sport.ba @sport.ba
Bosna i Hercegovina pobjednik je Kirin kupa. Vijest koja je oduševila našu zemlju, ali izazvala i mnoge polemike. Selektor Mehmed Baždarević uspio je odvesti nas u finale preko Danaca, a onda pokoriti i domaćine.
Ipak, mnogi su ovu selekciju prije samog puta u Japan potpuno otpisali i smatrali da je debakl na pomolu. Srećom, nisu bili u pravu, ponovo smo zablistali kada je bilo najpotrebnije. Nakon trijumfa nad Danskom Đurića prozvah novim Dijamantom, a ove momke Hrabri sinovi Bosne ponosne. Neki su to s oduševljenjem prihvatili, dok je bilo i prijatelja koji su mi govorili da bi nam se to itekako moglo obiti o glavu. Srećom, bio sam u pravu...
Neću se vraćati na polufinalni dvoboj i duel s Dancima, jer sam o njemu već dosta toga ispisao, ali sada imam potrebu osvrnuti se na jučerašnji meč.
Bosna da prostiš jedna zemlja imade, i posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna i k tomu još da prostiš prkosna od sna...I baš je tako. Kada je najpotrebnije zablistali smo. Ovaj meč me neodoljivo podsjećao na onaj u Kopenhagenu, u okviru kvalifikacija za EP 2004. Tadašnji selektor Blaž Baka Slišković našao se u sličnim problemima kao Meša jučer, jer je i on računao na itekako okrnjeni sastav zbog povreda. Dobro se sjećam da je hrabro, neke tada golobrade mladiće poput Džeme Berberovića prekomandovao u prvi tim i to samo dan nakon što su igrali meč za mladu selekciju. I uspio je Baka, ostat će upamćeno onih velikih 0:2 iz Kopenhagena.
I Meša je bio u velikim problemima uoči duela s Japancima. Rade Krunić, Anel Hadžić, Ognjen Vranješ i Sead Kolašinac nisu mogli konkurisati za ovaj meč, ali je selektor ponovo hrabro krenuo s dva napadača. Hodžić i Đurić, naša nova dobitna kombinacija.
Sam početak susreta nagovijestio je da ćemo čekati priliku iz drugog plana, a kako je meč odmicao sve se više vidjelo da možemo savladati favoriziranog domaćina kojeg s klupe predvodi legenda bh. fudbala Vahid Halilhodžić. Mi u našoj Bosni, prkosnoj od sna, imamo tu neku nevjerovatnu želju da svakog ocrnimo, pa smo tako i Vahu već odavno otpisali nekog ko ne voli ovu zemlju već gleda samo finansijki interes. A legendarni centarfor Veleža nam je jučer spucao samo takvu šamarčinu. Naime, u toku je nacionalna himna Bosne i Hercegovine, a reditelj prikazuje upravo Vahu. Suze niz lice ovog Hercegovca dovoljno govore koliko mu znači Bosna, a Boga mi i Hercegovina. Vaha, imaš li daha, kratko se zapitah, a upravo je ovaj 63-godišnjak iz Jablanice bio i ostao jedan od najboljih fudbalera, ali i trenera s ovih prostora.
Sam meč nije ponudio previše kvaliteta, ali nam je itekako otvorio oči i dokazao da kvaliteta ima i u Premijer ligi BiH. Debitant Almir Bekić odigrao je lavovski, kao da već ima na desetine mečeva u reprezentativnom dresu, te dokazao da se na njega itekako može računati. Iz naše lige meč je počeo još jedan stanovnik Koševa, Haris Duljević, koji je već odavno dokazao da ima potrebni kvalitet za nacionalni dres. Posebno sam bio ponosan kada sam vidio da su i sve zamjene koje su jučer ušle (Filip Arežina, Aleksandar Kosorić, Miroslav Stevanović i Zvonimir Kožulj) zapravo iz Premijer lige. Upravo zbog ovih momaka put u Japan se itekako isplatio.
Ibrahim Šehić bio je mnogo sigurniji nego u duelu s Dancima i dokazao da ima mjesta u rosteru bh. tima. Mateo Sušić imao je uspona i padova, ali uglavnom može dobiti prolaznu ocjenu. Desni bek ćemo morati što prije riješiti, jer Mensur Mujdža i nije u najboljim danima. Možda Ognjen Vranješ bude pravo rješenje, naravno ako izbaci neke bubice iz svoje glave na vrijeme. Stoperi Cocalić i Šunjić kao da su odigrali veliki broj utakmica skupa u tandemu, ginuli su za svaku loptu, uklizivali pravovremeno i respekt momci. Pomenuti Bekić odlično je odgovorio zadatku na lijevoj strani odbrane, te vjerujem ispoštovao sve što je selektor i zahtijevao od njega.
Duljević i Izet Hajrović unosili su pravi nemir i u japansku odbranu, a naročito raduje velika želja kod fudbalera Werdera. Nadam se da bi u budućnosti ponovo mogli gledati onog Izeta, koji je žario i palio švicarskim stadionima. Mario Vrančić ima potrebni kvalitet, ali na ovom turniru nažalost i nije došao do izražaja. Uz njih, tu je svakako neizostavni kapiten Haris Medunjanin. Klasa od igrača, koja je prošla holandske omladiske selekcije što samo za sebe dovoljno govori. "Lopta koja ima oči" pronašla je Hodžića, te je Hare još jednom dokazao da se na njega itekako mora računati. Za mene, uvijek jedan od najdražih igrača u ovoj reprezentaciji. Na kraju je i kao kapiten imao tu čast da podigne pehar namijenjen pobjedniku i da nas odvede na tron. Igračino, da još puno ovako dobrih utakmica i uspjeha dočekamo s tobom ako Bog da. Desetka se, sa sigurnošću mogu reći, našla u pravim rukama.
Ara Hodžić je opet dokazao da može biti itekako opasan u napadu i nije slučajno bio prvi strijelac Dinama u prošloj sezoni. Sigurno igrač na kojeg trebamo računati u budućnosti. A za kraj sam namjerno ostavio najboljeg. Milan Đurić, dva meča i četiri pogotka. Igrač susreta, najbolji strijelac turnira i najbolji igrač istog. Klasa... Novi dijamant još jednom je dokazao da zaslužuje i veću šansu u ovom timu, te da će uz Džeku i Ibiševića biti naša glavna golgeterska uzdanica u predstojećim kvalifikacijama za SP. Već nakon duela s Dancima počela su nagađanja gdje bi Milan mogao nastaviti karijeru, a s nova dva gola apsolutno vjerujem da je broj zainteresovanih klubova itekako veći. Gorostasni centarfor mora igrati u jačem timu i rangu takmičenja nego je to Cesena, odnosno Seria B. I opet ću ponoviti, sretna je majka što te ima, ali i BiH. Nakon što je Dancima zabio nogom i glavom, jučer je potopio Japance s sva pogotka desnom nogom. A drugi je tek bio prava majstorija. Miroslav Stevanović dokazao nam je opet da nije slučajno ostvario transfer u Sevillu, te je prvim kontaktom s loptom sjajno izbacio Đurića u gol šansu, koju centarfor ovakvih kvaliteta rijetko propušta.
Upravo Kirin kup ponudio nam je odgovor da itekako imamo kvalitetne igrače, koji su trenutno u drugom planu. Ovi momci, svi do jednog, zaslužili su potpuni respekt za ono što su pružili u prethodna dva meča. Ovako se bori za jedinu domovinu, za njen narod željan pobjeda i dobrog fudbala. Nakon svega, prepotentno bi bilo otpisati Džeku, Pjanića, Begovića, Bešića i ostatak družine koja nije bila u Japanu. Boli me to što na društvenim mrežama se zaboravlja da je Edin najbolji strijelac repke u historiji, da Mali princ je jedan od najtraženijih igrača trenutno u Evropi, da je Mume naša budućnost, kao i da je Bega jedan od najboljih portira na Otoku. Ovi momci jesu dokazali da se na njih treba računati u budućnosti, ali i to da sada napokon imamo znatno širi igrački kadar. Tako bi na početku kvalifikacija, ukoliko nas zaobiđu pehovi i povrede, mogli gledati potpuno novo bh. izdanje, sa znatno ojačanim igračkim kadrom i mnogo borbenijim duhom.
Sada je najpotrebnije Među pustiti da odradi svoj posao kako najbolje zna i umije, ne miješati se u struku, kritikovati se može kada treba, ali pustiti na miru ovu selekciju da nas odvede na novu svjetsku smotru. Mi smo to u stanju i ako Bog da uspjet ćemo, siguran sam. Samo svi moramo disati kao jedan, od čelnika Saveza, stručnog štaba, medicinskog osoblja, samih igrača do novinara i naravno navijača.
Piše: Mirza Hadžijusufović
