Legenda našeg fudbala Ivica Osim u ekskluzivnom intervju za "Avazov Sport" analizirao je aktuelno stanje u našem fudbalu, ali se osvrnuo i na svjetske fudbalske tokove. Osim je otvoreno i bez dlake na jeziku govorio o selektoru Safetu Sušiću, o kandidatima za reprezentaciju, o Svjetskom prvenstvu, te zašto je razočaran igrom mlade selekcije BiH.
Ligu treba smanjiti
- Nekada je dobro reći - dobro je što je zaključena prva polusezona Premijer lige BiH. Poslužit će već nečemu za iduću godinu, ako ništa drugo. Nadamo se da će sljedeća biti bolja - uvijek se nadamo. Dobro bi bilo i jedno osvježenje iz naše lige - i za reprezentaciju, i za sve - kazao je na početku razgovora legendarni Štraus.
Šta treba uraditi da se podigne kvalitet fudbala u našoj ligi - smanjiti bh. elitu na 10 ili 12 klubova...
- Moramo pokušati bilo šta, što bi moglo da pomogne. Mislim da uslovi za igru i treniranje moraju da budu bolji.
Da li bi pomoglo uvođenje lige mladih do 21. ili 23. godine, jer se najviše igrača gubi nakon izlaska iz juniora, ili uvođenje dvojne registracije - kao prije rata?
- Gubi se, nažalost, što smo mi u takvoj političkoj i ekonomskoj situaciji. To je naša stvarnost - s tim moramo živjeti, premda bi se to moglo spriječiti. Može se diskutovati o svim tim prijedlozima. Međutim, jedno je jasno - ligu treba smanjiti. Koncentracija (naj)boljih igrača treba da bude u što manje klubova, kako bi češće gledali njihove "sudare". Tu se najbolje vidi i napredak i sve ostalo.
Također, bilo bi dobro - ako se to može na neki način, smanjiti odlazak ili odliv igrača u inostranstvo, pogotovo jako mladih. Njima bi trebalo poboljšati bilo šta - uslove za rad, status... Valjda ćemo poslije predstojećeg Svjetskog prvenstva napraviti neke korake da bude bolje.
Kako gledate na privatizaciju naših klubova ili konkretno dolazak malezijskog milijardera Visenta Tana u FK Sarajevo?
- Ja sam od onih koji su, što se toga tiče, jako oprezni. Da vidimo malo rezultate, kako to funkcioniše i da li to uopšte može da funkcioniše, hoće li to biti neki boljitak. Jer, ne znači uvijek da više para i neka sigurnost donosi i kvalitet, mada bi trebalo da bude tako.
Bilo bi dobro kad bi naši bolji igrači, umjesto da idu vani pod svaku cijenu, ostaju tu i razvijaju u našim klubovima. Tada bi se moglo napraviti jedno solidno prvenstvo. Može se kada se hoće. Pomalo su - evo, popravljeni tereni. A to je već dovoljno da se može igrati normalnije. U tom pravcu treba sada ići dalje. Treba zadržati djecu, te im napraviti dobre uslove da ostaju ovdje. Da i ovdje imaju neke izazove, da nije cilj samo otići vani i zaraditi pare. To je kod nas najveći problem.
Mi smo možda i jedina reprezentacija koja će učestvovati na Mundijalu u Brazilu - ne možda nego sigurno, a da u kadru nema nijednog fudbalera iz domaće lige. Baš ću provjeriti koliko još ima takvih primjera... Od ovih bližih nema sigurno, a od onih manjih još manje, kroz smijeh kaže Osim.
Razvijamo igrače u krivom smislu
Ima li naša reprezentacija već danas spreman tim za sudare sa najboljim ili najjačim svjetskim selekcijama koje nas čekaju u Brazilu?
- Zavisi po čemu sudite, međutim, ako ništa drugo, imamo iskustvo igranja protiv takvih reprezentacija. A to je već velika stvar, kad već imaš nešto... Prošao si već neku golgotu, pa znaš kako to izgleda. Igrali smo protiv Brazila, Argentine... Ne, nema veze što nisu bili kompletni, ali si igrao protiv pravih igrača. Sad znaš - da tako kažem, šta je to, vidiš razlike. Ko hoće da to vidi, a ko neće, ne vidi nikad.
Naša zadnja linija sa Asmirom Begovićem, Emirom Spahićem, Erminom Bičakčićem ili Ognjenom Vranješom, te Seadom Kolašincom ili Senadom Lulićem je u najmanju ruku solidna, ali nam nedostaje brzine u veznom redu.
- Ne malo, već dosta. Da je to malo... To je problem, koji bi trebalo malo podrobnije prodiskutovati i vidjeti šta je... Ne, nismo mi jedini u tome. Prosto je nevjerovatno koliko smo svi mi - mislim na sve sa ovih naših prostora, sporiji od ostalih. I mislimo sporije, a kada pričamo, nema niko prepotentniji od nas.
Osim: Sporiji smo od ostalih. I mislimo sporije, a kada pričamo, nema niko prepotentniji od nas..
Vidite li Vi nekog veznog igrača, koji bi bar malo mogao ubrzati igru našeg državnog tima?
- Treba prvo vidjeti koji su kriteriji. Ako je samo brzina, onda se tu može razgovarati. Međutim, ima tu i drugih stvari koji nam trebaju. Nama se često desi da naši igrači, kada dođu igrati za reprezentataciju, ostaju "bez daha". A igraju u velikim klubovima, što im se - prema tome, ne bi smjelo desiti. Ne bi smjeli već u pola sezone ostajati bez daha...Stiče se utisak, ne da neće, već da ne mogu da trče. Onda to pravdamo nekim opterećenjem, putovanjima, stalnim igranjem, a svi igraju stalo. To je svugdje tako.
Šta tu treba uraditi - kako izbjeći takve situacije?
- Igrači, bar po meni, sami o sebi trebaju povesti više računa. Oni se uvijek mogu konsultovati sa vlastitim trenerima, Safetom (Sušićem - op.a.)... šta bi i koliko trebali raditi na sebi. A ne samo da čekaju da im to kažu drugi - trener ili... Mogu malo i sami uzeti koju knjigu - nije to nikakav problem. Onaj ko hoće da napreduje, on radi i sam, individualno.
Da li kapiten Grashopersa Veroljub Saletić zaslužuje Papetov poziv?
- Nikada ne bih ignorisao ničiju želju... Međutim, mora da bude i nešto više od želje. Sve je to uredu, i to što je kapiten i sve ostalo, ali nama ne trebaju kapiteni, već igrači. Lijepo je to što je on gore postigao, ali imamo mi dosta i ovih naših koji su kapiteni. I Spaha je kapiten - promijeni klub i opet bude kapiten, i to u dobrom klubu. Lijepo je to kad neko napreduje, ali to ne smije da bude jedini kriterij.
Eh, sad ta brzina nesretna - to je ono što nas koči. Ne samo nas, već mnogo takvih sličnih nama. Međutim, i tu smo mi krivi malo. Jer, igrače razvijamo u krivom smislu. Nama su idoli igrači koji su tehnički potkovaniji, koji mogu izvesti neki štos - ovo ili ono. I onda se igrači okrenu tome, te zapostavljaju najosnovnije stvari koje su vrlo bitne u današnjem fudbalu. I koje će biti još bitnije, a to je trka.
Mislim da se fudbal ponovo vraća trci - puše vjetar sa njemačke strane. Znači, ponovo u prvi plan ide kondicija, trka. Ko to ne može pratiti, teško će nešto napraviti.
Rahimić nam treba
Smatrate li greškom što se pomalo zaboravlja Elvir Rahimić, iskusni veznjak? Imamo li danas zamjenu za igrača kakav je Rahimić?
- Ne valja pričati... Ali, sigurno je da takav igrač treba. A sad treba, to bi trebao biti stimulans za mnoge starije igrače. Treba nam iskustvo, a iskustvo koje on ima - u ovoj sitauciji, nama je jako potrebno. Što je više mlađih igrača u kadru, iskustvo je sve potrebnije. Ne, ne znači da on odmah u startu treba biti standardni igrač, već takvih igrača uvijek treba. Od njega saigrači mogu mnogo toga da vide, nauče, pogotovo što je on - ovako, dobar momak.
Nikad ne bih kopao novi bunar dok u starom ima vode.
Kakvo je Vaše mišljenje o Zlatanu Muslimoviću?
- On bi nam malo podigao konkurenciju prema naprijed... Možda bi mogao da bude više kao opomena nekim drugim - da ima malo i konkurencije. Ne moraju uvijek igrati isti. Igrači jednom zauvijek moraju shvatiti - da sve što su napravili je OK, hvala Vam na tome, ali treba ići dalje. Ne možeš stati odjednom i zadovoljavati se samo tim; da dođeš, igraš, da ti publika plješće. Treba nastaviti igrati. Svaka utakmica je nova prilika - ne za dokazivanje, ne trebaju nama ništa dokazivati, pokazali su i sve u redu.
Ali treba ići dalje. Zašto ne bi još napredovali. Jer, oni su jedini igrači koji imaju besplatnu priliku da budu u žiži Evrope, svijeta, da promijene klub češće nego ostali. Kad pogledamo koliko je samo reprezentativaca promijenilo klub u posljednje vrijeme, nije teško zaključiti šta može biti - na neki način, magnet koji drži igrače. Naš jedini pravi fudbalski izlog je reprezentacija, htjeli mi to priznati ili ne.
Kroz klubove se teško nametnuti, jer oni čak vrlo teško - gotovo nikako, igraju u Evropi, pa reprezentacija ostaje kao mjerilo, neko.
Selektor Sušić je sada u nezavidnoj poziciji zbog Tina. I Vi ste bili u sličnoj situaciji u Željezničaru... Oni koji bolje prate stanje u našem nogometu često govore da je Vaš Amar žrtva prezimena, te da bi daleko više napravio da nije imao prezime Osim.
- Kod nas je to uvijek teret... Jer, kada mi hoćemo da nam nešto bude teret, to je tako...
Ne znam zašto čovjeka uopšte opterećujemo i sa takvim stvarima. Ili mu vjerujemo ili ne - i šta sad? Nije on birao ko će mu biti bratić... Ako neko zaslužuje poziv, onda tu nema nikakve dileme. Ne znam zašto bi tu bio problem. I Safet je imao brata Seada, pa šta? Nije igrao na njegov račun, već zato što je Safet, a ne što je Sejo bio u Zvijezdi. Prvo treba gledati kvalitet, a ne kako se ko zove, odakle je, šta i gdje igra... Mi smo malo prešli u jednu drugu krajnost. Mi sada gledamo koliko je ko para dobio ili zaradio, te prema toj cijeni određujemo i tim. I odmah onaj igrač, koji igra za inostrane klubove, ima neku prednost, što nije korektno zbog ovih ostalih.
Spuštanje na zemlju
U N/FSBiH je ponovo aktuelna selektorska križaljka...Kako komentarišete minule rezultate naših omladinskih i mlade selekcije?
- Ne volim o tome pričati, ali moram vam kazati da sam gledao dvije utakmice mlade reprezentacije i bio razočaran. Ali direktno. Mi smo tu mladu selekciju prvo bili podigli, odjednom se počelo pričati kao nasljednicima - o svemu, pa je sada to momcima možda udarilo u glavu ili nisu oni ono to što mi očekujemo. Tu već sada treba reagovati na neki način. Ili promijeniti ili čekati neku novu priliku. Međutim, na ovaj način kako su igrali protiv Austrije i Španije, to je da te - što kažu, zaboli srce. Jer, sigurno nije tolika razlika. Možda su nam svima ti porazi dobro-došli, da se malo spustimo na zemlju. Jer, mi ne možemo pobjeći od te djece. Ona su naša, tu su i ta djeca su naša budućnost, pa ti sada radi šta god hoćeš.
Trebaju li selektori naših mlađih selekcija ostajati u svojim "udobnim foteljama" po nekoliko ciklusa, a nikako ne mogu proći drugi kvalifikacioni krug?
- Treba li sada tu možda tražiti korijene, inače, i za klubove. To je sad pitanje. Jer, naši klubovi u Evropi pobijede ponekog, a poslije toga izlete kao iz topa. Mi nemamo najosnovnije stvari. Ne možemo se nositi trkački, a da ne govorimo brzinski. A tehnički pogotovo. Mi mislimo da smo umjetnici - kakvi Brazilci, oni su mala djeca. A zaboravljamo da se sve vidi na terenu. Kad uporedimo mlade Špance i naše igrače, to je kao nebo i zemlja. Tu trener ili selektor ne može uraditi ništa. Vlado (Jagodić - op.a.) se može ubiti pričajući i radeći, ali džaba... Ima tu jedna razlika. Austrijskog selektora znam još iz Graca - dugo je bio trener po Prvoj ligi Austrije... On mi je rekao da svi njegovi izabranici - oni koji su nas dobili 2:0 u Zenici, igraju u svojim klubovima. U svakom austrijskom klubu ima po jedan mladi igrač, koji je starter. A kod nas, izuzev ovog momka iz Olimpica (Duljevića - op.a.), nema nijedan. To je odnos... Znači, mladi Austrijanci već u nogama imaju ligu, a to je ozbiljna liga, dobro organizovana, profesionalna. Imaju dobrih klubova, stranaca, velikih imena i svega. A kod nas toga nema. Možda tu trebamo tražiti razlog da podmladimo našu ligu? Ne na silu, već jednostavno da naši talenti dobiju priliku, da se malo prije privikavaju... O Špancima ne treba ni govoriti, jer ako njihovi igrači igraju u Primeri, onda nikako ne mogu biti loši.
Našu ligu treba podmlađivati i administrativno, ako ne može drugačije. Djeci treba dati priliku, da se malo privikavaju na prvoligaške, oštrije uslove, na malo više rada, obaveza. A malo manje izlazaka i svega toga, ako već hoće da se bave fudbalom. A većina hoće, jer tako vidi izlaz iz te ekonomske situacije. I za sebe i za familiju. Ako hoće to, onda moraju malo više vremena posvetiti sebi i svom napretku, kaže na kraju intervjua za Avazov Sport legendarni Osim.
Messi je bez premca
Koji igrač i trener su obilježili ovu godinu - u svijetu?
- Bar po meni, to je vrlo jednostavno. Nema šta, to je Messi. Tu se nema šta provjeravati, upoređivati. To je tako i gotovo. Možemo mu sada nazor praviti konkurenciju, ali ne vidim nekoga ko bi mogao biti i sličan njemu, a kamo li šta drugo, kaže Osim.
- Što se tiče trenera, gledam ove mlađe. Izgleda da su sada u modi treneri iz Portugala. Oni su podmladili trenerski kadar velikim brojem bivših igrača, koji to dosta dobro gledaju i što je najvažnije, vide. Hrabri su, ubacuju mlađe, mijenjaju, a također svi igraju ofanzivno, manje-više, atraktivno. A to se traži, jer fudbal živi od toga.
Portugalci su izbacili nekoliko trenera koji su postali karizmatični, tako da sada imaju neko zaleđe. Imaju Mourinha, Villas Boasa... Prema tome, oni su potvrđeni i sad je to moda, koju treba slijediti. Oni vole fudbal - brazilska škola
Španija i Njemačka - Barca i Bayern, i naš Rahimić
Ako zanemarimo FIFA rang listu, ko je po Vama najbolja svjetska selekcija?
- Španija, bez pogovora, s tim što Njemačka vrlo blizu na jedan drugi način. Pošto Nijemci već sada pokušavaju da interpretiraju tu igru "tika-taka", a fizički su dominantniji, mogu donijeti možda i neki novi, još bolji stil. Jer, igra koju igra Španija i Barsa je vrlo teška za igrati. Fizički je izuzetno zahtjevno, tako da neki igrači teško to mogu pratiti. Nije to nimalo lako, stalno biti u pokretu, stalno na raspolaganju suigračima, stalno trka u oba pravca. Za to stvarno treba biti spreman, da ne kažem maratonac. Plus, ne smiješ zaboraviti igrati... To je vrlo atraktivno za gledati, ali naprimjer za taj stil Barsa bira jednog po jednog igrača. Znali su šta hoće i tako su i birali, kaže Osim.
- Fudbalski gledano, promijenili su i stil i sve. Sad bez dobrih vanjskih, krilnih igrača, ne možeš više igrati uspješno. Ako nemaš Alvesa ili slične igrače, koji to mogu... Međutim, Bayern je već sebi pribavio takve - imaju i Robbena, i Riberyja sa dvije strane. Iza njih stave dva mlađa igrača, koja mogu trčati - mi se više umorimo gledajući ih kako trče, nego oni. Mislim na Alabu i Lhama. To je, bar po meni, neki recept kako praviti tim, da bi mogao odgovoriti na svaku igru. To mogu Barca i Bayern, a drugi teško.
A mi ne znam kada ćemo to moći - jedino kada u svojim glavama promijenimo neka naša razmišljanja o fudbalu, inače. Ko je igrač, a ko nije? Zašto jeste, zašto nije? Zašto neko trči više, a neko manje ili zašto je neko (ne)odgovorniji... Ima tu i do talenta. Opet ću se vratiti na Rahimića i Vaše pitanje - to je sposobnost predviđanja nekih stvari... Neki igrači mogu predvidjeti neke stvari, prije nego što drugi pročitaju namjere protivnika. To je dragocjen kvalitet. To su ti koji prave razliku. I kada se brane i kada napadaju imaju ideju više. I stoje na takvim mjestima da pored njih ne možeš proći. Stalno ti smetaju.
O saradnji sa Zdravkom Mamićem
Koja liga sa područja bivše SFRJ je trenutno najjača? Gdje se igra najbolji fudbal?
- U nedjelju se u Hrvatskoj (od)igrao veliki derbi, Dinamo - Hajduk. To je trebalo pogledati, te vidjeti gdje smo mi, a gdje oni. Jer, taj derbi je uvijek ogledalo onog svega što se dešava kod njih, kaže Osim.
- Nisam za to da imitiramo, ali mislim da su njihove lige, ipak, ozbiljnije. Hrvatska pogotovo, jer oni su to izdigli na jedan nivo. Dugo su pokušavali da drže evropski nivo, Mamić se muči, pokušava sve, ali ne ide to tako brzo. Nemamo mi još tu tradiciju.
Kakvo je Vaše mišljenje o Zdravku Mamiću, to jeste da li bi Vi - kao trener, mogli sarađivati sa njim?
- Ne znam šta bih ti rekao - nemoj bezveze da zakuhavamo, kroz smijeh kaže legenda našeg fudbala.
- Sve zavisi od te direktne saradnje. To je ono najbitnije. I ciljeva. Ako je nešto nemoguće, onda je tako, a ne po svaku cijenu nešto raditi. To je stvar iskrenosti, otvorenog razgovora i svega toga - bez udvaranja, bez forsiranja bilo koga ili čega.
Niko ne može promijeniti Arape
I Alžir našeg Vahida Halilhodžića će igrati na Mundijalu 2014.
- Poznavajući prilike tamo, to mi je i logično. Vaha je došao da bude samo kao potvrda nečega. Ipak, Alžir je ekipa koja tamo dugo dominira. Najviše njihovih igrača igra vani, od konkurenata imaju više dobrih, poznatih igrača... Na kraju krajeva, najčešće su i bili kvalificirani... Imaju igrača i u Evropi, pogotovo Francuskoj, tako da je plasman na Mundijal - na neki način, nagrada za angažman. Također, imaju i pravu ligu, a to što Vaha ponekad kaže - oni su prevaranti. Niko ne može promijeniti Arape... - kaže Osim.
- U svakom slučaju, to je fina stvar prvo za Alžir, a onda i za fudbal uopšte. Jer, svaka ta nova ekipa donosi nešto novo, otvara neka nova pitanja...
sport.ba @sport.ba
