sport.ba @sport.ba
Nebo iznad Katalonije više nije vedro i sunce grije puno slabije nego s početka sezone. Barcelona niže poraze i iz utakmice u utakmicu pokazuje jasne znake slabosti, a pored izgubljene šanse za odbranu trofeja Lige prvaka, pod znak pitanja se dovelo i osvajanje Primere.
Ekipa Luisa Enriquea nakon poraza od Real Madrida izgubila je kontrolu na svojim utakmicama i protivnici puno lakše od očekivanog prijete golu Katalonaca, stvaraju nove šanse i na kraju krajeva, zabijaju golove svom protivniku.
Nema više priče oko velikog drugarstva MSN-a, nema nestvarnih statistika o broju postignutih golova, promašenih šansi, penala, slobodnih udaraca i stvorenih prilika. Na Camp Nou nema više ništa, osim velikog pitanja na koji način završiti sezonu. Prije samo 20 dana Barcelona je doslovno imala sve, a sada im agresivan korak na koru od banane može izbiti već osvojenu titulu iz ruku.
A Xavija više nema. Nema ko da sazove sastanak, smiri strasti i objasni da je klub prioritet i da iznad samog imena Barcelona ne može biti pojedinac. Barcelona nema autoriteta koji će u svlačionici povisiti ton, razdrmati usijane glave "velikih šampiona" i vratiti ih u sivu realnost koju su kroz pet utakmica sami sebi obojili.
Igra s početka sezone ni na trenutke se ne može vidjeti u igri još uvijek aktuelnog šampiona Evrope i pitanje kako će sve ovo završiti i kome će ovakvi rezultati označiti i kraj u Barceloni ozbiljno se postavlja u ovom klubu.
MESSI NASTAVLJA DA RADI "ŠTA HOĆE, JER MU SE MOŽE"
U analizi El Clasica pisali smo o "funkciji" koju je Messi imao na najvećoj utakmici na svijetu, a konačni pobjednik baš kao i na ovoj utakmici nije išao u prilog ni u sljedećim utakmicama Barcelone. Messi više ne radi za ekipu, ali ni za sebe. Igra, a ne igra. Ne trči, ne pomaže igračima u odbrani. Jednostavno, izgubio se.
I nije on nestao s terena, tu je on, nije neprimjetan kao njegov učinak na utakmicama, ali je sam sebi otežao posao, a samim tim i svojoj ekipi koja će pretrpiti težak udarac zbog svega što se desilo.
Barcelona nema desno krilo. Vratimo se li se godinu u nazad i utakmica u kojima je Luis Enrique brojao svoje zadnje dane na klupi, sjetit ćemo se da je na poziciji napadača igrao Leo Messi, dok je desno krilo u ekipi bio Luis Suarez. I nije bilo nimalo dobro. Spora igra bez konkretnih rješenja u napadu stvorila je veliki problem za nevjerovatno skupu ekipu Barcelone, ali je Xavi na sastanku svima objasnio ko je i šta Barcelona kao klub i sve je apsolutno krenulo na bolje.
Sezona je završila spektakularno. Blaugrana je osvojila sve trofeje koji su im bili dostupni od tog sastanka, a ekipa s Messijem na desnom krilu, Suarezom u samoj špici i Neymarom na lijevom krilu izgledala je kao nezaustavljiva.
Fantastično izbalansirana ekipa u kojoj je Rakitić pomagao Messiju u odbrani, a Dani Alves pazio u kojem će trenutku krenuti u napad i da li će iza sebe ostaviti igrača i prostor. No, toga više nema. Zapravo, nema ni formacije od prije, ni želje ni trčanja, golova, rezultata i trofeja.
Nema više ubojitog MSN-a, rastrčane i razigrane sredine terena i strašne odbrane koju je jako teško probiti. Kao da su protiv Arsenala otišli u svlačionicu i i dalje se tuširaju i spremaju za polazak kući.
Messi je na sebi svojstven način našao novu poziciju, izmišljenju i nepostojeću. Argentinac više nije desni krilni napadač, već ofanzivni veznjak koji u fazi odbrane igra napadača, a u fazi napada se povlači i do defanzivnog veznjaka kako bi uzeo loptu i pokušao organizovati igru.
Ne ide mu i nikada mu nije polazilo za rukom. Potpuno šuplja desna strana preko koje protivnici mogu zaprijetiti Barcelonu svaki napad napravila je apsolutni cirkus od ekipe i dovela ih na rub litice koja znači smrtni pad.
Taj fantastični Argentinac koji je nezaustavljivo izgledao do prije mjesec dana, kao i godinu dana prije toga daleko je najveći krivac za ovakve rezultate Barcelone. Neosporan je kvalitet Messija, zvanično je i dalje najbolji fudbaler svijeta i sigurno je da je on igrač koji potezom može da odluči i prvaka i utakmicu. No, ne radi to više i ne treba okolišati i osim njega tražiti bilo kojeg drugog krivca.
Sama činjenica da uloga Andresa Inijeste u sredini terena više nije organizacijska i da playmaker Barcelone više nije neko iz vezne linije ko loptu donosi do napada već sam Messi i previše je očigledna.
A najviše ispašta Hrvat Ivan Rakitić. Ovaj fudbaler povrh svojih defanzivnih zadataka kojih svakako ima i previše mora dodatno da trči da bi zatvorio lijevog bočnog igrača protivničke ekipe koji se pored Messija koji nikada nije na svojoj poziciji može itekako naigrati.
Suarez je totalno isključen iz napada, a Neymarov učinak nakon ulaska Messija u sredinu opao je za preko 70%. Najveći broj golova koje je Brazilac zabio tokom ove sezone desio se nakon akcije na desnoj strani gdje je Messi na liniji pravio višak, te gurao zadnje passove na lijevu stranu na kojoj je Neymar gotovo uvijek bio siguran. Kada Messi nije desno, odbrana protivnika puno lakše može stajati u odbrani, a samim tim i Neymar je totalno isključen i ne postoji način da utrči iza leđa odbrane i dobije loptu koja će ga spojiti s golom.
Nešto se u Barceloni dešava i nešto veliko je na pomolu. Ali ne veliko kao što je zvučalo u januaru, gdje su se najveći fudbaleri svijeta spominjali kao nova pojačanja Barcelone koja će čini najjači tim ikada u historiji fudbala. Na pomolu je neka nova istina šta se desilo između igrača, trenera i same uprave.
Ili će se pojaviti neki novi Xavi...
Piše: Kenan Hadžić, Sport.ba
