sport.ba @sport.ba
Fudbal je sport u kojem u pravilu pobjeđuju bogati koji mogu sebi priuštiti da relativno brzo dovedu pojačanja koja bi trebala donijeti uspjeh, ali rijetko kada je to djelo većinom jednog čovjeka. Ovo je priča o Guyu Marcelu Rouxu i njegovom neizmjernom uticaju na francuski fudbal.
Fudbalski klub Auxerre osnovan je 1905. godine u regiji Burgundije, a većinu svoje historije ovaj klub proveo je u amaterskim i nižim ligama. Klub decenijama nije uspijevao da pronađe formulu za uspjeh, pa se takmičio u lokalnim amaterskim ligama, sve dok se nije pojavio igrač koji je postao trener i promijenio fudbal zauvijek.
Među igračima koji su 1954. igrali u timu u lokalnoj ligi bio je i 16-godišnji Guy Marcel Roux, čovjek koji će obilježiti historiju, ne samo francuskog, nego i svjetskog fudbala, ne zbog količine osvojenih trofeja, već zbog nevjerovatne priče koja se u fudbalu gotovo nikada ne događa.
Nakon nekoliko godina napustio je fudbal, ali je jednog sudbonosnog dana 1961. godine, Roux je otišao na stadion kako bi pogledao prijateljski meč protiv engleskog Crew Alexandera. Nakon što se nekoliko gostujućih fudbalera povrijedilo tokom meča, a Englezi nisu imali više zamjena, Roux se ponudio da uđe u igru i igra protiv svog bivšeg kluba. Poslije te utakmice, u kojoj je odigrao drugo poluvrijeme, predsjednik Auxerrea Jean Garnault pozvao je Rouxa da se vrati u tim, uvidjevši njegov fudbalski talenat.
Tada još golobradi mladić pristao je vratiti se, ali samo pod uslovom da mu bude dozvoljeno da bude igrač i trener ekipe. Iako Roux nije imao nikakvog trenerskog iskustva, Auxerre mu je pružio šansu, jer Roux nije tražio mnogo novca, a umjesto toga je zahtijevao da klub ispoštuje program razvoja kluba koji je Roux rukom napisao na šest stranica sveske. Tako je počela priča koja će trajati skoro pola stoljeća.
Vrtoglavi uspon iz blata do samog vrha
Iako su postojali više od 50 godina, Auxerre je kuburio u amaterskoj ligi i nije mogao osigurati promociju u nacionalne profesionalne lige. Takmičeći se u četvrtoj ligi, u prvoj sezoni Rouxsa kao trenera, klub je završio na petom mjestu od ukupno 12 u lokalnoj ligi.
Roux je u klubu bio mnogo više od igrača i trenera. Osim treniranja fudbalera, biranja igrača za prvih 11 u utakmicama, Francuz je bio zadužen za transfere, i konstantno je bio na vezi sa lokalnim farmerima kako bi od njih obezbijedio kozje ekskremente za đubrenje terena na stadionu na kojem je klub igrao domaće utakmice. Tada, kao i danas klub domaće mečeve igra na stadionu “l'Abbe – Deschamps”.
Rouxu je trebalo deset godina da osvoji svoje lokalno prvenstvo Burgundije i plasira se u treću ligu, što je za mali klub iz mjesta od 40 hiljada stanovnika u to vrijeme bio veliki uspjeh. Nakon promocije u treću ligu igrač/trener postao je samo trener, završivši igračku karijeru kako bi se fokusirao na trenerski posao.
U trećoj ligi Auxerre je igrao sjajno, i u sljedeće četiri sezone završavao je među prvih šest klubova, a u Kupu Francuske bili su nekoliko puta na pragu šesnaestine finala.
Godine 1973. Auxerre je završio na četvrtom mjestu i plasirao se u drugu ligu, ali čini se da u klubu nisu bili spremni na tako nešto, budući da drugu ligu nisu mogli igrati, jer su i dalje držali status amaterskog kluba, te su bili prisiljeni zaposliti ljude u finansijama i administraciji.
Napredak je nakon toga bio još očitiji, jer je 1976. godine Auxerre došao do osmine finala francuskog kupa, te je samo bilo pitanje vremena kada će mali tim iz Burgundije napraviti novo veliko čudo.
Ono je došlo 1979. godine, kada je Roux doveo svoj klub do finala Kupa Francuske, savladavši na svom putu klubove poput Lillea i Strasbourga, no na putu do trofeja zaustavio ih je Nantes, no sezonu kasnije uspjeli su se plasirati u Ligue 1, elitnu ligu u francuskom fudbalu..
Do tog trenutka Roux se etablirao kao jedno od većih fudbalskih imena u zemlji, a Auxerre je pod Rouxovim vodstvom u svojoj prvoj sezoni u elitnom rangu zauzeo deseto mjesto.
Fudbalska javnost pitala se može li jedan tako mali klub zadržati svoju poziciju, a Roux i njegovi igrači su dokazali da je to moguće, budući da su u Ligue 1 bili do 2012. godine, sedam godina nakon odlaska Guya Rouxa sa klupe Burgundaca.
Mali klub među evropskim titanima
Do trenutka kada je napustio klub kojem je posvetio cijeli svoj život, Roux je ostavio neizbrisiv trag u svjetskom fudbalu, iako se danas ne spominje kao jedno od najvećih trenerskih imena ikada.
Auxerre je 1984. godine prvi put ikada završio na trećem mjestu francuskog prvenstva, čime su zaslužili i mjesto u evropskim takmičenjima, no ispali su od Sportinga, no sljedeće godine upisali su u kupu UEFA svoju prvu pobjedu protiv velikog Milana (3:1) za koji je evropski debi imao tada mlađahni Paolo Maldini.
JACQUES DEMARTHON / AFP
Iako su poraženi i eliminisani u uzvratnom meču o Auxerreu je pričala cijela Evropa, a najveći dio zasluga za njihovu igru imao je Guy Roux.
Kup UEFA bilo je sjajno takmičenje za Francuze, koji su sljedeće sezone došli do četvrtfinala, a sezonu iza nje do polufinala, kada su eliminisali brojne klubove, uključujući branioca trofeja Ajax. Na kraju su ispali u dvomeču protiv Borussije Dortmund, koji je otišao u finale nakon penala.
“Odgledali smo šest njihovih mečeva. Neke utakmice igrali su na strani, neke na domaćem terenu. Također smo imali ljude koji su ih skautirali i na kraju smo bili dobro informisani, no nije bilo dovoljno”, rekao je Roux nakon ispadanja od njemačkog tima.
Vrhunac slave 1990-ih
Gotovo manijakalno pripremajući ekipu za naredne izazove, kroz gradnju sistema vlastite igre i prilagođavajući se svakom protivniku, sada već legendarni trener osvojio je svoj prvi veliki domaći trofej, Kup Francuske 1994. godine, nakon veličanstvene pobjede od 3:0 protiv Montpelliera.
Dvije godine kasnije doći će i najveći trofej u zemlji, trijumf u prvenstvu Francuske, a uz to su ponovili veliki uspjeh u osvajanju kup takmičenja. Nakon 90 godina postojanja, Auxerre je došao na mjesto o kome je maštao tada, a vjetovatno i danas, najveća trenerska legenda Francuske.
Auxerre je u toj istoj sezoni 1995./96 imao najbolji napad i najbolju odbranu lige.
No to, nije bilo sve. Karizmatični Roux klubu je donio i prvi evropski trofej. Bilo je to ljeto 1997. godine, kada je Auxerre igrao UEFA-in Intertoto kup. U finalu su Francuzi savladali njemački Duisburg golovima Bernarda Diomedea i Cyrila Jeunechampa.
Roux je početkom novog milenija osvojio još dva kupa Francuske, 2003. i 2005. godine, no nikada više nije uspio svoj voljeni Auxerre vratiti na sami vrh ligaške tabele.
“Slab” taktičar koji je vjerovao u disciplinu
Uspjeh tima iz Burgundije sa samo jednim trenerom je nevjerovatan, ali ukoliko mislite da je Roux bio taktički genije – varate se.
Francuz se ne može pohvaliti velikim taktičkim inovacijama, ili sistemom po kojem je danas prepoznat u svijetu, kao što je to Barcelonin “tiki-taka”, ili italijanski “catenaccio”. Roux je svoj uspjeh gradio na čeličnoj disciplini i mukotrpnom radu, ali i na vlastitom znanju o važnosti razvoja mladih fudbalera iz kojih je prvi tim često crpio nove igrače.
Ukoliko se pitate koji su to igrači izašli iz fudbalske škole Auxerrea, znajte da su iz njihove akademije potekli brojni fudbaleri koji su kasnije izgradili velike karijere, poput Djibrila Cissea, ili Erica Cantona, Philippea Mexesa, ili Bertranda Traorea.
Domaće proizvedenom talentu Roux je dodavao pojačanja iz drugih klubova, no Roux je strogo kontrolisao transfer politiku kluba.
“Nikada mi niko nije doveo igrača kojeg nisam tražio. Nikada niko nije završio transfer, a da pritom lično nisam dao zeleno svjetlo, jer sam ja taj koji donosi konačnu odluku”, rekao je u jednom intervjuu Roux.
Koliko je Roux sa svojim pomoćnicima imao dobar njuh za talentovane igrače govori činjenica da je tokom godina doveo fudbalere poput Laurenta Blanca i Stephanea Giuvarc'ha, koji će kasnije sa reprezentacijom Francuske postati i svjetski prvaci.
Fudbalska penzija i brojni rekordi
Roux je konačno otišao sa trenerske pozicije u Auxerreu 2005. godine nakon 894 utakmice u elitnom rangu Francuske (ukupno više od 2000 utakmica u svim takmičenjima) na kormilu Auxerrea. Iako je na kratko napuštao klub 1962., 2000. i 2001. godine, ime Guy Roux postalo je Sinonim za Auxerre, klub u kojem je slavni trener proveo 53 godine. Njegov najduži neprekinuti ostanak na klupi kluba bio je 36 godina, 5 mjeseci i 29 dana, što bi u današnjem fudbalu bilo nečuveno.
ARNAUD FINISTRE / AFP
Guy Roux možda nije bio jedan od najboljih trenera u historiji igre, ali je svakako izuzetan fudbalski fenomen koji će teško biti ponovljen. Od malog, provincijskog kluba stvorio je snažnu fudbalsku mašinu koja je cijelu drugu polovinu 90-ih bila strah i trepet u francuskom fudbalu.
Rouxova ostavština živi i danas, nakon što je klub ostavio u dobrim rukama. Auxerre je danas na 8. mjestu tabele u Ligue 1, na samo tri boda od mjesta koja vode u Evropu. To sve i danas posmatra Guy Roux, sada 86-godišnjak, kada ode na stadion jedinog kluba kojem je ostavio srce i dušu.
