Na današnji dan, 7. juna 1993. godine, košarka je izgubila jednog od najvećih evropskih košarkaša ikada. Tada nas je napustio Dražen Petrović, momak koji je itekako mnogo obećavao.
Karijeru je Dražen počeo s 15 godina u Šibenci iz koje je 1984. prešao u Cibonu. S 'vukovima' je osvojio dva naslova evropskog prvaka, Kup pobjednika kupova, jedan naslov jugoslavenskog prvaka, te tri Kupa bivše države.
Nakon toga, kao logičan slijed događaja, uslijedio je odlazak u redove Reala iz Madrida, s kojim je osvojio Kup Španije i Kup pobjednika kupova. Onda je uslijedio novi korak naprijed u karijeri, san svakog košarkaša - prelazak u NBa ligu.
Dres Kraljeva zamijenio je onim Portland Trailblazersa, s kojima je izborio čak i finale NBA lige. Ni tu se nije zadržao, te je njegov novi dom bio New Jersey, gdje je itekako briljirao.
Međutim, tu je uslijedio novi preokret, ali onaj tragični. Tog kobnog 7. juna vraćao se iz Poljske s djevojkom Klarom Szalanty i košarkašicom Hilal Edebal, kada se golf velikom brzinom zabio u cisternu, a Dražen, koji je bio suvozač, na mjestu je poginuo.
Prošla je 21 godina od tada, ali Dražen živi još uvijek. Tačnije, živjet će vječno, u pričama onih s kojima je igrao, ali i svih iskrenih ljubitelja košarke.
Dražen se iz Poljske vraćao, nakon što je dan ranije odigrao svoju posljednju utakmicu. Ni slutiti nije mogao da će mu duel sa Slovenijom u poljskom Wroclawu u kvalifikacijama za Eurobasket biti posljednji. U dresu Hrvatske 6. juna 1993. godine ubacio je 30 poena, ali Slovenci su odnijeli pobjedu 94:90.
Nakon utakmice Dražen je automobilom krenuo za Njemačku…
Pogledajte posljednju utakmicu "košarkaškog Mozarta".
Specijalizovani košarkaški sajt HoopsHype.com prošle godine napravio je listu 15 najboljih evropskih košarkaša svih vremena na čijem je čelu Dražen Petrović. Iza Dražena na drugom i trećem mjestu su Tony Parker i Arvidas Sabonis. Tako će mlađe generacije vjerovatno najlakše shvatiti ko je bio Dražen Petrović.
Šampion Evrope i svijeta, dva puta osvajao Euroligu, dvije srebrne medalje na Olimpijskim igrama...
"Lopta, koš i ja. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti da za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan da bih otvorio drugi krug", tako je navijačima Šibenke govorio Dražen Petrović kada je odlazio iz male dvorane u kojoj je napravio prve košarkaške korake.
Oni koji su rođeni u pravo vrijeme pa su ga gledali s drvenjača na Baldekinu, bili su sretnici.
Rođen je 22. oktobra 1964. godine. Bio je šuter o kojem se i danas s divljenjem priča i radnik kakav se rijetko viđa.
Ovako je govorio o sebi:
"Nikad nisam propuštao jutarnji trening. Bilo mi je svejedno ustajem li se u šest ili sedam. U dvorani sam bio samo ja i čistačice. Postavljao sam stolce po parketu i vodio loptu između njih. Tako sam vježbao driblanje. Uživao sam u tome. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio.""Niko nikad nije dobio sve utakmice. Što prije shvatiš, bit će ti lakše. Plakanje za jednim porazom, ma koliko bio bolan, samo će usporiti karijeru. Ako si čist pred sobom, ako znaš da si sve dao za pobjedu, najbolje je zaboraviti. Zaboraviti odmah.""Ovo je posao u kojem nemaš pravo na slab dan. Više od svega osjećam obvezu prema navijačima. Moraš vratiti njihovu ljubav. I zato nikad nisam uzeo slobodan dan na parketu. Igrao sam za njih, klub. I za sebe."
Mogao bih još mnogo toga napisati o Draženu, ali priznat ću da mi je krivo što sam bio mlad kada je on harao evropskim parketima. Nisam ga se dovoljno nagledao, a i sada ponekad uhvatim sebe kako na YouTubeu često posmatram njegove poteze i koševe.
Trebao je tek dokazati da je najveći, ali smrt je bila brža...
Cibona je njegov dres s brojem 10 penzionisala, a isto je uradio i New Jersey s trojkom.
Kada mladi me pitaju ko je bio Dražen Petrović najbolji odgovor koji im mogu dati je da pogledaju sljedeći video zapis.
Nedugo nakon Petrovićeve smrti, Danny Ainge, njegov saigrač iz Portlanda, najbolje je opisao kakav je bio igrač.
"Nikada u svom životu nisam vidio osobu koja je više od Dražena htjela uspjeti u NBA ligi. Kao da se uvijek htio dokazati nekome. Uvijek je pričao o tome kako mu je cilj biti najbolji u NBA ligi, zaigrati u All-Star ekipi i vratiti se u Evropu, gdje je htio završiti karijeru. Košarka je bila njegov život", otkrio je Ainge u intervjuu za Chicago Tribune 1993. godine.
Svi igrači i košarkaški stručnjaci govorili su u superlativima o "košarkaškom Mozzartu", a ja sam izabrao samo neke izjave:
Mirza Teletović: Dražen mi je nevjerovatna inspiracija i jedan od razloga zašto sam ovdje, u NBA.
Phil Jackson: Mogao je biti među najboljima.
LeBron James:Dražen je sasvim sigurno bio najveći NBA stranac.
Oscar Schmidt:Bog je mogao pričekati da se Dražen oprosti od košarke.
Reggie Miller:Dražen Petrović potpuno me izluđivao, bio je evropska kopija mene
Vlade Divac:Dražen mi je bio idol i boli me što nismo obnovili naše prijateljstvo.
Dejan Bodiroga: Dražen je bio avangarda, njegova smrt sve nas je pogodila.
Jasmin Repeša:Svi igrači bi trebali voljeti reprezentaciju kao što ju je volio Dražen.
Juan Antonio Samaranch: Znate da sam ga obožavao, smatram da je bio najbolji košarkaš na svijetu i jedan od najvećih sportista uopće.
I za kraj, ostavio sam još i ovo.
Jedan od najboljih košarkaša svih vremena, sigurno najbolji Evropljanin ikada, bio je pionir evropske košarke u NBA ligi.
24. januara 1993. godine, u dvoboju sa Houston Rocketsima, Petrović je sjajnom fintom ponizio jednog od najboljih centara svih vremena, velikog Hakeema “The Dreama” Olajuwona.
"Bilo je zadovoljstvo igrati protiv Dražena. Svaki put kada smo igrali jedan protiv drugog išao je na mene jednako agresivno kao i ja na njega. Nikada nije bio nervozan i nije me se bojao. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, ali nažalost premalo", rekao je legendarni Michael Jordan o košarkaškom Mozartu.
sport.ba @sport.ba
