Giancarlo Inzaghi je sve predvidio. On je na TV-u posmatrao Derby della Capitale i ubjedljivu pobjedu Rome od 4:1. Kada je Diego Perotti postigao posljednji gol sa ivice kaznenog prostora, Inzaghi se okrenuo najstarijem sinu, Pippu, i rekao mu kako je njegov brat upravo postao trener Lazija.
To se pokazalo tačnim. Biancocelesti su samo nekoliko sati kasnije potvrdili da je Simone Inzaghi promovisan sa pozicije trenera omladinskog tima u istoj izjavi kojom je potvrđen odlazak Stefana Piolija. Pippo je bio među prvima koji su mu čestitali, uz SMS poruku koja je glasila: "Budi hrabar, brate. Ovo je tvoj trenutak."
Simone je skoro cijelu igračku karijeru proveo u sjeni svog brata. Mlađi Inzaghi, pak, nije previše mario za to. Osvojio je Scudetto i UEFA Super Cup sa Lazijom, a podigao je i trofej Coppa Italija dvaput (bio je član ekipe koja je ponovo osvojila kup u sezoni 2008/09, ali je odigrao tek jedan meč i propustio je finale).
Pa opet, za mnoge van Lazija, on je uvijek bio "Pippov mali brat". Nije to nikakvo iznenađenje. Stariji Inzaghi je jedan od najslavnijih fudbalera na planeti, osvojivši sve od Serije A (tri puta) do Lige prvaka (dva puta) i Svjetskog prvenstva.
Srećom, dva brata su uvijek bila više zainteresovana za pomaganje jedno drugom, nego u natjecanju među sobom. Kada je Pippo bio dječak, omladina iz susjedstva je uvijek dolazila u porodičnu kuću i tražila od njega da igra njihov tim, jer su znali da će uvijek postizati golove. Kako kaže njegova majka Marina, odgovor je uvijek bio isti: "Samo ako će i Simone igrati."
Takav nepotizam nije bio potreban za dolazak na klupu Lazija. Simone je zaslužio svoju šansu nakon šest uspješnih godina kao trener klupske akademije. Tokom prethodne dvije sezone, vodio je u-20 tim Lazija do dva trofeja u Kupu te je izgubio ligašku titulu prošlog juna tek nakon penala.
"Moj cilj je oduvijek bio postati trener Lazija", rekao je mlađi Inzaghi nakon potvrde. "Ponosan sam i jedva čekam započeti. Danas sam trener i želim biti trener u budućnosti."
Za sada, posao je samo na privremenoj bazi. Sedam kola prije kraja očajne sezone, Lazio je tražio nekoga ko će smiriti brod. Trećeplasirana ekipa iz prošle sezone i finalist kupa Italije pao je na osmu poziciju. Čak i prolaz u Evropsku ligu zahtjeva da nadoknade sedam bodova razlike u odnosu na šestoplasirani Milan.
Ekipa koju je naslijedio Inzaghi je osakaćena brojnim povredama i suspenzijama. Najveći problem stigao je na početku sezone, kada je Stefan de Vrij morao na operaciju koljena, zbog čeka se još uvijek nije vratio. U posljednje vrijeme se i ostatak odbrane raspade na komade. Dušan Basta, Stefan Radu, Abdoulay Konko, Wesley Hoedt i Edson Braafheid bili su nedostupni za Inzaghijev prvi meč.
Još gora je bila atmosfera oko kluba. Ultrasi su bojkotovali nedavni derbi, ali su se hiljade spustile na Formello nakon poraza. Nadali su se da će razgovarati sa igračima, ali su se umjesto toga sukobili sa policijom. Bilo je kamenja i hapšenja.
Dan kasnije, Inzaghi je odveo ekipu na kaznenu ekspediciju u Nursiju, nekih 160 kilometara daleko na umbrijska brda. Proslavio je 40. rođendan u utorak prvi vođenjem treninga.
Ako je ideja bila barem malo pobjeći od bijesa navijača, onda je ona bila neuspješna. U srijedu su se navijači pojavili sa transparentima kojima su zahtjevali odlazak vlasnika Claudija Lotita i sportskog direktora Iglija Tarea. Kasnije tog popodneva, stigao je još veći kontingent. Inzaghi je morao prekinuti trening i odvesti igrače.
Popis pritužbi Ultrasa je već odavno poznat. Žele više truda, veću posvećenost, čak i ako sve dođe po cijenu poraza. Ukratko, željeli su tim koji će svakom meču pristupiti sa istom vatrenom željom koju je Inzaghi pokazivao kao igrač. Antonio Candreva, koji je govorio u ime igrača, složio se da "Lazio ima smiješnu sezonu".
Barem je nadolazeća lista utakmica bila ljubazna prema Inzaghiju. Prvi meč je bio protiv Palerma, koji je potonuo na 18. mjesto. Situacija u ovom klubu je slična kao i Rimu. Navijači su već odavno protiv vlasnika Maurizija Zamparinija i njegove kontroverzne politike.
Miroslav Klose tek je dvije godine mlađi od Simonea, ali dijele isti uspjeh da su obojica postigla četiri gola u jednom meču za Lazio (zapravo, Miro je zabio pet). Nijemac je nagovijestio nešto slično i sinoć, kada je dva puta zatresao mrežu u prvih 15 minuta.
Kasnije je zamjena Felipe Anderson povisio na 3:0.
Iz fudbalske perspektive, ovo je bio ohrabrujući start za Inzaghija. Milan i Sassuolo su izgubili pa je Lazio smanjio zaostatak na četiri boda od Evropa lige.
Formacija 4-3-3 se nije mijenjala, ali su igrali sa kompaktnošću i intenzitetom koji nisu bili previše primijetni u posljednje vrijeme. Posjed od čak 68% je bio njihov najviši u cijeloj sezoni, a cijela ekipa Palerma je imala tek jedan dodir u kaznenom prostoru Lazija u prvom poluvremenu.
"Ovaj tim ima veliki kvalitet, možemo pobijediti svakoga", Inzaghi je rekao nakon meča. A onda su uslijedila neizbježna pitanja o njegovom bratu. Pippo nije imao angažman u fudbalu još od kada je otpušten sa klupe Milana na kraju prošle sezone, ali jedan novinar želio je znati koji od dvojice braće je bolji trener.
"Obojica imamo svoj vlastiti put", Simone je rekao. "Nadam se da ćemo jednog dana biti jedan protiv na klupama, baš kao što smo radili kao igrači."
Upravo je ovo bilo sve što se trebalo reći. Pippov mlađi brat ima mnogo bitnijih stvari u ovom trenutku dok pokušava postići velike stvari u Laziju.
(Besim Todorovac, Sport.ba)