sport.ba @sport.ba
Nisu se previše puta putevi Majkla Džordana i Kobija Brajanta ukršali na terenu. Jedan je već osigurao zaostavštinu u vrijeme kada je drugi bio zanesen njegovim umijećem, a sve je kulminiralo 1998. godine u Medison Skver Gardenu na Ol star meču.
Poslije te utakmice, prve Kobijeve, ove dvije zvijezde su se našle na centru terena, Brajant je pun poštovanja potapšao Džordana po ramenu, a Džordan je kratko poručio mladom 19-godišnjem momku:
"Vidimo se u nastavku puta".
Taj put završio se 24. februara ove godine kada se Džordan kroz suze oprostio od Brajanta poslije tragedije u kojoj je Brajant izgubio život.Ol star 1998. godine je vezao dvije ikone na način koji se u to vrijeme osjećao neizbježno i snažno.
"Često kažem ljudima da su oni isječeni od istog materijala, a taj materijal nosi sa sobom određenu borbenost, želju za radom, stav: ´Ako ću da radim nešto, onda ću da budem majstor u tome´, prepričava za Bleacher report Džim Klimons, koji je radio kao asistent i u Džordanovim Bulsima i u Brajantovim Lejkersima.
"Nisu se plašili neuspjeha. I mnogo važnije, željeli su da napreduju. Mislim da ako biste rekli Majklu ili Kobiju da nešto ne mogu da urade, oni bi snažno radili da vam dokažu da niste u pravu".
Brajant je proveo djetinjstvo tako što je na pijadestal stavljao Medžika Džonsona. Imao je njegove postere svuda po spavaćoj sobi i sanjao je da će jednog dana postati veliki igrač Lejkersa. Ali, kako je njegov san da zaigra u NBA ligi postajao sve bliži ostvarenu, Džordanovi Bulsi su rasli u dinastiju, a Džordan je postao igrač koga je Brajant najviše imitirao, na koga se najviše ugledao i nadao se da će ga jednog dana prestići, piše Bleacher report.
"Sjećam se Kobija, načina na koji je hodao, kako se ponašao, kao da je probao da oponaša Majklove pokrete, njegov način govora", rekao je Toni Dajleo, skaut koji je poznavao Brajanta kada je još bio tinejdžer.
On je čak i ugovorio sastanak ove dvojice.
"Može se reći da se prilično ugledao na Džordana".
Ubrzo je postalo jasno svima koji su gledali Brajanta kako igra da on nije samo nova kopija Džordana, već neko ko će potencijalno moći da se suoči sa zaostavštinom Letećeg Džordana.
Kako je izgledao njihov prvi razgovor?
Džon Lukas, trener Filadelfije u vrijeme dok je Brajant još bio u srednoj školi, prisjetio se jednom prilikom kako je rekao Kobiju da dođe ranije na utakmicu u Filadelfiji kako bi pozdravio Džordana.
"Kobi je došao i rekao: ´Dobar dan, čika Džordane´. A ja sam mu poslije rekao: ˙Ako ćeš da dođeš u NBA ligu sljedeće godinee, ne možeš mu se obraćati sa gospodine Džordan".
Nije bilo potrebno mnogo da se sve formalnosti završe. Na pomenutom Ol staru Brajant je bio veoma riješen da se izmjeri sa MJ-om. Prvi put je igrao na takvom događaju i to sa 19 godina, postavši tako najmlađi igrač koji se pojavio na Ol star utakmici. Saznaćemo o njihovom odnosu više u narednoj epizodi "Last dance" serijala, kao i da su Džordan i ostali najbolji igrači lige već tada bili svjesni Brajantove prisutnosti.
"Taj dečko iz Lejkersa ide na svakog da igra jedan na jedan", rekao je Džordan tada Timu Hardaveju iz Majamija u svlačionici, a to je jedna od scena koja bi trebalo da se pojavi u narednim epizodama pomenutog dokumentarca.
Kasnije, tokom te čuvene Ol star utakmice, Džordan je rekao saigračima:
"Samo hoće da ode u napad i da igra jedan na jedan. Ima da učinim da njegova guz..a radi i u odbrani".
Pričao je o Brajantovom umijeću i Klimons.
"Mislim da je Kobi prije svega sebe vidio kao skorera. Naravno da je znao da udijeli fantastična dodavanja kada je to želio. Ali, odrastao je sa mentalitetom skorera i to je on bio. Bio je revolveraš".
Taj duel sa Ol stara, kada je Džordan imao 34 godine, a Brajant 19, pripao je Majklu koji je ubacio 23 poena i bio MVP sa još šest skokova, a Brajant je ubacio 18. I taj duel je privukao pažnju ne samo navijača, već i samih igrača sa te utakmice.
"U toj utakmici je napravio rusvaj poslije duela sa Karlom Maloounom, da je ovaj bio toliko bijesan i rekao je da ne želi da igra više na Ol star utakmici ako će ga sa posta izbaciti neko dijete", rekao je Del Heris, Brajantov prvi trener u Los Anđelesu.
On je dodatno objasnio kako je Brajant pristupao utakmicama i zadacima...
"Uvijek je gledao košarkaške stvari na kompjuteru. Tada još nismo mogli da nosimo snimke sa sobom odmah poslije utakmice, ali je imao snimke sa ranijih mečeva. Ili narednog protivnika ili Džordana. Bio je totalni student ove igre".
Klimons je zanimljiv sagovornik jer je radio i sa Brajantom i Džordanom u interesantnim momentima njihovih karijera. Nisu tada imali titulu šampiona i obojica su bili opsjednuti da preskoče tu prepreku.
"Postoji razlog što će neki igrači ostati upisani kao nevjerovatni igrači. Jer su ujedno bili i sjajna ljudska bića, kako su se borili sa različitostima, kako su se borili sa sportom, sa sobom. To je jako važno. To je Kobi radio na kraju karijere".
Džordan je vremenom morao da nauči da igra više za tim i da svoj talenat podredi timu kako bi došao do titula, a tim putem je išao i Brajant.
"Prvih par godina je za Kobija bilo: ´Sve se vrti oko mene´. Jednostavno bi prekinuo akciju i rekao: ´Hej, otvoren sam, dajte mi loptu´. Pa su počeli da ga preskaču. Pa bi onda on jurio loptu sa jedne na drugu stanu poput komarca u vrelo ljeto. Ali su mu tada saigrači rekli da mora da bude mnogo strpljiv. I onda je Kobi razumio poentu".
A tu lekciju je Brajant naučio od Džordana kome je takođe bilo potrebno vrijeme da shvati ovu lekciju.
"Vidjeli smo u jednoj epizoda kako je Majkl tražio Peksona da mu doda loptu u važnim momentima. E od tog momenta se njegova igra promenila. Vidio je da ne mora da radi sve sam".
Posljednji put su Brajant i Džordan igrali jedan protiv drugog 28. marta 2003. godine. Sudijska ekipa je bila u sastavu - Vunderlih, Zjelinski i Dilejni. Gledali su u rostere ekipa.
"Hoće li igrati jedan protiv drugoga? Hoće li se čuvati međusobno? Imamo dva igrača svojih generacija, jednog na kraju karijere i drugog na vrhuncu. Poput dva teškaša, jedan se povlači, a drugi igra svoju najbolju igru", pitao se Vunderlih.
Zapravo se Džordan i Brajant nisu čuvali međusobno, ali ljudima koji su te noći dijelili parket sa njima dvojicom je bilo jasno zašto su im karijere bile tako paralelne.
"Manir je svakako bio tu. Sličnost na terenu je svakako bila tu. I da budem iskren, to što sam bio u svlačionici sa Kobijem Brajantom tokom tih mečeva i tokom tri godine, dovelo me je do toga da zaključim dvije stvari. Prvo, poštovanje koje je Kobi imao za Džordana je bilo nevjerovatno. Osjetio sam kako je Kobi u nekim stvarima oponašao Džordana. Ali Kobi je bio individualac. Ali želio je da napravi svoje utočište, da napiše svoju priču i stvori sopstvenu zaostavštinu", rekao je Mark Madsen, bivši košarkaš Lejkersa, a prenosi Los Anđeles Tajms.
Kobi je te večeri bio fantastičan, te 2003. godine nije bilo pitanja koje bolji igrač. Brajant je imao 24 godine, rasturao je tokom te sezone, davao 40 poena ili više u devet uzastopnih mečeva, a protiv Vašingtona je te večeri bio još bolji.
"Kobi je bio ´lud´ to veče. Šta je sve radio... Čak nije ni gledao kao košu. Bilo je stvarno ludo", prisjetio se jedan od sudija sa te utakmice.
Brajant je dao 30 od prvih 38 poena Lejkersa, a poslije 20 minuta igre imao je 40, završio je meč sa 55.
"Bilo je zanimljivo. Kao sudija gledali biste u lice defanzivca dok Kobi postiže koš i vidjeli biste kako sav život odlazi iz tog igrača koji bi čudao Brajanta. Niko od defanzivaca nije ni gledao u Kobija. Samo bi otišli na drugu stranu terena", priseća se Zjelinski.
Džordan je tada imao 40 godina i nije mogao da nosi tim kao što je to radio u Čikagu. Dao je 17 od ukupno 23 poena u prvom poluvremenu.
Vrijeme i titule doveli su Džordana i Brajanta blizu jedan drugome tokom godina. Tako se stvorilo zajedničko poštovanje i uvažavanje prije svega zbog njihove zajedničke žeđi da pobjeđuju.
Džordan nije ostavio nikakvu sumnju oko toga kakvu je emociju imao prema Brajantu ranije ove godine kada je govorio na oproštaju od Kobija i Đijane poslije tragične helikopterske ne.sreće.
"Možda bi iznenadilo ljude kada bih im rekao da smo Kobi i ja bili veoma bliski prijatelji. Bio mi je veoma drag prijatelj. Poput mlađeg brata", rekao je tada Džordan.
A onda je i dodao:
"Želio je da bude najbolji košarkaš koji je mogao da bude. A kako sam ga upoznavao, želuo sam da budem najbolji ´stariji brat´ koji sam mogao da budem".
Nažalost, nedavno su stigli do kraja zajedničkog puta...
Sport.ba/Blic
