sport.ba @sport.ba
Dobro, ne baš olovom. Zapravo mecima iz zračne puške. Dogodilo se točno prije 20 godina.
Nekoć najbolji nogometaš svijeta, tada 33-godišnjak, proživljavao je tada apstinencijsku krizu. Ne samo nogometnu.
Raskinuo je nekoliko dana prije tog spornog jutra, srijede, drugog veljače, ugovor s posljednjim u nizu klubova za koje je igrao, Newell's Old Boysima iz Rosarija. Bližilo se Svjetsko prvenstvo u Americi. On je bio igrač bez kluba, načet ozljedom i izvan forme, a znao je da izbornik Alfio Basile u njega polaže velike nade nakon što ga je krajem 1993. godine vratio u krilo nacionalne momčadi.
Tog su se jutra pred ulazom na njegovo imanje i vilu u Morenu, predgrađu Buenos Airesa, novinari okupili kao i svaki od nekoliko prethodnih dana. Maradona je u u ono vrijeme bio vijest 24 sata na dan, sedam dana u tjednu.
U jednom je trenutku labilnom nogometašu prekipjelo. Uzeo je iz svog ormara s oružjem zračnu pušku, prikrio se iza reda vlastitih automobila te iz dvorišta osuo paljbu po reporterima. Stvarno originalan način da se riješiš novinara rezultirao je četirima preciznim pogocima-ozljedama u pripadnika sedme sile: medicinsku su intervenciju zatražili, a ubrzo i nadnicu za pretrpljeni strah, Pablo Talamoni, Norberto Zani, Sergio Vijande Rivera i Rafael Yohai.
Protiv Maradone je podignuta optužnica po trima točkama: nanošenje manjih tjelesnih ozljeda (recidivno), agresivno ponašanje (recidivno) i pretjeranu upotrebu sile. Nakon osmogodišnje sudske trakavice po instancama od početne do završne proces je dobio epilog: Maradoni je potvrđena dvogodišnja uvjetna zatvorska kazna, uz rok kušnje od deset godina, a morao je i obeštetiti ozlijeđene.
- Tijekom svih ovih godina imao sam osjećaj da pravdi pokušavam privesti samog Boga – izjavio je nakon svega odvjetnih ozlijeđenih Marcelo Bermolen.
Ako nije bio Bog sam, posjedovao je optuženi barem jednu Božju relikviju. Znate koju.
