sport.ba @sport.ba
Nakon 33 godine fudbaleri Veleža izborili su plasman na evropsku scenu, prvi put kao predstavnici BiH. A u vrijeme bivše Jugoslavije Velež je bio najuspješniji bh. klub u Evropi.
Do 1991. godine Rođeni su odigrali 28 utakmica u Kupu pobjednika kupova i Kupu UEFA, zabilježivši 11 pobjeda, 8 remija i 9 poraza, uz gol-razliku 47:40.
Ovom prilikom želimo se podsjetiti prve evropske pobjede Veleža koja zaslužuje pažnju jer je protivnik bio renomirano fudbalsko ime našeg kontinenta. Desilo se to u 1. kolu Kupa UEFA u sezoni 1974-75. Sezonu ranije (1973-74), Velež je također igrao u Kupu UEFA i već u prvom kolu bio eliminiran od čehoslovačkog Tatrana iz Prašova (1:1, 2:4).
Kada je u ljeto 1974. godine žrijeb 1. kola Kupa UEFA spojio Velež i jedan od najboljih sovjetskih klubova – Spartak iz Moskve – navijači Rođenih nisu imali razloga za optimizam. Nikad dotad jugoslovenski klub nije eliminisao neki sovjetski pa je malo ko gajio nadu da Velež evropsku avanturu neće završiti ponovo na prvoj stepenici.
Dodatni razlog za pesimizam bilo je to što je Velež slabo startovao u Prvenstvu Jugoslavije u sezoni 1974-75. Puleni Sulejmana Repca upisali su četiri poraza u prvih šest utakmica i nalazili se tek na 13. mjestu. Jedini bljesak bio je trijumf nad braniocem titule Hajdukom (5:0), 8. septembra 1974, uz hat-trick Duška Bajevića.
U špijunskoj misiji na ovoj utakmici bio je Anatolij Koršumov, pomoćnik trenera Spartaka Nikolaja Gulajeva, koji je bio impresioniran igrom Mostaraca.
Deset dana kasnije mostarska ekspedicija stigla je Moskvu, na megdan Spartaku, trećeplasiranoj ekipi Prvenstva SSSR 1973. U ekipi Veleža bio je i Enver Marić koji je već trebao obući sivomaslinastu uniformu JNA, ali je uprava Rođenih kod vojnih vlasti uspjela dobiti odgodu za nekoliko dana kako bi legendarni golman branio makar prvu utakmicu.
Meč odigran 18. septembra 1974. godine privukao je 10.000 Moskovljana na ogromnom Stadionu Lenjin (današnjem Stadionu Lužnjiki), tada kapaciteta 100.000 mjesta! Domaćin je napadao, a Velež se uspješno branio do 26. minuta.
Tada je napadač Spartaka Aleksandar Piskarev, na asistenciju Vladimira Bukijevskog, sa 16 metara savladao Marića za 1:0. Samo devet minuta kasnije najbolji igrač utakmice Valerij Gladilin izlazi sâm pred Marića i postiže drugi gol za Spartak (2:0).
No, do odmora Veleža postiže, pokazat će se, zlata vrijedan gol. Duško Bajević iskoristio je neopreznost svog čuvara, sovjetskog reprezentativca Sergeja Olšanjskog, i na asistentciju Jadranka Topića, smanjio na 2:1. Ipak, u nastavku Spartak stiže do dva gola prednost za revanš: Jevgenij Lovčev matira Marića u 53. minute za konačnih 3:1.
Odmah nakon utakmice u Moskvi Enver Marić je otišao na odsluženje vojnog roka, a samo četiri dana kasnije trener Sulejman Rebac našao se u novoj nevolji. U prvenstvenoj utakmici 7. kola protiv Slobode (5:0), teško je povrijeđen kapiten Veleža Duško Bajević, na kojega je oštro startovao bek Tuzlaka Ismet Hadžić.
Princ s Neretve prebačen je u bolnicu i bilo je jasno da će propustiti revanš s Moskovljanima. Na dan revanš utakmice – 2. oktobra 1974. – grad na Neretvi zahvatilo je tipično jesenje mostarsko nevrijeme. Cijeli dan je grmilo, padala kiša, sijevale munje…
Oblaci su se razvedrili samo na trenutak, onda kada je rumunski sudija Nicolae Petricanu dao znak za početak utakmice Veleža i Spartaka, pred 10-ak hiljada gledalaca na Stadionu pod Bijelim brijegom.
Sula Rebac je “jedinicu”, umjesto Mariću, povjerio dotadašnjem rezervnom golmanu Slobodanu Mrganu, dok je Bajevića u vrhu napada od starta utakmice zamijenio Vahid Halilhodžić (Vaha je u Moskvi igrao posljednjih 15-ak minuta).
Legendarni trener Veleža naredio je neviđeni presing po teškom terenu…
“U odsustvu najboljeg igrača Bajevića, fudbaleri Veleža pokrenuli su takvu ofanzivu na gol Spartaka da je odbrana Moskovljana bila na velikim iskušenjima. Napadi su se smjenjivali jedan za drugim, da fudbaleri našeg tima nisu mogli izaći iz kaznenog prostora. Naročito velike problem stvarao nam je bek Džemal Hadžiabdić. Ipak, uspjeli smo preživjeti do poluvremena”, tako je “Sovjetski sport” opisao prvih 45 minuta koji su okončani bez golova.
Tokom prvog poluvremena vratilo se nevrijeme, da bi na poluvremenu grom pogodio električne instalacije, pod Bijelim Brijegom su se ugasili reflektori pa je pauza trajala punih 25 minuta.
U nastavku ista slika na terenu. Nastavljaju se napadi Veleža, Spartak se grčevito brani. Brava Moskovljana konačno je otključana u 53. minutu. Nakon kornera lopta je doletjela do Marka Čolića, a legendarni “Kana” je sa 18 metara neodbranjim udarcem savladao golmana Aleksandra Prohorova. Velež je poveo 1:0, ali još nije imao rezultat za prolaz u 2. kolo Kupa UEFA.
Velež pojačava pritisak, a ekipa iz Moskve još više je potisnuta u svoj šesnaesterac. Spartak je odolijevao do pet minuta prije kraja, kada se desio trenutak odluke u dvomeču jugoslovenskog i sovjetskog predstavnika. Jadranko Topić je glavom pogodio mrežu za konačnih 2:0 i pravu erupciju na Stadionu pod Bijelim Brijegom.
Još dok su navijači Veleža slavili pogodak Topića, ponovo su se ugasili reflektori na Stadionu pod Bijelim Brijegom! Prekid je trajao 15 minuta, a kada je igra nastavljena, gosti su krenulio u očajnički posljednji juriš. Ipak, Velež je izdržao i zabilježio jednu od najvećih pobjeda u historiji kluba.
“U Moskvi smo morali ostvariti veću zalihu za revanš. Na svom terenu nas je Velež impresionirao čvrstoćom, borbenošću i upornošću. Bila je to potpuno druga ekipa od one koju smo vidjeli u Moskvi”, stajalo je u izvještaju sovjetskog sportskog lista “Fudbal-Hokej”.
Velež je 2. oktobra 1974. zabilježio prvu pobjedu na evropskoj sceni, prošao u 2. kolo Kupa UEFA, kasnije izbacio još dva evropska velikana – Rapid iz Beča i Derby County – da bi ekipa Sulejmana Repca tek u četvrfinalu poklekla protiv nizozemskog Twentea.
Velež – Spartak Moskva 2:0
Mostar, 2. oktobar 1974. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 10.000. Vrijeme kišovito, teren raskvašen i nepovoljan za igru. Sudija: Nicolae Petricanu (Rumunija). Žuti kartoni: Pecelj (Velež), Zenkov i Olšanjski(Spartak).
Strijelci: 1:0 Čolić (53), 2:0 Topić (85).
VELEŽ: Mrgan, Meter (Mulahasanović), Dž. Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj,
Topić, Kvesić (Ledić), V. Halilhodžić, Vladić, Vukoje. Trener: Sulejman Rebac.
SPARTAK MOSKVA: Prohorov, Bukijevski, Olšanjski, Osjanin, Lovčev, Minajev,
Zenkov, Kokorev, Gladilin (Rožkov), Andrejev (Bulgakov), Piskarev. Trener: Nikolaj Gulajev.
Sport.ba/SportSport.ba
