sport.ba @sport.ba
Kako sada proročki zvuči razgovor s prijateljem od utorka. Nogomet nam inače nije česta tema, prijatelj je navučen na košarku, ali dotaknuli smo se Juventusa i toga kako je protiv Lazija visio cijelo vrijeme i onda tako tipično juventusovski, kad su gledatelji već polako kretali prema izlazima, došao do pobjede.
Iako sam daleko od nekog ljubitelja torinskog sastava, složili smo se u onome oko čega se nije bilo teško složiti: Juventus je sinonim momčadi s izuzetno jakim karakterom. I to već godinama. I kao što je prijatelj rekao: teško da je u historiji bilo takve ekipe. S tolikim 'cojonesima', s tolikom mentalnom čvrstinom, s tolikim pobjedničkim gardom.
Potvrdili su to Italijani i protiv Tottenhama. Možete ih ne voljeti, ali to im morate priznati. Znaju igrati na rezultat kao niko u svijetu nogometa, a i kad je situacija nepovoljna, često se izvuku. Mada to "izvuku se" zvuči tako nepošteno i grubo prema njima, jer daleko je to od nekakvog izvlačenja. Znate kako kažu, samo se mačka okoti slučajno...
Juventusovi preokreti, pobjede i trijumfi daleko su od slučajnosti. Jer trener Massimiliano Allegri definitivno nije čovjek koji se pouzdaje u sreću. Odlična priprema utakmice, sposobnost da reagira kad vidi da je pogriješio kao u uzvratu protiv Tottenhama (zamjene Asamoah – Matuidi i guranje Alexa Sandra prema gore, Lichtsteiner – Benatia), postojanje plana A, B i C u igri te ono što krasi veliku većinu italijanskih trenera – gotovo vojnička taktička disciplina.
Juve je trenutno vlasnik najdužeg niza nepobjedivosti u ligama petice, računajući i Tottenham, 21 utakmicu zaredom su bez poraza, računamo li sva takmičenja. Zadnji im je nanijela Sampdoria tamo još 19. novembra. U tom su periodu primili samo četiri pogotka, od toga im je Tottenham zabio tri i svejedno ih nije uspio izbaciti.
Ako bismo išli povlačiti nekakve paralele, najviše nalik Staroj dami je košarkaška momčad iz Pireja, slavni Olympiakos. Također nisu razina jednog CSKA-a, Fenerbahčea, Reala, ali su momčad s mudima pa su dolazili do naslova evropskog prvaka i kad su im se šanse mjerile u promilima.
Juventus je zadnji naslov Starog kontinenta osvojio davne 1996. godine i da, izgubili su dva finala koja su igrali u prethodne tri sezone, ali to ne umanjuje njihovu karizmu. Dotaknuli su dno 2006. godine aferom Calciopoli, izbačeni su iz Serie A, ali i to je sigurno igralo veliku ulogu u stvaranju novog Juventusa. Tu je kalvariju s klubom prošao i dvojac Buffon – Chiellini, ostali su, podmetnuli leđa i počeli graditi Staru damu iz temelja. Taj se njihov pobjednički pečat, nesalomljivi duh i te kako osjeti i u današnjoj ekipi.
A Stara dama je od te, sad već davne 2006. rasla polako, planski je građena i stvoren je savršeno podmazani stroj koji u dvije utakmice može izbaciti svakoga. A eventualno finale? Znate kako kažu, u jednoj je utakmici sve moguće. Pogotovo s Juventusom ...
