Ko nije gledao kako igra Roberto Baggio ima itekako za čime da žali.
Popularni "Repić" je žario i palio širom Italije u brojnim klubovima, a bio je i zaštitni znak reprezentacije Azura duži niz godina.
[anter]Reprezentativna karijera
Za reprezentaciju Italije igrao je od 1988. do 2004. godine. U 56 nastupa postigao je 27 golova, čime je postao četvrti najbolji strijelac reprezentacije. Jedini je Itlijan koji je postigao gol na tri svjetska prvenstva.[/anter]
Čovjek koji je 1990. godine iz Fiorentine prešao u Juventus za tada astronomskih 19 miliona dolara, što je prouzrokovalo ogromne nerede na ulicama Firence.
U dresu Juventusa osvojio je Kup UEFE 1993. godine. Dao je dva gola u finalu. Postao je FIFA-in igrač godine i najbolji evropski igrač godine.
Osvojio je naslov talijanskog prvaka 1995. godine. Nakon toga prešao je u Milan iste godine na inicijativu Silvia Berlusconija. Ponovo je osvojio prvenstvo i time je postao prvi italijanski fudbler koji je osvojio prvenstvo Italije dvije godine zaredom s dva različita kluba.
Kasnije je prešao u Bolognu pa u Inter gdje se sukobio s trenerom Intera Marcellom Lippijem, te je igrao rijetko.
Od 2000. do kraja igračke karijere 2004. godine, igrao je za Bresciu. U prvih 8 utakmica sezone 2001.-2002. godine, postigao je 9 golova.
Tada se ozlijedio. U prvoj utakmici nakon oporavka, postigao je dva gola Fiorentini. Završio je karijeru 16. maja 2004. godine u utakmici protiv Milana.
Trener ga je zamijenio u 88. minuti, kada je dobio pljesak 80 000 gledalaca.
Njegov broj 10 umirovljen je u klubu Brescia. U italijanskoj ligi postigao je 208 golova, čime je postao peti najbolji strijelac u historiji lige poslije Silvia Piole, Gunnara Nordahla, Giuseppe Meazze i Joséa Altafinija.
Ukupno je postigao 318 golova. Jedini je Italijan koji je toliko postigao u posljednjih 50 godina i treći ukupno poslije Piole i Meazze.
sport.ba @sport.ba
