sport.ba @sport.ba
Dok se Aston Villa priprema za novi život u Championshipu, sada kada je i potvrđeno ispadanje iz Premier lige, iskušenje predstavlja vratiti se šest godina unazad i osvrnuti se na momenat koji je označio definitivni krah u skorijoj klupskoj historiji.
Februar 2010. Odigrano je tek pet minuta finala Liga kupa kada je defanzivac Manchester Uniteda Nemanja Vidić faulirao Gabbyja Agbonlahora, dok se napadač Aston Ville približavao golu.
Međutim, unatoč tome što je Vidić sprečio čistu šansu za pogodak, sudija Phil Dowd zadovoljio se sviranjem penala i žutim kartonom za Srbijanca. James Milner je pogodio sa bijele tačke, ali je Manchester United slavio u konačnici sa 2:1.
Kraj terena Wembleya, menadžer Martin O'Neill je bio bijesan te je kasnije, nakon što je Villa ostala bez prvog trofeja u 14 godina, rekao: „Sudija je tu da upravlja zakonima, a ne da ih smišlja.“
Kroz šest mjeseci, Irac je otišao sa Villa Parka. Vlasnik Randy Lerner je prethodno investirao oko 140 miliona funti, ali je odlučio zategnuti troškove na transfere i plate. Možda bi osvajanje pomenutog trofeja na Wembleyu promijenilo razmišljanje američkog milijardera, no dok se James Milner, prva zvijezda kluba, spremao za prelazak u Manchester City, O'Neill je odstupio pred sami početak sezone 2010/11 nakon tri uzastopna šesta mjesta u ligi.
Sada, kada nije uspio u pokušaju da nađe kupca, iako je Villa na prodaju još od maja 2014. te kada je ispadanje potvrđeno, Lerner posjeduje klub iz Championshipa koji će zahtjevati oprezno rješavanje krize kako bi se izbjeglo daljnje ispadanje iz engleskog fudbala.
Godine nakon O'Neillovog odlaska perfektno oslikavaju primjer jednog klizanja prema katastrofi; niz loših odluka i lažne ekonomije koji su nekada ambiciozni klub spustili do neminovnog ispadanja.
Lerner i njegovi savjetnici ne mogu reći da nisu bili upozoreni kroz prethodne sezone. U posljednje četiri, Villa nije završila više od 15. mjesta, a opet, odluke tokom ove sezone su, začuđujuće, bile još neorganizovanije.
U katastrofalnom ljetnom prelaznom roku, Villa je zaradila 40 miliona funti na Christianu Bentekeu i Fabianu Delphu, ali je taj novac, i više, potrošen na fudbalere poput Idrisse Gueyea, Jordana Amavija, Jordana Ayewa, Rudyja Gestedea, Jordana Veretouta i Adamu Traorea. Nijedan nije imao posebnog utjecanja i nijedan vjerovatno neće biti na listi želja premijerligaških klubova.
Klub je prošle sedmice priznao da će smanjiti broj zaposlenih, a Villa će vjerovatno morati zadržati veći dio loše izgrađene ekipe.
Samo dvojici seniorskih igrača, Kieranu Richardsonu i Charlesu N'Zogbiji, ovog ljeta će isteći ugovor, što ostavlja narednom menadžeru – Nigel Pearson je prvi favorit – težak zadatak obnove. Agbonlahorovo izbacivanje iz tima zbog problema sa debljinom bio je dokaz da su standardi pomjereni na neprofesionalan nivo.
Naredni izbor bit će najvažniji u Lernerovoj eri. O'Neillovi nasljednici su, na različite načine, ispali kao loši potezi za klub. Gerard Houllier, Alex McLeish, Paul Lambert i Tim Sherwood došli su i otišli prije nego je Remi Garde postao konačni i sudbonosni „šlag na tortu“.
Na dnu tabele već u novembru, Villi je bio potreban vatrogasac, a odlučili su se za nekoga ko nije imao menadžerskog iskustva niti u engleskom fudbalu, niti u borbi za opstanak.
Za manje od pet mjeseci, Gardeov najveći uspjeh bio je demonstrirati vještinu identičnog intervjua sa slegnutim ramenima nakon utakmica, dok je uvijek pronalazio drugačije riječi da to odradi.
Francuz je radio sa ekipom koju je sastavljao zbunjeni Sherwood na osnovu podataka i metrike, a Garde je imao još veće probleme da od tih igrača napravi nešto što će ličiti na tim.
Sudbina bivšeg trenera Lyona je bez sumnje zapečačena kada Lerner nije potrošio niti jednu funtu tokom januarskog prelaznog roka, iako su Sunderland, Newcastle i Norwich imali svojih problema, zbog čega je opstanak i dalje bio moguć za Villu.
Ogorčene navijače, koji su uprkos svemu čuvali posjetu od 30.000 ljudi na Villa Parku, najviše boli što je klub ispao, a da se nije ni potrudio boriti. Njihova vjera i podrška ni na koji način nisu otplaćeni.
Iako strast često odbacuju kao ključnu stvar za uspjeh u fudbalu, Gardeov tim je često igrao kao da je na neki način distanciran od onih koji im isplaćuju plate ili od svoje ligaške pozicije, nešto što je neozbiljno, ponekad lakomisleno ponašanje menadžera i sugeriralo.
Podcijenjeni Garde je bio dijametralna suprotnost zapaljivom Sherwoodu, ali je završio jednako loš u organiziranju odbrane poput prethodnika. I redovno je činio neveselog Lamberta kao pozitivnu zraku sunca.
Lerner sada ostavlja klub novom predsjedniku Steveu Hollisu, vodećoj figuri Midlandsa na poslovnoj sceni, koji je napravio prve korake zapošljavanja „fudbalskih ljudi“ u administraciju.
Brian Little, menadžer koji je donio posljednji trofej Villi – Liga kup iz 1996. - pridružio se odboru, zajedno sa bivšim predsjednikom FA Davidom Bernsteinom te Adrianom Bevingtonom, još jednim bivšim članom FA.
U Championshipu, oni i ko god bude nasljednik Gardea, na dugoročnom planu moraju ispraviti greške koje su se nakupljale tokom šest godina propadanja.
(Besim Todorovac, Sport.ba)
