
Real Madrid više nije raštiman sastav. Iako će rada na finom uštimavanju trebati još, viđeno u nedjelju na San Mamesu sugerira da Real postaje konkurentan u svim natjecanjima i za sve trofeje. I da će biti sve bolji i bolji...
Ancelotti je dosad najviše problema imao s fleksibilizacijom dubine u igri. Formacija, odnosno linije, bile su mu previše razvučene, rastepene poput kockica posvuda po travnjaku. Iako ih još nije do kraja složio u cjelinu, proces napreduje jako dobro.
Suparnici madridskog kluba definitivno nemaju više toliko mjesta da u međuprostorima lakoćom dolaze u posjed lopte i kreiraju otvorene napade na zadnju liniju. Realovi su si igrači sada bliže, bolje pokrivaju prostor i više si stignu pomagati.
Primjećuje se ogroman napredak u rotiranjima. Bekovi, primjerice, po potrebi znaju ući duboko u sredinu terena, pa čak i sasvim blizu suprotnoj strani terena da bi spriječili suparničkog igrača u kreiranju prilike za kontranapad. Dva takva obrambena napora Daniela Carvajala tijekom utakmice protiv Athletic Bilbaa taj element prevencije zorno ilustriraju.
Dakle, dosad osnovni problem u igri, optimizacija dubine igre, Ancelotti je gotovo pa riješio.
Nadalje, u Realu sada devet igrača igra obranu. Svi osim Ronalda. I to vrlo predano. Kad Talijan još pridobije i Portugalca da napokon počne raditi u obrani, što je izvjestan sljedeći iskorak u formiranju kvalitetne kolektivne igre, Real će u defenzivi biti vrlo, vrlo sigurna momčad.
Jese Rodriguez supermotoričan je i brz igrač. U 15. minuti utakmice u Bilbauu demonstrirao je nevjerojatne fizičke predispozicije otrčavši u punom sprintu 50-ak metara i još pritom otrpjevši duel s Mikelom Ricom, jednim od najpožrtvovnijih i najradišnijih veznjaka u Primeri. Osim fizikalija, Jese ima izniman smisao za igru, redovito i disciplinirano pomaže obrani, a zna i zabiti, u što ste se mogli uvjeriti sami u posljednjim dvjema Realovim utakmicama.
S Jeseom je Ancelotti dobio super kvalitetnu širinu izbora. Uopće, da se nije ozlijedio Khedira i da nije prodan Özil, Real bi imao svaku poziciju u momčadi poduplanu superzamjenom. Uzmemo li kao početnu momčad ovu koja je igrala na San Mamesu, ovako bi izgledala rezervna: Casillas – Arbeloa, Nacho, Varane, Coentrao – Khedira, Illarramendi – Özil, Isco, Bale – Morata.
Naravno, i bez njemačkih reprezentativaca, Real nije tanak.
Jedini problem koji Ancelotti i Zidane (Talijanova pomoćnika valja ovdje spomenuti jer stvaranje napadačke igre sigurno je i njegova domena) još nisu riješili, jest tranzicija iz obrane u napad. U slučajevima kada su dobro pritisnuti, a protiv izvrsnih Baska su bili, Madriđani otežano izlaze, ne uspijevaju otvarati igru kroz dodavanja. Luka Modrić u tom segmentu igre često napravi iznimno kvalitetan inicijalni korak, stvori si prostor, sačuva loptu i osvoji desetak metara dodatnoga. U tom mu trenutku treba pomoć, odnosno igrači koji mu se nude kao opcije za dodavanje. Obično ih nema.
Bilo bi nepravedno zaključiti ovaj tekst bez spomena na Athletic Bilbao. Baski su u nedjelju, kao što su i u srijedu protiv madridskog Atletica, pokazali da su izvanredna momčad. "Bielsizam" je u svojim punim obrisima vidljiv danas kod Ernesta Valverdea. O Athleticu, njegovim prednostima (više) i manama (manje), nekom drugom prilikom...