Barcelona, Gijon i cijela Španjolska oplakuju Enriquea Castra Gonzáleza, mnogo poznatijeg pod nadimkom Quini. Jedan od najkarizamtičnijih i najvoljenijih španjolskih nogometaša preminuo je jučer u 69 godini života u Gijonu od posljedica srčanog udara.
„Hasta siempre, Quini“, napisao je kratku, ali upečatljivu poruku Lionel Messi na jednoj od društvenih mreža i zajedno s mnogim sadašnjim i bivšim suigračima oprostio se od legendarnog napadača. Quini je zabio 3000. ligaški gol za Barcu, a Messi 5000. Poveznica je više nego jasna. Posebno emotivnu poruku poslao je David Villa koji je bio jako vezan uz Quinija. On mu je puno pomogao u počecima karijere.
"Nikada ne bih postigao to što sam postigao da nije bilo tebe. Vječno zahvalan", odaslao je Villa poruku punu poštovanja čovjeku i nogometašu koji je u Španjolskoj stekao veliki ugled ponašanjem na terenu, ali i izvan njega. "Jednom si mi poželio da budem bolji napadač nego ti. Oprosti mi, nisam uspio, to je bila nemoguća misija, tebe nitko ne može nadmašiti", napisao je Villa.
Još za igračke karijere „Quiniela“ ili „Quinigol“, kako su ga od milja zvali u Španjolskoj, postao je mit, legenda i inspiracija nadolazećim generacijama, među kojima je prva bila ona Pepa Guardiole, kojem je bio jedan od idola i uzora.
Rođen je u Oviedu, ali spletom okolnosti postao je legenda u obližnjem Gijonu. Najveći dio karijere proveo je u Sportingu, ali vrhunac karijere dosegao je u Barceloni, čiji je dres nosio četiri sezone, od 1980. do 1984. U tom periodu igrao je rame uz rame s tri velikana Barce i svjetskog nogometa - Allanom Simonsenom, Berndom Schusterom i Diegom Maradonom.
Čak pet puta bio je Pichichi Primere (1974., 1976., 1980., 1981., 1982.), najbolji strijelac elitne španjolske lige, čime je poravnat na drugom mjestu na vječnoj listi s Alfredom Di Stefanom i Hugom Sanchezom, dok je Telmo Zarra jedini šest puta osvajao taj cijenjeni individualni trofej.
Još je dvaput bio najbolji strijelac druge španjolske lige. U 448 utakmica koliko je odigrao u Primeri postigao je 219 golova. Za španjolsku reprezentaciju igrao je 12 godina, upisao je 35 nastupa i postigao osam golova. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1978. i 1982. te Euru 1980.
U dresu Barcelone osvojio je dva Kupa kralja (1981., 1983.), španjolski Superkup (1983.), Liga kup (1983.) i najznačajniji Barcin trofej u tom razdoblju - Kup kupova 1982. Barcelona i Standard Liege igrali su finale na krcatom Camp Nou. Belgijci su poveli u 8. minuti, izjednačio je Simonsen pred kraj prvog poluvremena, a pobjedu Kataloncima donio je upravo Quini golom u 63. minuti.
Quini će ostati upamćen po sjajnim golgeterskim sposobnostima, baš izraženom njuhu za gol, ali možda još više po tome što je bio omiljen među navijačima i ljubiteljima nogometa. Malo je nogometaša u Španjolskoj koji su kao on gotovo na svakom stadionu dočekivani s poštovanjem i pljeskom. Još za igračke karijere važio je za izrazito skromnog i dobrog čovjeka, pravog sportaša, viteza kojem je fair-play bio važniji od pobjede.
Dugo godina bio je odan svom Sportingu. Barca je došla po njega s torbom novca još početkom 70-ih. Tada mlađahni Quini rekao je „ne“ i ostao na El Molinonu. Desetak godina kasnije Agusti Montal ipak ga je uspio nagovoriti da prijeđe na Camp Nou. Imao je tada trideset godina i još uvijek je važio za jednog od najboljih napadača Španjolske.
Barcelona je sastavila sjajnu momčad predvođenu velikim zvijezdama, iskusnom Dancem Simonsenom i mlađahnim Nijemcem Schusterom, najboljim igračem Eura 1980., uz Maradonu najboljim mladim igračem tog vremena i transfernim rekorderom.
Barcelona dugo nije bila prvak Španjolske, a Realova i Atleticova moć tih godina je kopnila, pa se činilo da je konačno stiglo vrijeme za katalonsku dominaciju. Međutim, već dobrano frustriranim Kataloncima ispriječili su se baskijski konkurenti, prvo Real Sociedad pa potom Athletic Bilbao. Barca je tek 1985. uzela titulu prvaka, Quini je već napustio Camp Nou, no cijeli ovaj uvod pišem da dočaramo atmosferu i situaciju u kojoj se dogodila možda i najveća afera u povijesti španjolskog nogometa.
Barcelona je u sezonu 1980./1981. ušla fantastično pojačana i bila je favorit prvenstva. Kraljem veljače činilo se da je ništa ne može zaustaviti do prvog naslova prvaka nakon 1974., kada je Johan Cruyff vratio titulu nakon 14 godina posta. Da, Barcelona je bila prvak Španjolske samo jednom između 1960. i 1985., iako je redom kupovala najbolje igrače svijeta. Može se samo zamisliti kolika je golima frustracija nakupljena u redovima Katalonaca tih godina.
I kad se taman činilo da će Barca konačno uspjeti, poput eksplozije divovske bombe odjeknula je vijest koja je u trenu obišla Europu: Quini je kidnapiran! Nakon što je Barca sa 6:0 i dva Quinijeva gola zdrobila Hercules na Camp Nouu, dva naoružana otmičara presrela su napadača Barcelone na povratku kući i natjerala ga da uđe u kamionet.
Na noge se digla cijela Španjolska, uslijedila su četiri tjedna sveopće histerije i potrage za top-nogometašem svoga vremena. Danima su kolale svakojake informacije i dezinformacije koje su razdirale živce nervoznih navijača Barcelone, ali i svih ljubitelja nogometa u Španjolskoj. Otimači su navodno tražili 100 milijuna pezeta, što je u to vrijeme bio ogroman novac. Noćna mora trajala je punih 25 dana, a onda je Quini pronađen u Zaragozi, vidno psihički i fizički iscrpljen, ali ipak živ i zdrav.
Dok je Quini bio kidnapiran, prvenstvo se nastavilo. Barca je odigrala četiri ligaške utakmice i osvojila samo jedan bod. Titula je opet izgubljena, prvak je na kraju bio Real Sociedad. Cijela je priča još uvijek obavijena velom tajni, uslijedile su različite teorije, kako to obično biva, navijači Barce sumnjali su u zavjeru protiv njihova kluba, a najzanimljivije od svega je što je Quini naposljetku odbio sudski progoniti otmičare. Kasnije se nagađalo da se kod Quinija za vrijeme zatočeništva razvio Stockholmski sindrom. Nije čak tražio ni da mu se vrati ozbiljan novac koji su mu uzeli. Bilo je u pitaju nekih 5 milijuna pezeta.
Omiljenog nogometaša ta je kontroverzna priča pratila do kraja života. Nikada do kraja nije razjašnjeno što se točno zbilo, ali ostala je predaja da se Quini sažalio nad otmičarima i sve im oprostio. I taj detalj govori o kakvom se čovjeku radilo.