je Mourinho svjetlo u sobi, Guardiola navlači zavjese", kazao je Ibrahimović o Portugalcu.
"Jedno je sigurno, na Svjetskom prvenstvu bez mene, nemate što gledati. Zato nije vrijedno čekati početak SP-a", Ibrahimovićeve su riječi nakon što se Švedska nije uspjela kvalificirati na SP u Brazilu 2014., kad ju je u dodatnim kvalifikacijama izbacio Ronaldov Portugal.
"Ništa, već ima Zlatana", odgovorio je Ibrahimović na pitanje što je poklonio svojoj supruzi Heleni Seger za rođendan.
"Da postanem trener? Nemoguće. Na utakmici bih ošamario najmanje dva igrača, a nakon utakmice, osmoricu", čini se da navijači neće nakon što završi igračku karijeru Ibrahimovića vidjeti blizu fudbala.
Piše: Mirza Hadžijusufović
