07. 01. 2018 - 19:30
Sa posljednjim romantičarem jugoslovenskog fudbala Zmajevi će...
907
Shares
Sa posljednjim romantičarem jugoslovenskog fudbala Zmajevi će igrati kao Barcelona

DOLAZAK PROSINEČKOG

Sa posljednjim romantičarem jugoslovenskog fudbala Zmajevi će igrati kao Barcelona

Besim TODOROVAC
07. 01. 2018 - 19:30
0
Shares

Robert Prosinečki u subotu je službeno potpisao ugovor sa N/FSBiH i postao novi selektor reprezentacije BiH.

Na prvi pogled, Prosinečki u brojnim intervjuima za bh. medije u posljednjih nekoliko dana rekao je ono što svaki navijač BiH želi čuti. Da imamo sjajnu ekipu, da smo u vrhu svjetskog fudbala i da se svi možemo nadati plasmanu na Evropsko prvenstvo. I da će njegovi Zmajevi igrati napadački fudbal.

Ako se sa prve tri stavke mnogi možda i neće složiti, ako je suditi prema prošlosti, ovaj posljednji dio, da će naša reprezentacija igrati napadački, lepršavo, lijepo za oko, sasvim sigurno možemo očekivati.

Prosinečki od početka svoje trenerske karijere gaji napadački fudbal, dominaciju na terenu. Igra uvijek mora biti zasnovana na ovoj filozofiji. Prema njemu, bez kontrole lopte, ne možete se nadati ofanzivi prema protivničkom golu, stvaranju šansi. Uostalom, navijači to i očekuju, što je i normalno.

Što se tiče sistema, Žuti preferira formaciju 4-3-3. Kao što je više puta ponavljao, najbolje ekipe u historiji fudbala igrale su u sistemu 4-3-3. Kao primjer navodi Barcelonu. Dominiraju u svakom meču, ali ih je izuzetno teško 'kopirati'. Na domaćem terenu, Prosinečki obavezno insistira na ofanzivnom fudbalu. Pobijediti i igrati lijepo, to je smisao fudbala.

Ipak, sistem je uvijek jedno, a roster igrača drugo. Ako nemate ekipu za određeni sistem, morate se prilagođavati. Kvalitet trenera najviše se vidi u tome da shodno igračima prilagodi formaciju. Upravo je Žuti takav.

Iako je proveo tek sezonu i po u Barceloni, Prosinečki kao uzora navodi Johana Cruyffa. Po njemu, to je najbolji trener s kojim je radio. Zajedno sa Ivicom Osimom. Samo to je dovoljno da imamo neku nadu.

O pristupu u odnosu sa igračima, Prosinečki je najbolje objasnio u intervjuu za Telesport:

„Trener ne smije biti prestrog, ali se ne smije ni dodvoravati i popuštati igračima. Naprosto mora igrače učiniti zadovoljnima. Vjerujem da sam kao trener pronašao načina da uspostavim ravnotežu u odnosima s igračima, upravom, medijima i gledateljima. Jasno je da, ako nemaš potporu uprave, nećeš uspjeti, kao što nećeš opstati ako, primjerice, zaratiš s najboljim igračem ili navučeš bijes navijača i medija na sebe. Zbog tog treneri moraju uvijek tražiti neku sredinu i prihvatljiv odnos sa svima. Trener uvijek drži u rukama žele koji mijesi, ali kad mu počne curiti između prstiju, tada je gotovo. Zato je trenerski posao zanimljiv, ali i težak jer si na udaru sa svih strana. No, meni je sve to zanimljivo, uživam i volim to raditi. Kad ne bi bilo tako odmah bih digao ruke od svega.“

Sigurno je da će se ovih dana najviše pažnje obraćati na njegov trogodišnji angažman na klupi reprezentacije Azerbejdžana, koji je najaktuelniji i ima poveznicu jer se radi o reprezentaciji, a ne klubu, što je izuzetno razlika, bez obzira o kojem se svjetskom treneru radi.

Prosinečki je ovu reprezentaciju vodio od 1. decembra 2014. do oktobra 2017. Stigao je u toku kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Francuskoj 2016. Prethodno je selekcija pod vodstvom Bertija Vogtsa poražena na prva četiri meča kvalifikacija (Bugarska, Italija, Hrvatska i Norveška) pa je već tada bilo jasno da od ozbiljnijeg rezultata neće biti ništa.

Do kraja kvalifikacija Žuti je izgubio u dva navrata, i to od Italije u Bakuu i Bugarske na gostovanju, dok je u preostala četiri meča ostvario jednu pobjedu (protiv Malte) i tri remija (Norveška, Hrvatska, Malta).

prosinecki

Puni ciklus odradio je u nedavno okončanim kvalifikacijama za SP u Rusiji. U grupi sa Njemačkom, Sjevernom Irskom, Češkom, Norveškom i San Marinom, Robijev Azerbejdžan je završio peti, ali sa solidnih 10 bodova. Nakon prva tri meča, Azerbejdžan je bio jedno od najugodnijih iznenađenja kvalifikacija. Sa dvije minimalne pobjede protiv San Marina i Norveške te remijem kod uvijek nezgodne Češke, izabranici Prosinečkog su bili na drugoj poziciji sa sedam bodova, odmah iza maksimalne Njemačke.

Sjeverna Irska, uz Island možda i najugodnije iznenađenje evropskog reprezentativnog fudbala u posljednje četiri godine, deklasirala je Azerbejdžan sa 4:0 u njihovom prvom duelu, nakon čega je uslijedio i ubjedljiv poraz od Njemačke.

Ključni susret odigrao se 10. juna u Bakuu protiv Sjeverne Irske. Iako su domaći dominirali u posjedu, gosti sa Otoka slavili su sa 1:0 kasnim pogotkom u 92. minuti, nakon čega je reprezentacija sa istoka Evrope praktično izgubila sve šanse za drugo mjesto. Do narednog meča nisu se oporavili od ovog šoka pa su poraženi i u Oslu protiv Norveške, da bi kasnije sa 5:1 razbili San Marino. Do kraja još dva poraza - od Češke i Njemačke.

Iako rezultatski sve ovo možda ne djeluje impresivno, prava je istina da su Azerbejdžanci izuzetno napredovali od dolaska Robija. Prosječnom fudbalskom navijaču možda naredna imena i neće značiti mnogo, međutim, zahvaljujući Prosinečkom reprezentacija je dobila neke od najboljih fudbalera ikada.

Ofanzivni dio ekipe je držao Dmitri Nazarov, najiskusniji od svih, sa dugogodišnjim igranjem u njemačkom fudbalu. Iskazao se i mladi Ramil Shedayev, dok je bitan dio tima bio i golman Kamran Agayev. U prethodnim kvalifikacijama, najviše pogodaka postigao je Afran Ismayilov (3), ofanzivac Qarabaga. Upravo su igrači šampiona Azerbejdžana i ovogodišnjeg učesnika Lige prvaka činili okosnicu reprezentacije. Čak osam igrača redovni su reprezentativci, dok ih je još pet često dobijalo poziv.

Recimo još da je Prosinečki za tri godine ostvario šest pobjeda na klupi ove zemlje (uz 6 remija i 11 poraza), odnosno postotak pobjeda od 26.09%, dok je njegov prethodnik Berti Vogts za šest godina na klupi stao na 21.13%. Samo je Kazbek Tuayev od 1995. do 1996. ostvario bolji postotak pobjeda na klupi Azera (27.27).

Svima je jasno da je BiH neosporno kvalitetnija reprezentacija od  Azerbejdžana, da po igračkom kapacitetu zaslužuje igrati na Evropskom prvenstvu 2020., ali da kruži jedna negativna energija koju treba pobijediti. Prosinečki je izuzetan stručnjak, ali još više izuzetan čovjek koji je dobro upoznat sa balkanskim mentalitetom i djeluje da je spreman dovesti atmosferu u pravi red.

Na samom terenu, za razliku od svog prethodnika Meše Baždarevića, on mora uspostaviti jasan plan i viziju igre, nešto što već nekoliko godina ova selekcija nema. Najjednostavije, Žuti mora otisnuti svoj pečat. Jedno je formacija na papiru, a drugo je sprovođenje iste na terenu. Kod Meše je najčešće postojalo ono prvo...

Ova generacija Zmajeva stvorena je za napadački fudbal. Vidjeli smo u Grčkoj šta se desi kada se oni isključivo brane. U kombinaciji sa tom često pominjanom filozofijom Prosinečkog, uz uspostavljanje mentaliteta velikana, što je izvjesno uz njegovo iskustvo, ova saradnja bi mogla biti dobitna kombinacija za sve strane.

Možda je na startu od većeg dijela bh. javnosti dočekan "na nož", ali Robi zna da će mu dobri rezultati jedino moći pomoći da preokrene stvari u svoju korist. Rezultat je taj koji stvara atmosferu. Na kraju krajeva, pobjeda je jedino što se boduje. Niti nacija, niti religija, niti stavovi, samo pobjeda.

(Besim TODOROVAC)

Učitaj još novosti