26. 02. 2016 - 17:27
Put Profesora kojem modernizacija fudbala predstavlja prepreku...
907
Shares
Put Profesora kojem modernizacija fudbala predstavlja prepreku koju ne želi preskočiti

ARSENE WENGER

Put Profesora kojem modernizacija fudbala predstavlja prepreku koju ne želi preskočiti

Kenan HADŽIĆ (Sport.ba)
26. 02. 2016 - 17:27
0
Shares

I dok udara čežnja o toj famoznoj 2004. godini i ekipi koja je bez poraza završila pakao Premier lige, u svoju vitrinu donijeli prvi i jedini zlatni pehar, navijači Arsenala prinuđeni su na nadu za bolje sutra i potajno očekivanje vraćanja slave u sjeverni London.

Baltazar na klupi koji polako gubi kompas i zaboravlja magiju kojom je navijače činio sretnim nastavlja svoj put kroz tunel u kojem se ne nazire blještava svjetlost koja označava novi veliki uspjeh.

Dva FA cupa u posljednjih 12 godina postaje samo dodatna sol na već otvorenu ranu pokušavajući okrenuti situaciju u kojoj se konkretan uspjeh jednostavno ne može vidjeti.

A fudbal se razvija, neke nove taktike i formacije iz dana u dan donose nešto sasvim drugačije, odvajajući način igranja od prije sa onim što je sada.

I tu se Arsene Wenger polako gubi. Francuz koji je fudbal na Ostrvu odveo u potpuno drugu dimenziju sa tada nepojmljivom pass igrom koristeći stare metode pokušava pokoriti dokazanu formulu da je za uspjeh potrebno prilagođavanje modernizaciji fudbala.

Uporno odbijanje razmišljanja o 'masnoj kupovini' nekih novih Topnika koji će zahvaljujući kvalitetu praviti razliku u Arsenalu i otvoriti put ka vrhu već godinama predstavlja najveći problem višestrukog prvaka Engleske.

Već odavno pročitana "passing game" koja završava igranjem martinele sa napadačem bez pomišljanja na promjenu iste postaje mačiji kašalj za nove generacije intelektualaca koji sjede na klupama protivnika.

Neuspjeh Topnika iz Londona kod Wengera nikada nije izazvao preuzimanje odgovornosti, a kao razlog istog već godinama su bile loše odluke sudija, agresivna igra protivnika ali bezidejni Arsenal skoro nikad.

Ekipa prepuna desnih krilnih napadača i centralnih veznih od kojih je skoro uvijek troje na medicinskom tretmanu očajnički treba kvalitet na pojedinim pozicijama koja znači ulaganje novca, ali i neosporni kvalitet i uspjeh koji s njim dolazi.

Ključne pozicije u napadu i sredini terena već godinama nisu osvježene novim kvalitetom, a vrhunac svega bio je ljetni prelazni rok u kojem je Arsenal značio i jedinu ekipu u Evropi koja nije dovela igrača u polju.

I to se sada vraća na najgori mogući način. Premier liga nikada nije bila lakša za osvojiti, a ogromne probleme u Liverpoolu, oba Manchestera i Chelseaju ne koristi Arsenal, već Leicester i Tottenham koji su možda i najveći favoriti za titulu uzimajući u obzir raspored do kraja i trenutnu formu.

A Wenger ni ne pomišlja na probavanje nečeg novog. Visok tempo igre u kojem odbrana na čelu sa Perom Mertesackerom konstantno stoji na centru poklon je za ekipe sa dobrom tranzicijom iz odbrane u napad, a broj golova koje su Topnici ove sezone primili na taj način postoje i više nego zabrinjavajući.

Kvalitet Alexisa Sancheza i Mesuta Ozila garantuje uspjehe, ali njihov način igre zahtjeva pokrenog napadača koji će da koristi stalne passove iza leđa odbrane protivničke ekipe. Kontra svake logike, baš kao i u odbrani na toj poziciji igra Olivier Giroud koji i pored najbolje životne forme ne uspije da pravi dovoljnu razliku za prvaka Engleske.

Primjera radi, Arsenal je ove sezone najbolje svoje utakmice odigrao sa pokretnim i izrazito brzim Theom Walcottom u napadu, a pet golova Leicesteru, tri Manchester Unitedu i velika pobjeda protiv Bayerna 2:0 na Emiratima dovoljan je pokazatelj šta to Arsenalu u napadu treba.

Isto problemi Arsenal će koštati i ispadanja iz najelitnijeg evropskog takmičenja, a oni su prvu utakmicu protiv Barcelone izgubili na svom stadionu rezultatom 0:2. I upravo sve gore navedeno koštalo je ekipu Arsena Wengera pozivitnog razultata.

Prvi gol primljen iz fantastične kontre Barcelone gdje je odbrana ostala na centru, kao poklon iz snova dočekao je Brazilac Neymar koji je lagano prošao pored Mertesackera i načeo mrežu Arsenala.

S druge strane, ofanzivni učinak izostao je zbog manjka igrača u napadu gdje je Olivier Giroud skoro uvijek kasnio u finišu akcije te jedinu svoju priliku u nizu kontri koji je Arsenal imao dobio je iz centaršuta.

Wenger će po ko zna koji put naučiti iz vlastite greške, ali je puno veći problem činjenica da niti jednu dosadašnju grešku nije popravio vraćajući se na tužni početak koji Arsenal odvaja od samog trona i konkretnog uspjeha.

A do kraja sezone ima možda i najbolju moguću šansu. 

 

Učitaj još novosti