11. 04. 2020 - 21:20
MAJKL DŽORDAN JE BIO BRILJANTAN! A evo kako iz njegovih usta...
907
Shares
MAJKL DŽORDAN JE BIO BRILJANTAN! A evo kako iz njegovih usta izgleda Džordanova karijera (VIDEO)

MAJKL DŽORDAN JE BIO BRILJANTAN! A evo kako iz njegovih usta izgleda Džordanova karijera (VIDEO)

11. 04. 2020 - 21:20
0
Shares
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Voljeli ga ili ne, ljubitelji košarke će se složiti da je Majkl Džordan jedan od najboljih igrača svih vremena.

Američki ESPN je iz arhive izvukao veliki broj snimaka i u sedam minuta "spakovao" kompletnu sportsku karijeru Majkla Džordana i najzanimljivije riječi kojima je baš on opisao.

"Ponekad je veoma teško", rekao je kao odgovor na pitanje kako je biti Majkl Džordan. 

Istakao je kako previše voli košarku, a poslije jednog od dva povratka iz penzije na pitanje kako se osjeća, odgovorio je: 

"Sada sam bolje". 

Slično je bilo i kada se drugi put vrtio, sada u dresu Vašingtona. 

"Košarka je moj život. Navijači me vide na terenu, sada sam ovde". 

Majkl Džordan je u NBA ligi proveo 15 sezona sa 30,12 poena po utakmici u regularnoj sezoni (najviše u NBA). Osvojio je šest NBA šampionata sa Čikago bulsima, bio 10 puta najbolji strijelac i pet puta najkorisniji igrač lige. Devet puta je izabran u prvu odbrambenu petorku, a tri puta je bio najbolji po broju ukradenih lopti.

Od 1983. rekordnih 49 puta se pojavio na naslovnoj stranici časopisa Sports ilustrejted, a 1991. bio je proglašen za sportistu godine po izboru ovog časopisa. Proglašen je 1999. za „najvećeg sejvernoameričkog sportistu u 20. vijeku“ po izboru sportskog kanala ESPN, a drugi je na listi najboljih sportista veijka po izboru Asošijeted presa. Njegov snažan odraz i zakucavanje sa linije slobodnih bacanja donijeli su mu nadimke „Er Džordan“ i „Njegovo vazdušno visočanstvo“.

1209719-prof02-ls
Majkl Džefri Džordan se rodio u Bruklinu, država Njujork, kao četvrto od petoro djece Džejmsa i Deloris Džordan. Porodica se iz Bruklina preselila u Vilmington, Severna Karolina, kada je Majkl još bio dijete. Mnogo prije nego što je počeo da se bavi košarkom, volio je da igra bejzbol sa svojim ocem[6] Još kao tinejdžer, Džordan je postao poznat u Severnoj Karolini kao odličan igrač bejzbola i bio je nominovan za najkorisnijeg igrača Bejb Rut lige nakon što je njegov tim osvojio državno prvenstvo.

Džordan je pohađao srednju školu u Vilmingtonu, gdje nije odmah uspio da uđe u košarkaški tim. Umjesto toga, trener Klifton Hering je vjerovao da će Majkl poboljšati svoju igru u juniorskom timu. Kao sofomor u juniorskoj ekipi, Džordan, tada visok 180 cm, postizao je 25 poena po utakmici.

Naredno ljeto je proveo u individualnim treninzima i pohađajući razne košarkaške kampove. Majku je u razvoju karijere mnogo pomogao njegov brat Lari. Iako je bio dvadesetak centimetara niži od Majkla, Lari ga je redovito pobjeđivao u igri jedan na jedan i razvijao kod njega takmičarski duh. Za vrijeme letnjeg raspusta Majkl je narastao do 190 cm i bio je uvjeren da će ući u školski tim.

1700089-profimedia0017481658-ff
Prije seniorske sezone, Majkl je otišao na košarkaški kamp Pet zvijezda, gdje je upoznao trenera Univerziteta Sjeverna Karolina Dina Smita koji je pozvao mladog Majkla u svoj tim. Novembra 1980. Džordan se upisao na Univerzitet Sjeverne Karoline. Kao senior je vodio svoju srednju školu do 19 pobeda. U početku se igra tima bazirala na Semu Perkinsu i Džejmsa Vortiju, budućih NBA-zvijezda, pa je Majklova uloga u timu bila manje značajna.

Slavu je stekao kada je 1982. godine, u završnici NCAA prvenstva, u utakmici sa Univerzitetom Džordžtauna, postigao koš u posljednjoj sekundi i donio pobjedu od 63-62, kao i titulu. Svoju snagu i umijeće davanja odlučujućih ponea pokazao je i protiv Crvene zvezde na turniru u Solunu. Pored postignutih 32 poena, postigao je i odlučujući koš za pobjedu rezultatom 105:104. Tada je trener Zvezde Ranko Žeravica izjavio da je Džordan košarkaš svemirske klase. Džordan je za ovaj tim igrao još dvije godine, da bi se potom prijavio za NBA draft.

Čikago bulsi su na NBA draftu 1984. izabrali Majkla Džordana kao trećeg pika, dok su ispred njega bili Hakim Olajdžuvon (Hjuston roketsi) i Sem Boui (Portland trejblejzersi). Početkom osamdesetih, Bulsi su bili jedan od lošijih timova, a dolaskom Džordana, tim je počeo da postiže bolje rezultate. U prvoj sezoni u Bulsima, Džordan je bio najbolji strijelac (28,2), skakač (6,5), asistent (5,9) i imao najviše ukradenih lopti (2,4) po utakmici. To mu je donijelo nagradu za rukija godine, mjesto u olstar timu, ali je Čikago ispao u prvoj rundi doigravanja. To se ponovilo i u sljedećih pet godina. Bulse su redovno izbacivali Seltiksi ili Pistonsi, a najveći problem je bio što nije bilo igrača koji bi pomogao Džordanu.

Prije početka sezone 1989/90, tadašnji pomoćni trener Bulsa, Fil Džekson, postao je glavni trener. Tada je predstavio svoj čuveni napad trougao, koji je omogućavao Džordanu da ispolji svoju preciznost, kao i da asistira saigračima, najviše Skotiju Pipenuu i Horasu Grantu. U finalu Istoka ponovo su se našli Bulsi i Pistonsi, i tek poslije sedme utakmice Pistonsi su se plasirali u finale. U narednom periodu, Džordan je svu pažnju preusmjerio na poboljšavanje igre svojih saigrača; Bulsi su više funkcionisali timski, što je rezultovalo prvom NBA titulom. Preko Pistonsa na Istoku i Lejkersa u finalu, Bulsi su osvojili titulu. Džordan je proglašen za MVP-a lige i MVP-a doigravanja. I u naredne dvije godine, Bulsi su osvajali titulu. Interesantno je pomenuti prvu utakmicu finalne serije 1992. godine protiv Portlanda. Mnogi su tada osporavali njegov šut za tri poena kao i poredili sa igračem Portlanda Klajdom Drekslerom. On je kao odgovor za poluvreme postigao 35 poena uz 6 ubačenih trojki.

Na kraju sezone 1992/93. Džordan je šokirao javnost izjavom da se povlači iz košarke, izjavljujući da nema više ambicija da igra košarku. Mnogi su smatrali da je ubistvo njegovog oca 1993. bio glavni razlog za povlačenje. Poslije ovoga, Majk je riješio da ispuni životni san, da igra profesionalni bejzbol. Godine 1994, potpisao je ugovor sa timom Vajt soks iz Čikaga. Bez Džordana, Bulsi su imali 55 pobeda, a u doigravanju su prekinuli niz od tri titule porazom od Njujorka u polufinalu Istoka.

2032501-profimedia0020982030aaaaaaaaa-ff

Godine 1995, bejzbol igrači su krenuli u štrajk i Džordan je rešio da je vreme da se vrati košarci. Bulsima se priključio 17 utakmica pre kraja sezone, ali nije imao vremena da se spremi za žestoke obračune u doigravanju. Bulsi su u polufinalu Istoka izgubili od Orlanda. Sezone 1995/96. Džordan se vratio u staru formu i ponovo je obukao dres sa brojem 23 koji je 1994. povučen.[10] Te godine, Bulsi su postavili rekord NBA lige sa rezultatom 72:10 u regularnom delu sezone. Ekipu koju su činili, između ostalih Džordan, Pipen, Rodman i Toni Kukoč, mnogi smatraju za najbolju u istoriji NBA košarke. Bulsi su ponovo postali prvaci, a Džordan je četvrti put postao MVP doigravanja.


U naredne dve godine, Bulsi su u finalu igrali protiv Jute, koju su predvodili Karl Malon i Džon Stokton. Oba puta su Bulsi osvojili titulu, a Džordan je tako još dva puta postao MVP doigravanja. U petoj utakmici finala 1997. godine protiv Jute, Džordan je vidno bolestan i sa temperaturom od 39,4 uspeo da na parketu provede 44 minuta i ubaci 38 poena. Kada je pobednik bio odlučen pao je u zagrljaj saigrača Pipena koji ga je odvukao do klupe. I u sljedećoj sezoni Džordan je nastavio sa odličnim igrama. Te sezone je po ugovoru zaradio 33,1 milion dolara, što je i dalje najveća jednogodišnja zarada u istoriji NBA lige. U tom njegovom posljednjem finalu, postigao je koš pet sekundi prije kraja utakmice i Bulsi su pobijedili 87:86. Fil Džekson je poslije ovoga napustio Bulse, a Džordan se ponovo penzionisao, izjavivši da neće da igra ni za koga osim za Džeksona.

1758823-profimedia0020487467-ff


Nekoliko godina kasnije Majkl Džordan je preuzeo ulogu u vođenju Vašington vizardsa, a nedugo nakon toga se vratio na teren. Iako u poodmaklim godinama zabiležio je niz fenomenalnih nastupa tokom dve sezone. U prvoj sezoni je imao prosjek od 22,9 poena, a u drugoj 20 poena po meču. Podatak da je sa 40 godina uspio da na jejdnoj utakmici postigne preko 40 poena dovoljno govori o kakvom se igraču radilo. To mu je pošlo za rukom 21. februara 2003. godine kada je Protiv Nju Džerzija postigao 43 poena. Pred posljednju utakimciu u karijeri protiv Filadelfije 16. aprila 2003. godine je izjavio:

“Košarka je moj život. Ja sam koristio ovu igru i ona je koristila mene. Meni je košarka kao najbolji prijatelj, ali nekada odrastete i odaljite se od najboljih drugova.” Prije odlaska u NBA ligu, učestvovao je na Olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu. Kao kapiten izuzetno jake amaterske ekipe (u timu su još bili Patrik Juing, Sem Perkins, Kris Malin) vodio je SAD do zlatne medalje, prosječno postižući 17,1 poen po utakmici.

Godine 1992, dozvoljeno je profesionalcima da igraju na OI u Barseloni. Tadašnji američki Drim-tim u kome su pored Džordana igrali još i Leri Bird i Medžik Džonson, ali i ostale NBA zvezde, doneo je SAD zlato, pobejdom protiv Hrvatske u finalu. Ono što je posebno interesantno da je poslije cijele neprospavane noći, na dan utakmice snimao reklamu u ranim jutarnjim satima, zatim je otišao na dugu partiju golfa i odatle direktno na finalnu utakmicu.

Sport.ba/Kurir 

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Učitaj još novosti