sport.ba @sport.ba
Tuga, jad i bijeda. Grad Tuzla, nemoćni građani i navijači jednog od najvećih bh. klubova nakon toliko godina su dočekali voljeni klub na samom vrhu Premijer lige BiH i neko im to želi uzeti, s namjerom ili ne...
Skoro pa nemoguće zvuči činjenica da predsjednik Slobode i predsjednik prvoplasirane ekipe na tabeli Azmir Husić daje ostavku i napušta klub kojem je dao sebe, svoju dušu i doveo ih do samih visina.
Projekat "evropska Sloboda" cvjetao je do jučerašnjeg dana i razvijao se svake sedmice, pobjedu po pobjedu. Novi stadion, fantastičan stručni štab i igrački kadar spreman za najveće uspjehe ostavljen je na cjedilu. Zašto, ko i s čijim pravom je sebi dao riječ u Slobodi, u Tuzli, u hramu bh. fudbala, u vodećoj ekipi lige?
Ko svoj prljavi obraz i svoje prljave ruke gura tamo gdje mu nije mjesto i traži svoja prava tamo gdje ih nije zaslužio? Ko od ekipe koja sljedeće godine treba braniti zastave BiH u Evropi želi gledati Drugu ligu Federacije BiH? Da li je normalan, ima li mozga i kako ga nije stid?
A Husić nije posudio. Nije zadužio ovog ili onog, nije obećao pa zaboravio, nije uzeo pa 'ostao kratak'. Preuzeo je posrnulog velikana u drugoj ligi, krenuo ispočetka, pružio privatni fond za jačanje kluba kojeg voli i za njegovo bolje sutra.
Napravio je fantastičan plan i fantastičnu viziju da Sloboda krene naprijed, i krenula je. Možda i najbolje poslije rata, možda i najbolje što će krenuti u narednih 20 godina, a sve zahvaljujući vlastima, pojedincima, ljudskim ološima.
Tuzla živi fudbal i živi uspjehe Slobode. Stadionu su opet puni, svi pričaju samo o jednom, pričaju o osvajanju toliko željene titule. No, svaka ljubav mora imati svog Badžu sa strane da to ometa, da gurne svoje ruke u to želeći vidjeti pad i naslađivati se s njim.
Vlastit interes trenutno je stavljen ispred najsvjetlije tačke u Tuzlanskom kantonu i umjesto dodatne pomoći i jačanju kolektiva koji svima može donijeti dobro došlo je do raspada.
I ne, nemoj Husiću da odustaneš jer trebaš Slobodi. Trebaš ovim ljudima koji te toliko vole, koji ti vjeruju i s kojima ćeš da preživiš ovu prvu i jedinu krizu u kojoj si se našao. Možda i najvećoj jer od ljudske pohlepe ništa gore nema. Grad je uz tebe, uz tvoj projekat i dobit ćeš podršku. Najjaču podršku koju je itko u ovom gradu dobio, u bilo kojem segmentu života.
Ti i tvoja ekipa na čelu sa Sabahudinom Vugalićem zaslužujete to i apsolutno nije važno za koga ko navija, da li ovo piše navijač Borca, Čelika, Sarajeva ili Zrinjskog. Ovo piše zaljubljenik sporta nadajući se da će ovaj put sport da pobijedi, kao milion puta u ovoj državi.
