
Uoči Dinamovog gostovanja u Sevilli mediji se o izgledima hrvatske momčadi na travnjaku stadiona Benito Villamarin nisu ozbiljno bavili. Španjolski su hrvatskog prvaka predstavili kao – "oronulu momčad", a hrvatskima je zanimljivija bila izjava Roberta Jarnija. Zavidan je publicitet dobio i statistički podatak da je Dinamo u prethodnih devet španjolskih gostovanja svaki puta doživio neuspjeh.
Uvažavajući kaotičnu zbilju maksimirske stvarnosti, u kojoj se uoči predstojeće Skupštine više spominje riječ demokracija nego titula, a momčad pokazuje zabrinjavajuće oscilacije u igri, osvajanje "la decime" za Dinamovu je ekspediciju bio posve izgledan epilog španjolske avanture. Poglavito nakon procjene poznavatelja Betisove momčadi kako hrvatski prvak španjolskom predstavniku teško može parirati u tehničko-taktičkom smislu. Također, Dinamove ovosezonske predstave često su bile deficitarne u segmentu potrebne energije. Poglavito za razinu igre, koja se očekuje u nokaut fazi europskog natjecanja.
Međutim, nogomet je u Sevilli još jednom pokazao svoju nepredvidivu ćud. Za nekog neupućenog namjernika, utakmica bi vjerojatno bila naporna i dosadna. Igra je, naime, obilovala brojnim pogreškama. Betis nikako nije uspijevao nametnuti dominaciju i tako opravdati svoju pretpostavljenu kvalitetu. Dinamo je pak iznenađujuće dobro funkcionirao u fazi obrane, segmentu kojega trener Sergej Jakirović nastoji definirati i standardizirati od svog dolaska u Maksimir.
Moguće je da se kod Dinamovih igrača "probudio inat", kako tvrdi Jakirović. Bila je ovo prva utakmica "modrih" ove sezone u koju su ušli kao – apsolutni autsajderi. No, čini se da je Betis iznenadio maksimirsku momčad jednako kao i vlastite navijače. Dinamo je utakmicu započeo odveć diskretno, posebice u igri prema naprijed. Tek su u završnici prvog poluvremena (a potom i u nastavku susreta) Dinamovi igrači pokazali ponešto afiniteta prema napadačkoj igri, uvidjevši da je Betisova igra – šuplja priča.
Ideja igre domaće momčadi ostala je nejasna i nerazumljiva. Taktička intencija forsiranjem igre po (udvojenim) bokovima brzo se izjalovila, a plana B očigledno nije bilo. Betis je najviše problema Dinamu stvarao – u prekidu igre. Koliko je Betisova prezentacija u četvrtak navečer bila bezidejna, sterilna i nemoćna najbolje su ilustrirale posljednje minute susreta kada domaći igrači nisu uspijevali podići razinu igre i staviti konkretnije na kušnju Dinamovu momčad.
Nakon iznenađenja u Sevilli, Dinamove akcije za plasman u naredni krug Konferencijske lige neosporno rastu. Mada i nadalje dominira pitanje: može li Betis osnažiti momčad i unaprijediti igru za nastup u Zagrebu idućeg četvrtka? Trener Manuel Pellegrini neće moći računati na suspendiranog stopera Germana Pezzellu, no jamačno će biti u sastavu reprezentativac Konga Cedric Bakambu. Navijači Betisa priželjkuju i povratak ozlijeđenog Isca. Bez njega je igra "verdiblancosa" poprilično uškopljena...
A kako bi Dinamo trebao izgledati narednog četvrtka? Otprilike kao i ovog proteklog. Barem što se tiče strateških postavki igre i taktičkih zamisli. Plitka formacija, uz energetsku dominaciju, pokazala se odlučujućim čimbenikom seviljskog uspjeha. Dakako, uvijek je dvojbeno kada taktički pragmatizam i defenzivno nastrojenu igru moraš predstaviti vlastitim navijačima. Ali, Jakirović nema izbora. I on i njegova momčad moraju ostati – ponizni.
Eventualni prolaz Dinama (unatoč prikazanoj igri i rezultatu prve utakmice Betis je i nadalje favorit) jamačno bi odjeknuo poput senzacije na razini europskog nogometa, no "modrima" bi čak više značio kao poticaj u predstojećoj borbi za primat u HNL-u.
(sportskejutarnji.hr)