Prije 16 godina Tuđmanova Croatia Partizanu je "uvalila petardu"

Prije 16 godina, u Zagrebu se dogodila nogometna Oluja, Dinamo je u pretkolu Lige prvaka pobijedio Partizan sa 5-0. Bila je to jedna od najvećih pobjeda “modrih” nad suparnikom iz Beograda, kojega inače zovu i trećim najjačim hrvatskim klubom. Osnivali su ga Hrvati, Franjo Tuđman i Artur Takač, a za “crno-bijele” su igrali Stjepan Bobek, Branko Zebec, Bruno Belin i još mnogi hrvatski nogometaši. Danas Dinamo igra kvalifikacijsku utakmicu za Ligu prvaka protiv Šerifa (20.45). Većina igrača Dinama, osim Josipa Šmunića i Jerka Leke, ne znaju ni što je Partizan, a kamoli da je prije 16 godina Zagreb dočekao “i taj dan”, kada je poražen Partizan. Oni ne znaju tko su Robert Prosinečki, Mark Viduka, Silvio Marić i Igor Cvitanović, oni samo znaju kolika je neto godišnja plaća. Tih dana je Joe Šimunić, kao mladi australski nogometaš, kojega su hrvatski iseljenici preporučili Dinamu kao “australskog Beckenbauera”, bio na probi u Dinamu i jedan je trener prosudio - nije za nas! Srećom za Šimunića, koji je napravio veliku karijeru u Bundesligi, a danas je kapetan Dinama. Od te utakmice, modri klub je jednom promijenio ime, počasnog predsjednika (nije više Franjo Tuđman nego Milan Bandić), četiri puta se plasirao u Ligu prvaka i za direktorovanja Zdravka Mamića prodao nogometaša za 139,000.000 eura. I danas se igra na istom stadionu, i danas se ratuje s navijačima, sve je manje više isto, osim sastava svečane lože, u kojoj su danas neka druga lica. Uglavnom - dotepenci! 30. jula 1997. godine, Dinamo je Partizanu suprotstavio postavu: Ladić, Šarić, Krznar, Šimić, Jurić, Jurčić, Marić (Petrović), Prosinečki, Viduka (Tomas), Mujčin (Brlenić), Cvitanović. Četrnaest heroja jedne od najvećih Dinamovih pobjeda. Od njih, u Dinamu su danas samo Kruno Jurčić, Damir Krznar i Tomo Rukavina, koji je također tada bio u modrom kadru, Igor Cvitanović je trener u omladinskoj školi, a Goran Jurić je pomoćni trener u Lokomotivi. On nam se učinio najprikladnijim sugovornikom o utakmici, o kojoj se u Dinamovim monografijama može naći tek nekoliko redaka. Njegov “Ajmoooo”, ušao je u legendu. Je li to najveća vaša utakmica, ili ste odigrali i većih? - pitam nogometaša koji je igrao u Veležu, ali i Zvezdi koja je osvojila naslov europskog prvaka, te Celti iz Viga? - Igrao sam puno velikih utakmica, ali ta je, ipak, najveća! U svakom pogledu. Naročito u pogledu atmosfere, nikad ni na jednoj utakmici nisam osjetio takav naboj... Što ste posebno zapamtili s te utakmice? - Partizan nije imao šanse, zapravo, toga dana ni puno jači igrači od onih koje je imao Partizan, ne bi izdržali nalet Dinamove momčadi. Takav naboj nikada nije vladao uoči neke utakmice. Ništa tu nije bilo normalno, ništa svakodnevno, zaista nešto posebno, kao da smo bili ‘drogirani’. Gdje ste slavili pobjedu vi i vaše društvo, Tomas i Viduka? - To je bilo toliko ludo i nestvarno, da se, bit ću potpuno iskren, ničega ne sjećam! Jeste li ikad igrali u boljoj momčadi od Dinama ‘97? Igrali ste u Zvezdi, koja je bila europski prvak? - Momčad Zvezde je potvrdila svoju kvalitetu u Kupu prvaka, ali, Dinamo nije bio ništa slabiji. S Markom Vidukom, Robertom Prosinečkim i Igorom Cvitanovićem, to je bila svjetska momčad. Iako su i ostali bili izvanserijski... Goran Jurić je i danas u tijesnim vezama s Markom Vidukom, centarforom, kojega je Franjo Tuđman doveo u Dinamo iz Australije. Kao poveznicu iseljene i domovinske Hrvatske. - Marko živi u Londonu, na ljetnom odmoru je u Dubrovniku, upisao je trenersku akademiju u Engleskoj. Hoće li se vratiti u Hrvatsku? Mislim da hoće. Ne odmah, ali vratit će se, želi se baviti trenerskim poslom. Zašto ne i u Hrvatskoj. Dinamo, odnosno Croatiju, vodio je jedan vrlo “temperamentni” trener, Marijan Vlak? - Za tu utakmicu trener nam zapravo nije bio ni potreban! Iako je Majo Vlak bio vrlo korektan, nikada nije bilo trzavica, previše je bilo dobrih i iskusnih igrača. Bilo je nekih manjih ‘pukotina’, od toga ne može pobjeći niti jedna momčad, ali, nikada ništa ozbiljno, zahvaljujući mirnoj naravi Marijana Vlaka. Dinamo je te jeseni odigrao nekoliko velikih utakmica. Namlatio je Partizan (5-0), remizirao s Newcastleom (2-2), pobijedio Grasshopper (5-0) i remizirao, na žalost i ispao, od Atl. Madrida (1-1, 0-1). - Najbolju utakmicu odigrali smo protiv Atletica iz Madrida u Zagrebu. Igrači Atletica su se čudili kako su izvukli neodlučeno... Zahvaljujući Vladi Petroviću, koji je promašio zicer. No, nećemo ga i 16 godina kasnije proganjati za taj promašaj. Jedini problem je bilo ime, Dinamo se zvao Croatia, navijači se s tim nisu mirili. - Da smo imali jednodušnu podršku navijača, bili bismo u europskom vrhu! Može li današnji Dinamo ući u Ligu prvaka. Treći put zaredom? - Bilo bi nerealno reći da Dinamo nema otvoren put u Ligu prvaka! Nadam se da će stadion biti pun, da će se ljudi vratiti nogometu i da nećemo slušati “pederu i cigane, ovakav i onakav”, posvetimo se utakmici - zaključio je Goran Jurić, dobri duh tadašnje Dinamove svlačionice, koji bi svaki trenerov govor nadopunio rečenicom: “Šefe, danas ćemo im j.... mater!” Tako barem tvrdi Ćiro Blažević!