Istanbul je grad koji trijumfe itekako dobro zna proslaviti. Dosta javnih mjesta u gradu pruža idealnu lokaciju za dinamičnu zajednicu, a široka dostupnost baklji daje boju cijeloj euforiji.
Zastave krase balkone i prozore, a pobjednik turske Super lige zamjenjuje cjelogodišnje divljenje Ataturku. No, u skladu sa većinom značajnih događaja u Istanbulu, Bosfor igra istaknutu ulogu. Razdvajajući istok od zapada, Aziju od Evrope, Fenerbahce od Besiktasa i Galatasaraya, ovaj moreuz zauzima svakodnevni dio lokalnog života. Mnogi plove trajektima s jedne na drugu stranu svakog radnog dana. Ipak, kao i veliki dio grada, Bosfor se mijenja kada se trijumf treba proslaviti.
Četvrtak je označio vrhunac proslave titule Besiktasa, a Bosfor je bio u srcu svega. Moreuz je vrvio od trajekata sa igračima Besiktasa, stručnim štabom i navijačima iz različitih dijelova grada koji su se uputili ka novootvorenoj Vodafone Areni. Baklje i zastave su pratile svako putovanje, dok su se navijači također bučno okupljali blizu Palače Dolmabahce. Proslava se onda preselila unutra, za službenu žurku na stadionu. Bio je ovo zapravo i povratak kući, jer će Besiktas ponovo moći igrati na vlastitom stadionu nakon tri godine pauze. Tri godine u velikoj mjeri su proveli u zapadnom dijelu grada, na Olimpijskom stadionu Ataturk, odsječeni od četvrti Besiktas.
Sada se Besiktas vratio kući sa titulom, što je lijepo podudaranje zvijezda u tako bitnoj godini za klub. Pažnja se sada treba preusmjeriti ka održivosti, dominaciji i potpunom prekidu duopola Fenerbahce-Galatasaray. Besiktas trenutačno ima četrnaest titula, Fenerbahce devetnaest, a Galatasaray predvodi trojac sa dvadeset. Mnogo važnosti se pridodaje turskom sistemu dodjelivanja zvijezda za svakih pet ligaških titula. Primjera radi, Besiktas smije prikazati dvije zvijezde iznad grba i zaostaje jednu za Fenerom, odnosno dvije za Galatom. Ukoliko odbrane naslov po prvi put od tri vezana trijumfa 1990., 1991. i 1992. godine, crno-bijeli će zaraditi toliko najavljivanu treću zvijezdu, čime će okončati trku koja je počela nakon desetog naslova pomenute 1992.
Bolju priliku za uspostavljanje dominacije Besiktas neće imati. Povratak u distrikt pruža klubu i navijačima žarišnu tačku, dok genijalni novi stadion i grupna faza Lige prvaka daje prednost u pojačanjima. Problemi u istanbulskim rivalima također slute na dobro za Besiktas u narednoj sezoni.
Galatasaray je u trajnoj krizi. Sankcionisani od UEFA-e zbog nepoštivanja FFP-a, „lavovi“ su pokušali sastaviti jeftinu ekipu, a rezultat je tek šesta pozicija na tabeli. Fenerbahce, sa druge strane, nije da je baš nikad mlada, ali je redovno djeveruša. Završili su drugi dvadeset i jedan put, više od bilo kojeg kluba u Turskoj, pa tako i ove sezone. Oba tima trebaju znatne promjene, dok se čini da je Besiktas spreman za novi pohod.
Završili su sezonu kao najefikasniji klub (75 golova), sa najboljom stopom iskorištenih prilika (14.7%) i preciznošću udaraca (41%) u ligi. Zbog toga najviše mogu zahvaliti Mariju Gomezu, čiji će status možda i odrediti bližnju budućnost ekipe.
Nijemac je bio senzacionalan sa 26 golova, a navijači su to prepoznali i itekako se zbližili s njim.
Ako Besiktas ne postigne dogovor sa Fiorentinom oko transfera, teško da će moći ponoviti ovu sezonu. Malo je igrača koji garantiraju veliki broj golova, a još manje onih koje navijači uz to obožavaju.
U Istanbulu se slavlje nastavlja. Besiktas je osvojio ligu i vratio se kući. Dva trijumfa koja su se dogodila u istoj godini. No, sada će morati iskoristiti dvostruku slavu kao katalizator za generacijski pomak od Galate i Fenera, od Seyrantepea i Kadikoya nazad ka Besiktasu i obalama Bosfora. Potrebni uslovi su tu, Besiktas samo treba pravilno postupiti sa njima.
(Besim Todorovac, Sport.ba)