sport.ba @sport.ba
Početak novembra ili ti studenog 1986. godine u Maksimiru, Dinamo je dočekao Želju na čijem je golu bio legendarni Slobodan Čobo Janjuš. S druge strane u modrom dresu nije bila u početnoj postavi „nikakva varka“, Mlinarić Marka, što bi rekao legendarni komentator Ivo Tomić. No, umjesto u Marku, legendarni Čiro, u debitantu Prosinečkom Robertu, spremio je Želji varku. Pred kraj poluvremena, iz prve iskosa, s vrha kaznenog prostora, Robijev desni efej završava, s vrha kaznenog prostora, u Čobinoj mreži. Zv(ij)ezda je rođena...
Skoro dva mjeseca kasnije, krajem decembra ili ti prosinca, u Sarajevu tradicionalni malonogometni Novogodišnji turnir na kojem igra i zv(ij)ezda iz Maksimira. Prilazim mu s leđa i ljubazno ga molim za autogram, a on iznenađen, što baš od njega. Kažem mu, pa ti si bolan savladao našeg legendarnog Čobu, koji je bio i ostao rekorder po broju desetki, jedan od najboljih golmana, paradera svih vremena. Autogram sam dobio, a sve ostalo je povijest ili ti historija, koja se već počela pisati osvajanjem titule omladinskog prvaka svijeta sa nekadašnjom Jugom, a upravo je Robi bio najbolji mladi igrač planete.
Inače, zv(ij)ezda iz Zagreba seli u Beograd gdje je sa Crvenom zvezdom osvojio tri titule prvaka nekadašnje države, a jedan je od najzaslužnijih za osvajanje titule prvaka Evrope ekipe u Bariju 1991. Nakon Zvezdinog obukao je dres madridskog Reala, pa i drugog velikana iz Španije - Barcelone. Od španskih klubova igrao je još za Oviedo i Sevillu, pa opet za nekadašnji Dinamo, tadašnju Croatiu, pa Hrvatski Dragovoljac, zatim belgijski Standard Liège, engleski Portsmouth, slovenačku Olimpiju, domaći Zagreb, te Savski Marof. Zaista, impozantna klupska, a kruna reprezentativne karijere je bila 1998. kada je sa Hrvatskom osvojio treće mjesto na Mundijalu u Francuskoj.
Nakon igračke, okreće se trenerskoj, klupskoj i reprezentativnoj karijeri, klubovi Zagreb, Crvena Zvezda i Kayserispor, reprezentacije Hrvatske i Azerbaijan. Dakle, nastavila se priča i planetarnoj zv(ij)ezdi, koja je rođena 12. januara ili ti siječnja 1969. godine u tadašnjem zapadnonjemačkom Schwenningenu. I upravo, u Robijevom rođendanskom siječnju, samo osam dana prije, izabran je za selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iste večeri smo se čuli, odmah se ljubazno javio, pitajući, zar u Bosni ima toliki broj medija, televizija... Podsjetio sam ga na debi, prvijenac, susret u Skenderiji. Svega se dobro sjeća... Čuli smo se još nekoliko puta, načelno dogovorili snimanje „As exkluziva“, ali sam ga pustio... Nisam mu više dosadjivao sa pozivima, samo koja poruka čestitke na remiju sa Amerikancima i pobjede nad Bugarima. Protiv Meksika nisam slao poruku, ne zbog poraza...
A šta smo vidjeli u dosadašnje tri utakmice pod dirigentskom palicom, nekada planetarne igračke zv(ij)ezde. Protiv Amerike i Meksika su igrali igrači iz domaće lige i naj dobitak je bio Luka Menalo, koji se nažalost poslije povrijedio, ali su njegove odlične partije na tim utakmicama bile put u Maksimir, gdje je upravo selektor nagovijestio svoju sretnu zv(ij)ezdu. Neka i koincidencije... Pored Menala, istakao se i Elvis Sarić, koji je dobio priliku i protiv Bugarske od prve minute. Inače, sastav protiv Bugarske manje-više očekivan, idalje je tu gro igrača iz minulih neuspjelih kvalifikacija. I za vrijeme prijateljskog meča sa Bugarskom, sjetio sam se riječi legendarnog Ivice Osima. Jednom prilikom, obišli smo ga u povodu njegovog rođendana i kao uvijek se dotakli svega, posebno naše reprezentacije. Švabo u svom stilu, nije kudio Mešu, kao i prije njega Papeta, već je skrenuo priču na igrače. Kaže, nabrojte mi na prste jedne ruke, koje mi to imamo ekstra igrače, koji su standardni u svojim klubovima, a koji se mogu nositi protiv solidnih, a kamoli protiv jakih reprezentacija. Počeli smo brojati, ali nismo uspjeli preći na prste druge ruke. Nažalost, takva je situacija godinama u bh. reprezentaciji, sa izuzetkom onog plasmana na Mundijal, kada smo imali standardih, na prste obje ruke.
Šta je činiti aktuelnom selektoru Prosinečkom? Da li iz minulih kvalifikacija ostaviti samo nekolicinu i već sada definitivno pridružiti nekoliko mladih reprezentativaca, sa ponekim i domaćim igračem iz Premijer lige BiH. Namjerno, ne licitiram sa imenima, teren je vazda mjerilo što je pokazao i susret sa Bugarima, a na kraju krajeva to najbolje zna naš selektor, nekadašnja planetarna igračka, ako Bog da i trenerska zv(ij)ezda. Pustimo ga da radi svoj posao, molim ili ti prosim!
Piše: Muhamed Bikić, Sport.ba
