Pripreme košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine za nastup na Evropskom prvenstvu u Sloveniji u punom su jeku. O pripremama, očekivanjima od nastupa u Sloveniji, ulaganjima u bh. košarku, mladim košarkaškim reprezentacijama, u intervjuu za Novo vrijeme govorio je generalni sekretar Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine Harun Mahmutović.
Pripreme su u punom jeku. Košarkaši su dio priprema odradili u Kranjskoj Gori. Kakva je atmosfera na pripremama?
Svaki dan se čujem sa selektorom Petrovićem. Mi smo prvi put zabrinuti zbog pozitivne energije, dobrih dešavanja, dobre atmosfere i zdravstvenih biltena; što bi naš narod rekao: Stavite kamenčić u cipelu da vas žulja ukoliko je sve dobro. Sve je toliko dobro da mene i selektora Petrovića hvata panika – šta će se desiti.
Najbolja potvrda svega toga je i naš bivši kapiten Jasmin Hukić, koji je došao na sedam dana da liječi povredu lista i da bude dio ekipe. Njegove impresije i želja da produži boravak s reprezentacijom su nevjerovatni, i to je pokazatelj da imamo možda najbolju atmosferu u timu u posljednjih dvadeset godina.
Andrija Stipanović od FIBA-e je dobio odobrenje da može igrati za Bosnu i Hercegovinu. Jeste li očekivali takav odgovor ili je bilo bojazni da bi i ovaj košarkaš mogao biti izgubljen za nacionalni tim?
Očekivali smo takav odgovor. Mi kod FIBA-e pokušavamo otkloniti nepravdu koja je Bosni i Hercegovini načinjena prethodnih godina, zbog čega je, moram to iskreno reći, i FIBA kriva: preko sto igrača rođenih u BiH igralo je za druge države. To je jedan presedan. Suštinsko pitanje je kako su Bosanci i Hercegovci mogli igrati za druge države. FIBA je iskoristila sva ta ratna dešavanja u našoj zemlji, raseljenost igrača, i dozvolila tim momcima da zaigraju za druge reprezentacije.
Svakako da postoji bojazan da se svim igračima koji su rođeni u Bosni i Hercegovini dopusti da igraju za našu zemlju, jer bismo se mi, da igramo sa svim tim igračima, borili za medalju.
Za sebe često kažete da ste sanjar. Kako Bosna i Hercegovina igra u vašim snovima, možemo li dalje od grupne faze na Evropskom prvenstvu?
Na prvom sastanku sa selektorom Aleksandrom Petrovićem rekao sam: “Ukoliko izgubimo u finalu, neću biti zadovoljan?"
Čovjek nije zadovoljan bilo kad da izgubi, međutim, da ljudi ne bi mislili da sam prepotentan, mi ćemo biti zadovoljni, prije svega, ukoliko se naši momci budu borili, ukoliko budu dali sve od sebe; onda ćemo sportski znati koliko smo jaki ili nismo. Iskreno mislim, a i Petrović to potvrđuje, da je vrijednost ovih momaka tolika da možemo biti među osam najboljih država Evrope. Sanjat ćemo sve dok bude šanse i taj nam san niko ne može uzeti. Ova generacija zaslužuje da bude među šesnaest najboljih.
Fokus Košarkaškog saveza BiH nije samo na A-selekciji, rezultati mladih selekcija su svakako za pohvalu. Koliko ste zadovoljni odrađenim poslom do sada?
Ako vam kažem da ćemo kao Košarkaški savez ove godine organizirati preko osamdeset reprezentativnih utakmica, onda možete zamisliti koliko je to država i obaveza.
Da bi sve ovo bilo kvalitetno organizirano, trebalo se puno ranije krenuti, skupljati finansijska sredstva, tu su zatim pripreme, putovanja, sponozori i sve što je neophodno za dobru organizaciju. To jeste velika finansijska konstrukcija, ali i velika promocija ove države.
U septembru završavamo s reprezentativnim selekcijama, a već u oktobru počinjemo s košarkaškim prvenstvom Bosne i Hercegovine, koje traje do juna.
Nadam se da ćemo ove godine uspjeti pokrenuti četiri ozbiljne lige od dvanaest klubova za juniore i kadete, što je, inače, jedna od mojih neostvarenih želja.
Od 8. do 18. augusta radimo Evropsko prvenstvo za dječake do šesnaest godina, gdje dolaze dvadeset dvije reprezentacije. Sarajevo je jedini grad koji je tri godine zaredom dobio organizaciju evropskih prvenstava.
Sve pobrojano govori da ste i dobar menadžer. U čemu leži tajna Vašeg uspjeha?
Ja sam menadžer već petnaest godina. Bio sam u više oblasti, radio između ostalog i u privredi. U sportu sam naučio da samo radom možete nešto ostvariti. U sportu nema ni tata, ni mama, nema “štela”, nego jednostavno radite; ukoliko želite pobjeđivati, morate svakodnevno ulagati sebe u sport.
Moj recept je puno poštenog rada. Jedna turska poslovica kaže da su vam za uspjeh potrebne tri stvari: hrabrost, znanje i poštenje. Dakle, morate biti hrabri da se upustite u posao, morate znati raditi posao, i morate biti pošteni, kako bi se taj posao mogao u kontinuitetu i ciklusima obnavljati.
Često me menadžeri iz drugih firmi pitaju kako uspijevamo sve ovo organizirati, pritom misleći i na slabu podršku države.
Na to pitanje nemam ekonomsko objašnjenje. Nekada to zovem srećom, nekada Božijom pomoći, nekada dobrom i pozitivnom energijom i poštenom željom.
Šta smatrate svojim najvećim uspjehom u dosadašnjem vršenju funkcije generalnog sekretara Saveza?
Kada sam došao u Savez, napravio sam plan i zacrtao dvadeset pet ciljeva. Uspjehom smatram to što smo kao prvi iz grupe otišli na EP, osmi put, prvi put je mlada selekcija otišla među šesnaest najboljih, međutim, moj najveći uspjeh je to što nekako uspijevam vratiti ljude i košarkaše u ovaj Savez, da popravljamo međuljudske odnose.
Ponosan sam na to što imamo djecu iz cijele Bosne i Hercegovine, koja žele igrati za ovu reprezentaciju. S druge strane, ako primijetite, ima puno seniora koji su igrali za druge reprezentacije, a sada žele igrati za BiH.
Talent i genetika bosanskohercegovačke djece su neosporni, njima je potrebno samo stvoriti uvjete.
Selektori su svakako neizostavan dio reprezentativne priče. Njihovi rezultati, čini se, govore sami za sebe?
Imam običaj reći da smo često puno sretniji nego pametniji. Košarkaši koji su bili reprezentativci su se vratili i preuzeli reprezentativne selekcije, to su svakako ljudi od kojih naši mladi košarkaši mogu mnogo naučiti.
Akutni problem je nebriga države o sportu. Naš problem je što se mi o reprezentativnim selekcijama možemo brinuti dva mjeseca, međutim ostaje onih deset mjeseci. Klubovi su na izdisaju, sport u BiH umire i uopće ne vidim da se neko sekira zbog toga. To će biti naš akutni problem, kao i generacija koje dolaze.
Ima li rješenja za sport u Bosni i Hercegovini? Je li rješenje u promjeni načina finansiranja klubova?
Moj posao menadžera nalaže da znam kako se finansiraju sportske organizacije i klubovi, kako u Bosni i Hercegovini tako i u inozemstvu. Upoznat sam s načinima finansiranja u dvanaest zemalja Evrope i ni u jednoj zemlji taj sistem nije isti. Ne postoji idealna definicija, nijedna država nije isto riješila pitanje sporta. To bi trebali znati naši ministri i ministarstva koja se bave sportom.
Modeli su različiti, počevši od samofinansiranja, gdje sportski kolektivi putem prodaje ulaznica, dresova, marketinga mogu prikupiti ogroman novac.
Suština je da neko na državnom nivou kaže: “Djeca su bitna”. Zašto djeca? Pa djeca su sport. Toj djeci je potrebno dati određeni postotak iz budžeta kako bi se razvijala i pravila dobre rezultate.
Međutim, ukoliko ne znate hoćete li na državnom nivou dobiti jednu jedinu marku (prije dvije godine ništa nismo dobili), ako se najavljuje da će nam država dati sedamdeset hiljada, od čega Federacija Bosne i Hercegovine pedeset hiljada, što znači da svaka selekcija na raspolaganju ima 12.500 KM, onda je to itekako velik problem.
Nažalost, i pored ovako mizernih izdvajanja, ne postoji respekt prema urađenom, ne cijene se dovoljno rezultati koji su napravljeni.
sport.ba @sport.ba
