Prošlo je 45 dana od smrti fudbalskog velikana Miroslava Ćire Blaževića. Za Ćirom su tugovale sve zemlje bivše države, jer je bio jedan od omiljenih ljudi na fudbalskoj sceni. Nisu Ćiru samo voljeli na ovim prostorima, bio je obožavan svugdje gdje je radio i trenirao: Švicarskoj i dalekom Iranu te Kini.
Ljubica Matanović, skoro četiri decenije, od zagrebačke Univerzijade, Ćirina je sekretarica.
- Da, dolazim skoro svaki dan kod Ćire - kazala je tužnim glasom gospođa Ljubica dok gleda u svijeće na grobu.
Ljubica je pored Ćire bila sve dok zauvijek nije zatvorio oči.
- Takav se čovjek nikad neće roditi. Volio je ljude. Sve ljude. Posebno Bosance. Nije to krio. Pa to svi znaju. I njega su svi voljeli – dodala je gospođa Matanović.
Otkrila je kako se trener svih trenera ponašao u posljednjim danima života.
- Nosio se koliko može s bolešću. I kad mu je bilo teško, kada se mučio zbog bolova, Ćiro je bio vedra duha. Pričao nam je viceve, nasmijavao nas. Kao da je želio da sakrije nesnosne bolove - pričala je Ljubica.
Nakon što se pomolila za trenera svih trenera, suznih očiju skrušeno se okrenula i pokazala rukom.
- Evo, tu iznad Ćire pokopani su Dražen Petrović, Stjepan Lamza, Slaven Zambata, Josip Kuže… Hvala vam što ste posjetili našeg Ćiru - pozdravila se Ljubica.