sport.ba @sport.ba
Srpski teniser Novak Đoković (38) trebao bi se vratiti na teren nakon što se ozlijedio na proteklom Australian Openu, u meču protiv Alexandera Zvereva. Đoković je povodom povratka dao velik intervju za crnogorski portal Vijesti, u kojem je progovorio o brojnim temama. Jedna od njih je njegovo crnogorsko porijeklo.
"Moja veza s Crnom Gorom se prostire na više krakova. Naravno, moji korijeni su odavde, moj djed, moj pradjed, sa Čeva su se spustili u Jasenovo polje, Nikšić, pa su onda otišli u Kosovsku Mitrovicu, potom i u Beograd. Jako sam ponosan na svoje korijene, trudim se održati kontakt i sa širom rodbinom Đokovića, bio sam prije nekoliko godina i na skupu u Jasenovom Polju.
Potom vjenčanje na Svetom Stefanu 2014. godine - to su za mene najljepša sjećanja, ne samo iz Crne Gore već uopće u mom životu. Eto, i dvoje djece smo imenovali po Crnoj Gori - Stefan po Svetom Stefanu, Tara po rijeci Tari. Mnogo je lijepih veza.
Cijelo svoje djetinjstvo sam proveo ovdje, ponajviše zbog toga što imamo rodbinsku vezu s Crnom Gorom, ali i zbog toga što je i crnogorsko more za sve nas koji smo iz dolazili iz Srbije najbliže i najljepše more. Jedan period u svojoj karijeri nisam dolazio u Crnu Goru, pa sam ponovo počeo da se vraćam od od 2019. i 2020. i sada ne propuštam nijedno ljeto", rekao je Đoković.
Govorio i zašto se još uvijek bavi tenisom
Prvenstveno je to zbog ljubavi prema tenisu, prema sportu. Kao drugo, ima i toga što ja mislim da se kroz tenis najviše razvijam kao osoba, koliko god to čudno zvučalo, ali na teniskom terenu tijekom meča ja prođem mali milijun emocija - što onih najljepših, što onih najgorih, i sumnji, i kritika, i ekstaze, zadovoljstva, ljutnje, bijesa, svega ostalog...
I u tih nekoliko sati se ponekad čak i sramotim sebe kroz što prolazim i kako se ponašam, s druge strane kakve mi se misli pojavljuju. U svakom slučaju sam ponosan što kroz sve to mogu da prođem na ljudski i sportski način i da pružim ruku protivniku, bez obzira na to dobio ili izgubio.
Mislim da su to vrijednosti koje sport šalje i zbog čega se ljudi poistovjećuju sa sportašima. Posebno u individualnom sportu, gdje moraš prvo da pobijediš sebe da bi pobijedio onog preko puta mreže. To su sve te životne lekcije kroz koje prolazim, a drugo, stvarno osjećam da mojim profesionalnim bavljenjem tenisa i dalje inspiriram mlađe generacija da uzmu reket, ne samo kod nas nego i u svijetu.
To je ono što me pokreće, stvarno mi daje snagu, privilegirana pozicija i status koji imam. Ja bih sad volio da svi igraju tenis, ali bio bih zadovoljan da se bave bilo kojim sportom, s loptom ili bez nje, jer aktivnost je ključna, za zdravlje i za sve ostalo, od najmlađih nogu.
