
Luka Garza je još ranije jasno poručio da bi ponosno nastupio za Bosnu i Hercegovinu, navodeći da je to bio njegov san od malih nogu. Poslije duge i emotivne procedure dobio je bosansko državljanstvo i debitovao za reprezentaciju na predolimpijskim kvalifikacijama — pruživši zapažene igre.
Međutim, FIBA pravila kažu da svaki tim može imati samo jednog naturalizovanog igrača u sastavu. Garza je i dalje tretiran kao “naturalizovan”, uprkos jakim vezama i ranjenju postupaka još iz djetinjstva. To je značilo da selektor može birati samo jednog takvog igrača — a fokus je bio na poziciji plejmejkera, koja predstavlja veći deficit za tim. Bosna je već koristila mjesto naturalizovanog igrača na toj pozi, što je ostvarilo kompetitivniji balans u timu.
Time, čak i uz Garzinu želju i vezu sa reprezentacijom, selektor je morao donijeti tešku, ali praktičnu odluku: odabrati igrača čiji položaj daje timu šanse u grupi koja uključuje sile poput Italije, Španije i Grčke. Na temelju igre i strukture tima, Garzina pozicija je izostala — unatoč tome što je njegov učinak i pristup u reprezentaciji bio vrlo značajan. Garza, međutim, ostaje predan, prati i podržava tim — uprkos tome što ga ovog ljeta nećemo vidjeti na parketu.