sport.ba @sport.ba
2014. godina definitivno je najbolja kalendarska godina u historiji bosanskohercegovačkog tenisa.
Sve je počelo na startu godine, u januaru. Bosna i Hercegovina je po prvi put dobila učesnika Australian Opena, prvog Grand Slam turnira u sezoni. Najbolji bh. igrač Damir Džumhur se morao probijati kroz kvalifikacije, gdje je igrao tri meča, no to ga nije spriječilo da ispuni zacrtano. Redom su padali Dustin Brown (prvi nosilac), Niels Desein i Ruben Bemelmans.
Žrijeb mu je bio naklonjen pa je u 1. kolu dobio Jana Hajeka, kojeg je uništio u tri seta i tako došao do prve pobjede na jednom Grand Slamu u karijeri. Uslijedio je balkanski okršaj sa Hrvatom Ivanom Dodigom. Zbog iscrpljenosti od vrućina teniser rodom iz Međugorja je morao predati meč, što je značilo da Damir ide u historijsko 3. kolo, i to na megdan Tomasu Berdychu, tada sedmom teniseru svijeta!
Nakon čak pet pobjeda, Džumhuru nije ostalo mnogo snage za nešto više od časnog poraza. Ipak, mogao je biti prezadovoljan jer je osim lijepe svote novca napredovao čak 44 pozicije, na 144. mjesto svjetske liste, što mu je tada bio renking karijere.
Poslije velikog turnira Damir se tražio par mjeseci, pokušavajući se kroz kvalifikacije domoći ATP Masters 1000 turnira u Indian Wellsu i Miamiju. Nije išlo na američkoj turneji, kako zbog fizičkog, tako i zbog psihičkog umora, ali je ubrzo došla zemljana sezona i prvi Challenger u turskom Mersinu.
Džumhur je upravo na ovom turniru pokazao kako je prerastao igrače koji se „motaju“ od 150. mjesta pa nadalje. Prošetao se do prvog Challenger pehara u karijeri savladavši u finalu Perea Ribu.
Uslijedilo je nekoliko „prosječnih“ nastupa, da bi potom sve oči bile uprte u drugi Grand Slam Roland Garros. Osim prvog seta u 2. kolu kvalifikacija protiv Podlibnik-Castilla, Damir je bez problema izborio nastup i na drugom Grand Slamu! Žrijeb mu je u 1. kolu dodijelio tada 27. igrača svijeta Feliciana Lopeza. Iako je Džumhur imao dosta prilika da bar otkine jedan set, iskusni Španac je slavio u poprilično ravnopravnom meču. Očigledno nadahnut, Džumi je nastavio sa odličnim partijama pa se 9. juna domogao i drugog Challengera. U finalu Arada ponovo je bio bolji od Ribe. Nagrada za odlične rezultate bila je 109. pozicija na ATP listi. Ostatak mjeseca juna nije bio dobar. Ispao je u 1. kolu Kosica, a nije uspio u namjeri da izbori i glavni žrijeb Wimbledona, mjesto gdje je 2010. godine igrao četvrtfinale juniorskog turnira. Ispriječio se Ante Pavić u 1. kolu kvalifikacija.
Već početkom jula stvari dolaze na svoje. Igrao se Challenger u italijanskom San Benedettu, gdje je Džumhur osvajanjem treće ovogodišnje titule stigao do 105. pozicije, najboljeg renkinga u karijeri i praktičnog ulaska među 100 najboljih na svijetu.
Kao velika nagrada za izvrsnu godinu došla je vijest kako će naš najbolji teniser igrati u glavnom žrijebu posljednjeg Grand Slama US Opena. Džumhur je nekada bio treći junior svijeta, a svako ko iole poznaje ovu igru zna kako je izuzetno težak prijelaz iz juniorske u seniorsku kategoriju, pogotovo kada država ne brine o vama kao što je to slučaj ovdje. Stoga biti nadomak 100 najboljih tenisera na svijetu nije nimalo mala stvar. Jasno je kako Damir ima potencijal biti u odabranoj eliti, no potrebno je da država BiH i velike kompanije širom nje pruže finansijsku podršku, kako Damiru, tako i Aldinu Šetkiću, Mirzi Bašiću, Tomislavu Brkiću, Nermanu Fatiću i ostalima.
Da li je potrebno reći kako je Džumhur najbolji 22-godišnjak na cijelom Touru? Od igrača rođenih 1992., a koji nisu napunili 22. godine, ispred njega su samo Jack Sock (72) i Diego Schwartzman (100). Što se tiče mlađih, bolji od njega su Dominic Thiem (47), Nick Kyrgios (65) i Jiri Vesely (67). Da li se uopće u isti kontekst mogu stavljati uslovi za rad u našoj zemlji i u zemljama poput Australije, Austrije, SAD-a, gdje se zaista mnogo ulaže u razvoj tenisa, a za čijim talentovanim teniserima Damir ne zaostaje mnogo?
Džumhur je dokazao da može sve sam iznijeti, uz podršku jedino svojih roditelja te će on sigurno imati šansu da dođe do odličnih rezultata, pogotovo kada se u obzir uzme činjenica da ogroman broj tenisera unutar najboljih 100 ima više 30 godina.
Mnogo stvari će se promijeniti u skorijem periodu, a Damiru su tek 22 godine, tako da je budućnost pred njim.
„Odbio sam ih (Hrvatsku). Lijepo sam se zahvalio i rekao da je BiH moja zemlja. Sigurno je da bih u Hrvatskoj imao bolje uvjete, ali od toga nema ništa“, rekao je Džumhur jednom prilikom i do dana današnjeg održao riječ.
Bh. teniseri zaslužuje bolje i svi se nadamo kako će se situacija promijeniti u doglednoj budućnosti. Džumhur je već sada uspio, ali šta će se desiti sa ostatkom talentovanih bh. tenisera? Vrijeme će reći, no bez ulaganja je nerealno očekivati sportske uspjehe. Onda je samo pitanje dana kada će neke nove nade krenuti stopama Ivana Ljubičića, Marina Čilića, Ivana Dodiga...
