sport.ba @sport.ba
17. maj 1992. godine crnim slovima upisan je u historiju Fudbalskog kluba Sarajevo, ali i ovoga grada. Upravo tog dana mučki je ubijen Želimir Vidović - Keli.
Džentlemen i heroj u kopačkama. Bio je omiljen fudbaler bordo kluba, igrač zbog čijih poteza su navijači dolazili na utakmice.
U jednom od martovskih dana 1992. godine, popularni "Keli" je iz svoje kafane na Lukavičkoj cesti, pesnicama istjerao grupu razularenih četnika kad su pretjerali u svom orgijanju, a to je bio razlog da ubrzo napusti svoj lokal i kuću. Ubrzo nakon toga njegova kuća postala je snajpersko gnijezdo, koje je kasnije uz velike napore eliminisano.
Kada su otpočele borbe, Vidović je, kao i većina istinskih sportista stao u odbranu domovine. Prepričavale su se situacije u kojima je Vidović, kao dobrovoljac s velikom hrabrošću, pomagao ranjenicima, te da je, iako su mnogi od njega tražili da, zbog ranijeg sukoba sa četnicima, to ne čini, Vidović ostao pri svojoj odluci i tako jednom prilikom između mnogobrojnih barikada i kroz kišu granata odvezao ranjenike u bolnicu "Koševo".
Kada se javio iz grada nakon uspješno obavljenog zadatka, svi su od njega tražili da ostane u gradu dok se situacija koliko - toliko ne smiri, a prolaz između barikada ne bude barem malo sigurniji. Nažalost, tom prilikom "Keli" nije poslušao prijatelje, niti komandanta, te je krenuo "na put bez povratka", možda vjerujući u ratnu sreću i mogućnost da mu, bez ikakvog razloga, četnici neće ništa.
Na jednoj od barikada je i zaustavljen, a potom i odveden u zloglasnu kasarnu Nedžarićima, gdje ga je nakon mučenja navodno likvidirao poznati zločinac, Željko Ražnatović - Arkan.
Teško je bilo šta reći nakon toga. Želimir Vidović - Keli se na opisani način rastao sa svojim Sarajevom i Koševom, otišao je, ali je postao istinska legenda koje se sjećaju i trebaju sjećati sve generacije, ne samo navijači FK Sarajevo, nego i sve istinske patriote i oni koji ovaj grad i državu osjećaju svojim mjestom i domovinom.
Keli je život dao u najhumanijoj misiji, prevozeći ranjenike iz sarajevskog naselja Dobrinja prema bolnici Koševo.
Popularni Keli je rođen 17. novembra 1953. godine u Sarajevu. Na Koševo je stigao u ljeto 1974. godine iz sarajevske Bosne. Debitovao je za prvi tim 14. augusta iste godine u utakmici Kupa, protiv Igmana s Ilidže.
Tokom prve sezone u Fudbalskom klubu Sarajevo, upisao je 29 nastupa i tako izborio mjesto u udarnoj postavi. Narednih devet godina je s dosta uspjeha igrao za tim s Koševa. Dobre igre u dresu Sarajeva su ga dovele i do reprezentacije Jugoslavije, za koju je debitovao 1. februara 1977. godine u prijateljskom dvoboju s Meksikom. Tri godine kasnije, u martu 1980. godine, Keli je upisao i svoj drugi nastup za državni tim.
Ipak, posebno će ostati upamćena utakmica odigrana 10. marta 1982. godine, na najvećem bh. stadionu, protiv Željezničara. Meč je odigran pred rekordnih 55.000 gledalaca. Keli je tog dana briljirao. Najprije je u 52. minuti asistirao Sušiću za izjednačenje, a potom i sam, pet minuta kasnije, pogodio mrežu Šujice za konačnih 2:1.
Iduća sezona je bila Kelijeva oproštajna, a ostat će u sjećanju po najboljem rezultatu, koji je Sarajevo postiglo u Evropi, plasmanu u osminu finala Kupa UEFA, kao i po nesretno izgubljenom finalu Kupa Maršala Tita od Dinama.
Tako je, nakon devet sezona, u kojima je dres Sarajeva oblačio 241 put i pritom postigao 14 golova, u ljeto 1983. godine, Keli napustio rodni grad, te se zaputio u Austriju. Potpisao je ugovor s GAK-om, za koji je igrao šest sezona, nakon čega se oprostio od fudbala.
Rat je dočekao u Sarajevu. Nažalost, 17. maja 1992. godine, prilikom opisane akcije prebacivanja ranjenika sa Dobrinje u bolnicu Koševo, je zvjerski ubijen, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su četiri godine kasnije na Stupu.
Keli je pokopan 4. juna 2004. godine na groblju Bare. Prema želji njegove porodice, pokopan je s dresom voljenog kluba. Keli je živio za svoje Sarajevo. Danas, jedna ulica na Dobrinji nosi njegovo ime, a svake godine organizuje se nogometni turnir u čast Želimiru Vidoviću Keliju.
Kolika je veličina bio popularni Keli možda i najbolje odslikava odlomak iz knjige "Dobrinjska ratna drama", Hajriza Bećirovića:
"Tako se, u najgorim mukama rastao, popularni Keli sa svojim Sarajevom, i sa Koševom, i sa svojim hordašima. I sa Hasetom kao ljudskim uzorom i paradigmom koja je zadajala čovječnošću i poštenjem nogobrojne generacije sarajevskih fubalera među kojima je ime Želimira Vidovića Kelija sgiurno jedno od najuvjerljivijih. Iza njegove herojske smrti ostalo je prazno Koševo obogaćeno novim izgledom, ali osiromašeno bez Kelijevog ljudskog lika i njegove antičke geste koju pominjemo u ime onih koji su tih sudbonosnih dana, nakon Vidovićeeve smrti, masovno prilazili branicoima Dobrinje teško pogođeni Vidovićem smrću. Među njima bila je i grupa od 5-6 naoružanih ljudi, na čelu sa Atom, koje smo mu u Štabu imenovali kao interventni vod koji će kasnije voditi borbe tamo gdje je najteže. Na taj način je besmrtni Vidović i mrtav, mobilišući svoje drugove, vraćao dug svojoj Bosni i svom Sarajevu, jer nije više ni važno ni kad ni gdje je rođen ovaj veliki čovjek i borac. Njegova smrt kao da je krvlju ispisala osnovne podatke: Mjesto rođenja-Sarajevo, Državljanstvo-Bosna i Hercegovina.S ve drugo nije više važno."
