sport.ba @sport.ba
Naša selekcija je ostvarila poraz u prijateljskoj utakmici sa Španijom, rezultat na kraju utakmice je glasio 3:1 za nominalne domaćine u ovom meču.
Ovaj poraz ne boli mnogo, ipak to je Španija, bivši svijetski, aktuelni europski prvak, međutim ono što boli jeste ne zalaganje pojedinih zvijezda na terenu.
Prvo poluvrijeme, ako je ikako moguće treba izbrisati sa svih memorija, video snimaka, jer u tom poluvremenu smo stajali razočaravajuće, momčad sa glavom i repom međutim bez trupa, naši veznjaci, posebno onaj od kojeg se najviše očekuje su zakazali totalno.
Čitavo prvo poluvrijeme nismo sastavili dva normalna dodavanja, igru su nam gradili štoperi Zukanović i Spahić, koji su nakon nekoliko kombinacija sa bekovima Kolašincem i Vranješom, najčešće loptu slali u ''vatru'', pokušavajući pronaći odsječenog Džeku, kao i krilne Višću i Hodžića. Španci su tu igru pročitali, i tako zaustavili našu reprezentaciju u pokušaju da se zaprijeti golu Španaca.
Vezni red u prvom dijelu uopšte nije postojao, uspavani Hadžić, zajedno sa usijanim Pjanićem, koji izgleda više brine za svoju destinaciju nakon ljetnog prelaznog roka, nego za nastupe u dresu BiH kojim bi trebao kao neko koga svijetski mediji hvale na sva usta, da zadovolji malo i naše ljubitelje fudbala i reprezentacije a podsjetimo to je čak 70% države. Bešić je i bio primjetan tokom ovog poluvremena, ali nažalost ne baš u fudbalskom smislu, već je napravio tu poneki prekršaj nakoj kojeg je uobičajeno za Muhameda dolazilo do koškanja sa protivničkim igračima.
Na radost igrača koji su se golom na kraju poluvremena koliko toliko iskupili za svoju bezvoljnu i bezidejnu igru. Naravno asistent je bio do tada jedan od najlošijih na terenu Miralem Pjanić, a gol postiže ratnik Spahić, koji nekoliko minuta kasnije i opravdava svoj nadimak.
Prinudna izmjena i glupost Spahića vjerovatno da su promjenili svu našu koncepciju igre, međutim izgleda da nam je igrač manje čak bio i koristan jer je nakon toga igra naše reprezentacije bila u mnogome bolja.
Meša na startu poluvremena povlači jedan veoma ne logičan potez, umjesto najboljeg ubacuje igrača koji nam je koristi da imam čak dvojicu manje na terenu, tj. umjesto Višće ulazi Hajrović, koji je do kraja poluvremena samo uspio istrčati nekoliko kilometara, bez lopte naravno.
Nakon toga umjesto Hodžića koji do tada zajedno sa Višćom bio jedan od najboljih igrača na utakmici, ulazi Duljević, koji je do kraja utakmice pokazao igrački talenat, smjelost i hrabrost i time pokazao da se na njega može računati za naredne utakmice, jer za razliku od ostalih na terenu, jedan je od rijetkih koji se nije bojao oprabati udarac sa distance, i time pokušati ugroziti gol Španaca.
67 minut je vrijedan pažnje, jer od tog minuta naša reprezentacija konačno počinje da igra, ulazak Medunjanina, budi naš vezni red, te konačno nam štoperi i bekovi ne grade igru, Medunjanin ulazi umjesto nevidljivog Hadžića, koji je kao i Hajrović imao samo jedan jači kondicioni trening.
Đurić kako je i ušao, tako je i izašao, s tim da je na početku drugog dijela ima priliku da poravna rezultat ali obrukao se i promašio zicer, ovaj robusni napadač nije dobio niti jedan duel sa španskim štoperima, njega je zamjenio Grahovac koji je do kraja odigrao jednu solidnu partiju.
Nažalost igrač koji dolazi iz redova pobjednika Kupa BiH, dobio je svega nekoliko minuta prilike, iako je kroz igre u Premijer ligi BiH kao i u Kupu zaslužio malo veću minutažu u ovoj utakmici na kojoj se nije imalo šta izgubiti, jer nas je prvih tridesetak minuta koštalo čak i nade da možemo pobjediti ovu selekciju, ali na kraju naši promašaji su nas koštali i eventualnog neriješenog rezultata.
Nekada su reprezentativci igrali bez ikakvih naknada za našu selekciju, ali smo tada imali jedanaestoricu i dobro smo parirali Špancima, čiji se fudbal ni danas ne razlikuje mnogo od onoga tada. Tako smo 2004 godine na bilinom polju odlično odigrali sa Špancima, rezultat je glasio 1:1, a strijelac za našu ekipu je bio Elvir Bolić.
Da bi mi u uzvratnoj utakmici doskorašnji reprezentativac BiH Zvjezdan Misimović na Mestalli hladnim tušem polio Španske tifoze, i svojom bravurom našu reprezentaciju doveo u vodstvu, i da nije bilo naklonosti sudija prema Furiji vjerovatno i pobjedu našoj reprezentaciji, jer se produžetak igrao jako dugo van svoji okvira, odnosno utakmica se igrala sve dok Španija ne pobjedi.
Nadamo se da će se stanje u našoj reprezentaciji do početka kvalifikacija popraviti i da će usijane glave početi manje šetati a više igrati na terenu, i da se sa igrom kao u vrijeme Miroslava Blaževića Ćire, koji je upravo i stvorio okosnicu današnje reprezentacije, ponovo plasiramo na veliko takmičenje. Ipak trebamo biti zadovoljni jer bez veznog reda i Emira Spahića koji je zaradio crvneki karton, uspjeli smo se relativno dobro suprostaviti, drugoj momčadi Crvene Furije.
(Faris DŽAFEROVIĆ, sport.ba)
