Nikola Jokić iznio je zanimljivo mišljenje o tome što je mnogoj djeci uzor, ali i o stalnoj pomami za fotografisanjem kad god dođe u Srbiju — a s oba stava mnogi se vjerovatno neće složiti. Iako je uobičajeno da djeca uzore traže u poznatim ličnostima, trostruki MVP najjače lige svijeta poručio je mlađim naraštajima da je to pogrešan put. Rekao je da se ne treba ugledati na njega, jer i sam ima dobre i loše primjere, te da bi djeci uzori prije trebalo da budu prijatelji i porodica nego javne ličnosti, dodavši da ni on nije gledao druge i da mu takvo mišljenje, iako možda nepopularno, ostaje.
Srpski centar često je predmet pohvala zbog radnih navika, a otkrio je i kome najviše duguje tu osobinu. Prisjetio se dolaska u Denver, gdje su ga dočekali Vilson Čendler, Džamir Nelson i Majk Miler — igrači koji su, kako kaže, svakog dana bili u dvorani s jasnim ciljem da nešto urade. Priznao je da je jednostavno kopirao njihov pristup i tako, s godinama, izgradio vlastitu rutinu. Govoreći o rivalima koji ga najbolje čuvaju, izdvojio je Zupca, Nurkića, Gobera, Vembanjamu i nekoliko nižih, ali nezgodnih igrača poput Djurena.
Poznat kao vrlo povučena osoba, Jokić je bio iskren i po pitanju popularnosti, priznavši da mu sve više smeta i da mu anonimnost jako nedostaje. Rekao je da je stalno fotografisanje naporno i da se sve teže nosi s tim jer je, kako kaže, prošlo već 11-12 godina. U avgustovskom prozoru „s pola gasa“ pomogao je Srbiji da savlada Island (102:73) i Italiju (76:64); „orlovi“ su sada drugi u grupi J sa skorom 6-2, s dvije pobjede više od Litvanije, prve ekipe ispod crte.
sport.ba @sport.ba
