Kada je predvečerje utakmice Brazil - Njemačka Zvonimir Boban nazvao Olivera Bierhoffa, svog negdašnjeg suigrača iz Milana, i pitao ga jesu li spremni za Brazil, dobio je odgovor: “Nijemci smo...” I doista, njemačke trupe marširale su kroz Belo Horizonte kao da osvajaju neku favelu, a ne da igraju protiv peterostrukog svjetskog prvaka. “Sedam komada za sedmu ekonomiju svijeta”, tako časte prva svjetska gospodarska sila i Frau Angela Merkel.
Ne znam kako će Felipe Scolari objasniti Brazilcima da je na valovima Atlantskog oceana 11 milijardi dolara otplutalo na pučinu i nitko ih više ne može pronaći, kao ni onaj malezijski avion. U kakvoj atmosferi će se Brazil pripremati za Olimpijske igre u Rio de Janeiru za dvije godine? U atmosferi prosvjeda, nemira, gnjevnih ljudi i nešto nižeg gospodarskog rejtinga, koji je do utorka sjedio na sedmome mjestu. Do utorka! U Brazilu će broj sedam uskoro biti zabranjen. Do jučer je nad Maracanom lebdio urugvajski duh, od utorka navečer se raskrilio njemački orao. Na Copacabani - 11 lijesova. Već viđeno 1950. godine.
Moram priznati, nisu mi nakon pola sata njemačkog marša za Brazilom potekle suze niz lice jer se Brazil od premijere u Sao Paulu šverca i provlači kroz iglene uši - od pet utakmica, dvije pobjede su im priskrbili suci, Japanac Nishimura i Španjolac Carballo. Da nismo mali, jadni balkanski narod, tako smo ih i mi trebali zgaziti 12. lipnja u Sao Paulu. Ali, mi smo “olimpijska” nacija koja uživa u povijesnim utakmicama i kojoj je “važno sudjelovati” i pospremiti osam milijuna eura u džep.
Tužno je visjelo pet zvjezdica na brazilskim dresovima Davida Luiza i nogometne karikature Freda, oznaka za pet svjetskih kruna. Duboka je to prošlost. One tri na dresovima “Elfa” djelovale su nekako čvršće, stabilnije, njima se vjeruje, one imaju perspektivu. I nije čudno kada smo se razveselili što nam je budući izbornik “njemački đak” jer smo vjerovali da smo se napokon obračunali s korupcijom, improvizacijom, teškim, olovnim riječima koje bi nas trebale motivirati. Ne, na žalost ne, “jošte živi duh balkanski” jer dok se naš izbornik u ozbiljnoj analizi obračunava s jednim od igrača kojima je do jučer vjerovao, nema tu sreće. Jednako tužno kao i naš pristup utakmici s Brazilom, izgledao je u utorak “o jogo bonito” jer je “jogo” bila probušena lopta, dok je nogometni “über alles” marširao u jednu od najraritetnijih pobjeda na svjetskim prvenstvima.
Samo su dvojica svjetskih trenera znala s Nijemcima: Mađar Gusztav Sebes 1954. i Miroslav Blažević 1998. Laka konjica je u Švicarskoj Nijemce naprašila po stražnjici 8-3, ali je u finalu izgubila od njih 2-3. Bila je to najava njemačkog nogometnog čuda koje traje do danas. Samo su četiri crna datuma u njemačkoj nogometnoj povijesti: 20. lipnja 1954. kada su u Baselu poraženi 3-8, 28. lipnja 1958. kada su im Francuzi zabili šest komada (3-6), 4. srpnja 1998. kada su Klinsmann i Bierhoff u Lyonu osjetili snagu talenta Ladića, Bobana, Šukera, Jarnija i Vlaovića. U utorak su se Scolariju osvetili i za 0-2 poraz u finalu 2002. u Yokohami. Ali, tada je Brazil imao Ronalda, Rivalda, Ronaldinha, a danas ima - Freda!?
- Ne mogu se snaći zbog onoga što je snašlo Brazil - snebivao se jučer trener svih trenera Ćiro Blažević. - I kada sam govorio: ‘Niko, možeš i moraš pobijediti Brazil’, smijali su mi se, a ja sam znao da je Hrvatska to mogla. I morala!
U kratkom zaključku, između dva kupanja u Novom Vinodolskom:
- Bilo mi je žao Brazila, bilo mi je neugodno dok sam gledao kako se ruši jedan veliki mit. Nijemci se nisu pošteno ni oznojili, a već je bilo 5-0. Eh, i od nas je Brazil trebao fasovati tri, četiri komada...
Ćiro tvrdi:
- Prvi put će u Južnoj Americi pobijediti europska reprezentacija. Europa je nogometna avangarda.
sport.ba @sport.ba
