sport.ba @sport.ba
Moderan. Atraktivan. Majstor slobodnih udaraca. Izvanredan raspon pasova. Brzo donosi odluke. Kreativan. Strpljiv. Staložen. Ovakvi epiteti mogu se upotrijebiti za nekolicinu briljantnih igrača u fudbalskoj historiji. Neki bi možda pomislili kako je ovaj tekst o geniju Andrei Pirlu. Međutim, ovdje se ne radi o Talijanu, već o plejmejkeru kojeg Engleska nikada nije imala: Davidu Beckhamu.
Naravno, Engleska je imala Beckhama od njegovog debija protiv Moldavije davne 1996., pa sve do posljednjeg nastupa protiv Bjelorusije 2009., no da li Gordi Albion, kao i svaki klub u kojem je igrao, nije uspio prepoznati gdje je ležao istinski Becksov talent? Da li selektori, drugi igrači, kao i navijači nisu vidjeli da je Engleska potencijalno imala svoju verziju Andree Pirla? Ili Xabija Alonsa?
Beckham jeste imao izvanrednu karijeru. Osvojio je gotovo sve na klupskom nivou, od brojnih trofeja sa Man. Unitedom tokom kasnih 90-ih, do osvajanja španske Primere sa Real Madridom. Čak i kada je preselio u SAD, u redove LA Galaxyja, kako bi popularisao fudbal u Sjevernoj Americi, osvojio je MLS Cup. S obzirom na status zvijezde i svjetskog brenda, ljudi ponekad zaboravljaju kako je Becks bio zaista nadaren fudbaler. Dva puta je bio drugi u utrci za najboljeg svjetskog fudbalera, 1999. i 2001.
Međutim, kada uzmemo u obzir kvalitete koje je Beckham posjedovao, pomalo je čudno što nikada nije zaigrao u centralnom dijelu terena.
Da je Beckham Talijan, bez imalo sumnje bi igrao centralnog veznjaka. Osim činjenice da su engleski klubovi u njegovo doba pretežno igrali u formaciji 4-4-2, što je značilo da će Becks teško zamijeniti Scholesa i Keanea u sredini, jedini razlog njegovog igranja na krilu su bili genijalni centaršutevi.
Kao posljednji galactico stigao je u Real Madrid 2003., čime je ponovno bio daleko od centra igrališta. Potpisan je najviše iz finansijskih razloga, mada mu karijera nije bila u padu u tom trenutku. Pristao je igrati u timu koji je imao Zidanea i Figa kao kreativne snage iza Raula i Ronalda u napadu. Bilo je logično kako će igrati po desnoj strani, uz povremene eksperimente u sredini, u sistemu koji nikada nije u potpunosti funkcionisao. Da se kojim slučajem odlučio za odlazak u Italiju, koja je njegovala formaciju 3-5-2, Becks bi najvjerovatnije igrao u sredini.
Postoji taj stereotip kako je Beckham bio majstor samo u jednoj stvari. Uistinu, ukoliko upitate današnju omladinu o kvalitetu Davida Beckhama, većini bi prva asocijacija bili – slobodni udarci. Iako je ovo bio nesumnjivo jedan od njegovih jačih atributa, limitirati ga samo kao pukog majstora slobodnjaka je činiti nepravdu prema tome kako je Becks zaista sjajno igrao. Njegove duge lopte (poput Pirlovih) nisu bile sa ovog svijeta, staložen i miran na lopti (poput Pirla), bio je mnogo kreativniji nego što su ljudi mislili.
Za igrača koji je bio takva globalna zvijezda (u rangu sa današnjim Ronaldom), Beckham je rijetko pokazivao ego na terenu. Više je volio dodavati svojim kolegama u napadu, što je opet i glavna osobina jednog plejmejkera. Da je kojim slučajem preselio u sredinu, njegovi centaršutevi ne bi bili u drugom planu. Sve što je trebao raditi jeste kombinirati sa bekovima, nešto u čemu je Becks uvijek bio dobar, prije nego li bi uputio ubačaj ka napadačima. Da je dobio priliku kao plejmejker, njegove prednosti ne bi bile ograničene, bile bi još više izraženije.
Obično bi protivnički lijevi bek ili lijevi vezni igrač imao dužnost zaustavljati Becksa u pokušajima da centrira ka ofanzivcima. Pri selidbi sa krila u sredinu, Englez bi dobio mnogo više prostora za svoje ubačaje. Samo zamislite Becksa sa svim vremenom ovoga svijeta... Zastrašujuća pomisao za protivničke stopere i golmane.
Rijetko je Beckham igrao centralnog veznjaka, no postoji video na servisu YouTube u kojem možemo vidjeti kako se tu snalazi u duelu sa Deportivom. Kada pogledate nastup u cjelosti, Becks izgleda kao jedan staložen, sposoban i kreativan plej na sredini... Nekako ispred svog vremena.
Umjesto da bude engleski odgovor na Andreu Pirla, gdje bi navijači i dalje dijelili velike trenutke sa njim, a on bio mnogo utjecajniji i možda u borbi za najboljeg ikada na Otoku, Becks će najviše ostati upamćen kao globalni superstar i vrlo talentovan fudbaler. Ne i kao igrač ispred svog vremena, igrajući rolu koja je postala nužnost u fudbalu od 2010.
Nažalost, nikada nećemo doznati...
