Zmajevi, vi ste naš ponos!

Zmajevi su sinoć poraženi od Nigerije minimalnim rezultatom i tako ostali bez prilike za plasman u narednu rundu takmičenja na svjetskoj smotri u Brazilu. Sigurno je da nismo oduševili, ali Boga mi ni razočarali. Druga stvar je što su mediji i navijači imali itekako nerealna očekivanja. Po prvi put smo bili na jednom velikom takmičenju i to na Svjetskom prvenstvu ni manje ni više nego u Brazilu. Zemlji fudbala. Mnogi su smatrali da ukoliko ne prođemo grupu s Argentinom, Nigerijom i Iranom predstavljat će veliki neuspjeh. Baš ti su zaboravljali da smo s Gaučosima do tada igrali dva puta i oba puta smo naravno poraženi (5:0 i 2:0), dok se bolje nismo provodili ni sa "slabašnim" Irancima (nikad ih nismo pobijedili, a igrali smo četiri puta (samo jedan remi, uz poraze od po 5:2 i 4:0). Nevjerovatno kako smo čudan narod, koji iz velike euforije koja je vladala pred sinoćnji duel upadne nakon samo dva sata u strašnu letargiju. Do sinoć su Spahić, Džeko, pa i Sušić bili heroji nacije, a sada su izdajnici, kukavice, ne zaslužuju biti dio tima...Krajnje je vrijeme da se pogledamo u oči i otvoreno kažemo da je ovo, vjerovatno, bio naš realni domet. Safet Sušić je uspio što do sada nije uspjelo niti jednom selektoru - otići na veliko takmičenje. Bio je Pape blizu i prošli put, protiv Francuza u Parizu, ali su nas naše greške, kao i sudijske, koštale plasmana. Ipak, Safet je kraj te utakmice dočekao sa suzama u očima, koje ću pamtiti cijelog života. Zaplakao je Pape, iako je veliki, legenda bh. fudbala, najbolji naš fudbaler u historiji. A to mnogima smeta. Nemam namjeru braniti ga, niti ići u analizu njegove postavke igre, kao što to radi skoro četiri miliona selektora širom države. Svi bi voljeli biti na Papetovom mjestu, te promijeniti sastav, taktiku, stručni štab...A ne ide to tako...Šta bi onda tek trebala javnost u Španiji, još uvijek aktuelnom svjetskom i dvostrukom uzastopnom evropskom prvaku? Ili jednoj Engleskoj, kolijevci fudbala... I u porazu treba ostati dostojanstven, kao i kada smo pobjeđivali jače od sebe. Dižemo se u nebesa, već smo se vidjeli u drugom krugu, ma u četvrtfinalu, kako izbacujemo jednu Francusku...Šta će Francuzi, stigli su bez Riberyja, reče neki dan jedan moj prijatelj. A očito zaboravlja da su nas ti isti Galski pijetlovi, bez Riberyja, razbili nedavno na Koševu. Prebrzo zaboravljamo, a prerano se dižemo u visine, gdje objektivno trenutno ne pripadamo. Kada su objavljeni sastavi za sinoćnji duel po društvenim mrežama krenula je salva kritika na račun selektora. Zašto će igrati Toni Šunjić, zbog kojeg ćemo i izgubiti meč. Poraženi jesmo, ali ne zbog Šunjića, koji je, bar meni, odigrao odličan meč. Ispali smo zbog neiskustva, zbog sudije definitivno, ali i zbog našeg nezalaganja, arogancije pojedinih igrača... Najlakše je biti general nakon bitke. Sada je najvažnije okrenuti se srijedi i duelu s Iranom, te pokušati doći do prvog boda (bodova), što bi predstavljalo veliki uspjeh u debiju za nas. I zaista je nevjerovatno da književnici, glumci, pjevači, ljudi koji su maheri u svom poslu, a slobodno ću reći tarabe u fudbalu osuđuju igrače i selektora...Još uvijek mi rečenica "Misimović je bio grozan" para uši...Taj takozvani fudbalski stručnjak, koji je zaista uspješan, ali u svom poslu, daje sebi za pravo da kritikuje čovjeka koji je u poznim godinama ostavio srce na terenu, pretrčao preko 10 kilometara, ali i driblao protivnike, borio se kao pravi Zmaj da uposli Džeku ili Pjanića. I onda njegov trud popljuje se u javnosti od ljudi koji zaista nisu kompetentni da komentarišu fudbal. Pogotovo našu selekciju. Zmajevi, glavu gore, ništa nije gotovo, nije propast svijeta što smo izgubili od jedne Nigerije, afričkog prvaka, što mnogi zaboravljaju. Pitali su me prije Mundijala šta priželjkujem, a kao iz topa sam izvalio - da postignemo makar jedan gol. Hvala Vedi Ibiševiću, koji je ostvario moj san, ali i hiljada realnih Bosanaca i Hercegovaca. Doduše, postigli smo i drugi, koji ipak nije priznat. Još ukoliko eventualno savladamo Iran mogu slobodno reći da su Zmajevi nadmašili moja očekivanja. Napisao bih još dosta toga, onog što me tišti, ali ću ostaviti za neki drugi put. Zmajevi, vi ste naš ponos, bez obzira na današnje kritike raznoraznih "stručnjaka". Želim vam mnogo sreće u budućnosti, te da odemo i na Evropsko prvenstvo 2016., ali i da tada postavimo realnije ciljeve.