sport.ba @sport.ba
Trinaesto svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. godine bilo je u znaku samo jednog čovjeka - 'malog zelenog'. Maradona je nemilice rušio Engleze, Belgijce i Nijemce.
Koliko god je ovo prvenstvo bilo jedno od najneizvjesnijih uz mnoštvo preokreta, produžetaka i raspucavanja na penale, niko dotad, ali i otad nije obilježio jedno Svjetsko prvenstvo kao 'mali zeleni'.
Iako građom malenom, bio je u Meksiku veći i od Pelea 1958. i 1970. godine, Puskasa 1954., Eusebija 1966. i Kempesa 1978. godine.
U jednoj jedinoj utakmici, onoj četvrtfinalnoj, Maradona je postao kraljem nogometa, varalicom, virtuozom, ali prije svega kultnom ličnosti, koja će ostati najveći simbol povijesti Svjetskih prvenstava.
To je bilo samo njegovo Svjetsko prvenstvo.
On je bio glavni dirigent u pobjedama nad Bugarskom i Južnom Korejom u prvom krugu te nad Urugvajem u drugom. No to je bila samo uvertira u njegovo remekdjelo koje je režirao u tri čina: četvrtfinale protiv Engleske, polufinale protiv Belgije i finale protiv Zapadne Njemačke.
Svima najpoznatija utakmica svih vremena je ona protiv Engleske. Kod prvog gola Argentinaca sreća je za razliku od nogometnog znanja pratila Maradonu.
Svi su vidjeli njegovo igranje rukom, ali jedino nije onaj koji je trebao - sudija. Nakon utakmice na pitanje novinara zašto je igrao rukom, Maradona je rekao da je to bila 'Božja ruka'.
Drugi njegov gol je bio nedvojbeno najbolji gol svih vremena kad je Diego uzeo loptu na svojoj polovini terena da bi predriblao petoricu Engleza i golmana uputivši udarac u praznu mrežu. Argentina je dobila 2-1.
Gotovo isti gol je zabio u polufinalu u pobjedi na Belgijom (2-0).
U finalu je uz sjajnu igru Valdana, Burruchage i Ruggerija te naravno Maradone, Argentina pobijedila Njemačku 3-2 i uzela drugi svjetski naslov pred 115.000 gledalaca na stadionu Azteca u Mexico Cityju.
