Čudo i radost Božića kojima svjedočimo ovih dana i kroz historiju su grijale srca vjernika.
Priča o primirju na Božić 1914. godine, dakle na samom početku Prvog svjetskog rat jedna je od najdirljivijih i mnogi historičari slažu se s tvrdnjom da je taj događaj možda mogao promijeniti i tok historije.
Na zapadnom frontu baš na Božić iscrpljeni u rovovima i međusobnim bitkama vojnici Njemačke i Velike Britanije odlučili su prekinuti ratovanje i na nekoliko sati uživali u zajedničkom društvu razmjenjujući cigarete i igrajući nogomet. Bila je to situacija koja je razbjesnila visoke časnike i političare s obje strane.
Koji su potom činili sve kako bi neutralizirali pozitivne posljedice primirja na Božić.
Na sam Badnjak njemački vojnici u rovovima oko belgijskog grada Ypresa kitili su borove i pjevali božićne pjesme.
Postavljali su pritom svijeća oko svojih rovova i položaja i gle čuda.
Isto su počeli činiti i Britanci iz obližnjih rovova, započeo je i razgovor, pa i pjesma i onda su vojnici jedan drugome pohitali ususret, čestittjući si Božić.
A samo do koji sat prije ubijali su se kao u klaonici.
Tu Badnju večer uoči Božića, Nijemci u svojim rovovima oko belgijskog grada Ypresa počeli su kititi svoje božićne jelke.
Stavljali su svijeće oko svojih utvrda i u tišini pjevali pjesme.
Za njima su počeli pjevati i Britanci.
Nakon nekoliko minuta počeli su se dovikivati i čestitati jedni drugima Božić.
U usmenoj predaji zadržao se i dijalog kako je započeo prvi kontakt između zaraćenih njemačkih i britanskih vojnika…
– Jeste li iz Warwickshirea, njemački vojnik dobacivao je neprijteljima iz rova preko puta.
Zavladala je posvemašnja tišina, a Nijemac je uzviknuo još jednom isto pitanje. Još glasnije.
– Dođi pa vidi!Čulo se iz rova gdje su bili britanski vojnici.
– Naći ćemo se na pola puta i ponijet ćemo vam cigare, odgovorili su Nijemci.
Nije prošlo dugo vremena prije nego su se našli na ničijoj zemlji gdje su razmjenjivali poklone, cigarete, alkohol, hranu, ali i neke odjevne stvari kao što su dugmad i kape.
Kapetan Kraljevskog puka iz Warwickshirea, Robert Hamilton zapisao je u ratničkom dnevniku.
“Našao sam se sa kapetanom 134. Saksonskog korpusa koji je bio potpuno naoružan. Pokazao sam na njegov pištolj i torbicu. On se samo nasmiješio i, kad je vidio da nisam naoružan, rekao je da je sve uredu. Rukovali smo se, dogovorili 48-satno primirje i vratili se u rovove."
Da ih je u tom trenutku vidio neko od visokopozicioniranih njemačkih ili britanskih časnika vjerovatno bi im se sudilo na vojnom sudu.
Međutim, dvije zaraćene strane otišle su i korak dalje. Odigrali su nogometnu utakmicu. Rezultat je na kraju glasio 3-2 za Nijemce.
Već drugi dan, na žestoku inicijativu visokih časnka i političara akteri ovog primirja i nogometne utakmice jurišali su jedni na druge. I ginuli.
Danas stoji samo križ koji obilježava mjesto gdje se Božićno čudo odigralo, davne 1914. u mjestu Ypres u Belgiji.
sport.ba @sport.ba
