Brojimo sekunde do početka drugog i vrlo vjerovatno najvažnijeg susreta za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Devedeset minuta koje bi nas mogle odvesti pred vrata raja, pred plasman u drugi krug. U svakom slučaju, Bosna i Hercegovina i naših jednaest heroja sve drži u svojim rukama i to je ono što je najvažnije.
Međutim, ostaje pitanje, šta nas to čeka danas na Areni Pantanal u Cuiabi? Šta nam sprema selektor Safet Sušić, a šta njegov protivnik Stephen Keshi?
Pape je, ako je suditi prema onome što smo vidjeli u posljednje dvije godine, stara trenerska škola. Ne zamara se selektor previše sa protivnikom, skautiranjem u detalje, taktičkim varijacima i ugiravanjima. Treninzi reprezentacije BiH su gotovo pa uvijek otvoreni za javnost - protivnički špijuni to ustvari i nisu, oni se mogu normalno ušetat na stadion i posmatrati treninge, jer na njima neće naučiti puno. I mada Sušić rijetko sakriva sastav - uostalom i ptice na grani znaju nabrojati devet ili čak deset sigurnih - on je relativna tajna za igrače sve do samog dana utakmice, kada osvane na zidu svlačionice ili sobe za sastanke. Boje markera koji igrači u međuvremenu nose rijetko znače šta za sastav.
Činjenica je isto tako da takav sistem od dolaska Sušića, a pogotovo u ovom ciklusu kvalifikacija, funkcioniše dobro. Reprezentacija je na svom prvom velikom takmičenju, igra dobro, rezultati su dobri i to je ono što je najvažnije, a sistem kojim se dolazi do toga je u drugom planu.
Odgovor na pitanje kako će izgledati naša selekcija večeras za sada ima nekoliko opcija. Prva je da selektor ništa neće mjenjati, ali ona je i najmanje izgledna - čini se da Sušić nije bio zadovoljan izvedbom Ermina Bičakčića i on bi mogao preseliti na klupu. To će, logično, isforsirati rotacije u samoj ekipi, jer Pape na klupi nema igrača za klasičnu rotaciju stopera za stopera. Kako sada stvari stoje, priliku na toj poziciji u paru sa Emirom Spahićem bi mogao dobiti Sead Kolašinac, koji bi se tako pomjerio sa lijevog beka i tamo otvorio rupu za igrača koji ulazio s klupe.
Ali, i tamo je propuh - selektor na raspolganju ima jednog pravog lijevog beka, a to je upravo Kolašinac. Njegova prva alternativa je Sejad Salihović, ali on je propustio veći dio treninga u Brazilu i teško da će biti spreman, što je uostalom potvrdio i Sušić, pa će tu selektor morati improvizovati. Rješenje je čini se povlačenje Senada Lulića, koji je u toj ulozi odigrao dio kvalifikacija, doduše izmjenjujući se sa Salihovićem.
Ovo bi otvorilo mjesto za Edina Višću, kojega je selektor nebrojeno puta pohvalio u posljednje vrijeme i koji bi na toj strani donio brzinu i svježinu. Međutim, ostaje i treća opcija, koju je rijetko ko spominjao ovih dana. Naime, moguće je da Sušić i nije pretjerano uvjeren u Lulićeve defanzivne sposobnosti, a svjestan da mu i bod i dalje igra - što naglašava u svakom intervjuu nakon Argentine - Pape bi mogao ići na ojačavanje zadnjeg reda. To može jedino dobiti ubacivanjem Harisa Medunjanina, koji bi onda vjerovatno zaigrao pored Bešića, a Pjanić bi se pomjerio prema naprijed. U toj varijanti i dalje bi smo imali problem disbalanasa na lijevoj strani, gdje bi vjerovatno zaigrao Misimović, te upadanja dva slična igrača Misimovića i Pjanića jedan drugom u krilo, ali bi smo vjerovatno defanzivno bili sigurniji.
Naravno, sve su ovo teorije i samo selektor zna šta nas to čeka večeras, baš kao što je to slučaj i na drugoj strani. Ono što nas Keshijevo vrijeme uči jeste da njegova Nigerija voli prepustiti loptu protivniku, braniti se i čekati priliku da iskoristi rupe i kazni i kontranapadima. Rani gol bi ih dotukao, ali u ovoj noći nema mjesta srljanju - pred nama je devedeset minuta koje nas mogu dovesti u ekstazu i trebamo ih iskoristiti što bolje.
Sve teorije padaju u vodu, svi sistemi i taktike – sada je sve na jedanaest heroja. Idemo!
sport.ba @sport.ba
