sport.ba @sport.ba
Fudbalska selekcija Bosne i Hercegovine odmjerila je snage sa skoro pa rezervnim sastavom Španije. Iako u dosta okrnjenom sastavu, ponovo nismo uspjeli parirati Furiji.
Nakon ovog susreta, iako je prijateljski, ostaje velika gorčina među zaljubljenicima lopte na ovim prostorima. Moralo se itekako više pružiti, ako ne znanja onda borbenosti i želje. Prvih pola sata izgledali smo kao neka amaterska ekipa, a okrnjeni Španci su to obilato iskoristili. Da nije bilo raspoloženog Asmira Begovića već na poluvremenu bi bili u debelom minusu.
Više od poraza boli taj nedostatak želje. Nevjerovatno da se u državnom dresu ne prolijeva posljednja kad znoja, pa i krvi ako zatreba, a ovo je bio veliki šamar i svima onima koji su potrošili silne novce samo da stignu do St. Gallena. Vraćamo se na staru priču, rekli bismo.
Naše glavne uzdanice, čast izuzecima, već su mislima bile na svjetskim plažama ili u evropskim velikanima, samo na terenu ne. A tu su upravo trebali. Prvih pola sata protiv Furije više nam se nikada ne bi smjelo ponoviti ako želimo biti tim za primjer. Samo rijetki su se borili, a neki dokazali da je krajnje vrijeme ili da im se zahvalimo ili da konačno promijene stav u državnom dresu.
Emir Spahić ponovo je, po ko zna koji put, iskalio nevjerovatan primitivizam na terenu koji apsolutno nije svojstven pravim sportistima. Šamaro je koga je stigao, čak i prijetio, te je zasluženo poslan pod tuš. Zlobnici bi rekli Spahi se nije išlo u Japan na Kirin kup. Apsolutno je sada pravi trenutak zahvaliti mu se za sve i nastaviti bez fudbalera HSV-a. Dokazali su momci u drugom dijelu da mogu kvalitetno odigrati u odbrani i bez njega, čak je bilo i manje propusta. Spahić jeste bivši kapiten, ali napravio je i previše propusta zbog kojih mu se više ne može gledati kroz prste.
Samo čovjek koji ne razumije bit sporta može odobravati njegovo onakvo ponašanje. Nažalost, bilo je i takvih, srećom u manjini. Spahić jeste dosta dao ovoj selekciji, ali u nekoliko navrata nas je itekako i koštao. Ja mu nikad ne mogu zaboraviti onaj penal u Francuskoj, zbog kojeg smo i ostali bez Evropskog prvenstva. Bilo je tu još propusta, ljubitelji fudbala ih se sigurno sjećaju.
"Selektor Mehmed Baždarević MORA dati OSTAVKU!!! IZ MILION RAZLOGA!!! Zna on to najbolje, zbog čega i koga!!!", poručio je na poluvremenu susreta novinar Muhamed Bikić na svom Facebook profilu. Muhameda itekako cijenim kao kolegu i objektivnog čovjeka, koji ne donosi tako ishitrene zaključke.
"Nakon ovog statusa na poluvremenu utakmice, dobio sam na stotine poruka i komentara u inbox, a i na sami status. I na koncu utakmice stojim na tom stanovištu, a do njega je, ili više da vrisne, ili ode! Zna on zbog koga i čega, nije Meša naivan, mnogo šta je prošao, da bi se neko igrao s njim. A igraju se pojedinci itekako, kao i sa svim dosadašnjim selektorima. Na kraju će ga smijeniti i doživjet će sudbinu svoga prethodnika Safeta Sušića. Na žalost i njegovu i našu, svih iskrenih navijača reprezentacije Bosne i Hercegovine", kaže za Sport.ba Bikić.
Upravo on itekako dobro poznaje našeg selektora, te s pravom ovo može tvrditi. I zaista je tako, pojedinci imaju itekako velike ovlasti u ovom timu, te ispada da selektorova nije zadnja, iako bi morala biti. Već sada je jasno da će Meša, ukoliko ne podnese ostavku, biti smijenjen, možda već na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. Izgleda da selektor mnogima smeta, kako nekima u Savezu, tako i pojedinim igračima koji zamišljaju reprezentaciju kao svoju prčiju. A to ona ne smije biti. Iako to niko ne smije priznati, atmosfera u timu je daleko od dobre. Velika smutnja je prisutna, a pojedine kolege novinari nažalost dodvoravaju se čelnicima Saveza, kako bi uživali blagodati koje krovna kuća bh. fudbala nudi. Ipak, srećom ima i onih koji će progovoriti za napredak bh. fudbala. Inače tapkat ćemo još dugo u mjestu.
Meša je napravio mnogo toga pozitivnog i nije red da se sada sve sruši kao kula od karata. Najveća zabuna unesena je time ko će putovati u Japan, a ko ne. Zvijezde ove selekcije očito ne žele u ovom periodu godine put na tako daleku destinaciju, te ga po svaku cijenu žele i izbjeći. To nije fer, pogotovo prema mlađim igračima, koji to sve moraju posmatrati, a tu su da uče upravo od tih fudbalera. Ako se već znalo da će biti problema oko ovoga, postavlja se logično pitanje zašto je i prihvaćena ponuda za učešćem na ovom kupu?! Zar su pare baš toliko bitne, pogotovo u vremenu kada je Savez konačno "stao na noge".
Ne želim se baviti teorijama zavjere, ali Edin Džeko izlazi iz igre zbog povrede iako nismo vidjeli da je imao neki ozbiljniji duel do te 22. minute.
Kasnije Spahić, u posljednjoj minuti prvog poluvremena, potpuno bespotrebno dobiva crveni karton. Muhamed Bešić je u pojedinim trenucima djelovao totalno izgubljeno, iako je poznato koliko zapravo Mume pruža na terenu za svoju zemlju. Mali princ očito i dalje muku muči u bh. selekciji da se uklopi, iako je briljantan u Rimu. Ima tu još primjera, ali rijetki su zaslužili prolaznu ocjenu nakon svega viđenog. Žalosno da je pojedincima važniji provod u "Bosni", "Igmanu" i takvim mjestima nego zaigrati za svoju selekciju i obradovati armiju "bolesnika" koja je uvijek uz njih. Naši reprezentativci, većina njih, zarađuje u jednom danu ono što većina bh. građana može i sanjati. Uprkos tome plaćamo im bezobrazno visoke cijene ulaznica u Zenici da gledamo Zmajeve, koji nas često i razočaraju ovakvim pristupom. Vrijeme je da se pojedinci konačno zapitaju da li rudari, prosvjetari, nana Šefika Balić iz Cazina i mnogi, mnogi drugi ovo zaslužuju?! Bh. građani ne žive lagodnim životom kao naši Zmajevi, ali imaju onaj ponos koji upravo nedostaje našim reprezentativcima.
Za ovu selekciju živi skoro pa cijela domovina, ali već godinama tu tinja tumor kojeg je pod hitno potrebno izvaditi. Pitanje je samo ko se želi i smije uhvatiti u koštac s tim, a sve za dobrobit našeg fudbala.
