Dok su bosanskohercegovački mediji nagađali po koga je Zdravko Mamić dolazio u Sarajevo, stavljajući u izlog fudbalere Željezničara i Sarajeva, u miru i tišini završen je posao s trećim premijerligašem iz glavnoga grada - Olimpicom.
Dinamo je, naime, na zvaničnim stranicama objavio transfer mladog Amera Gojaka, kadetskog reprezentativca naše zemlje, Željinog dječaka i proteklih šest mjeseci, standardnog prvotimca kluba s Otoke.
Još od pionirskih dana, Gojak je pokazivao mnogo više od vršnjaka. Nešto poput Armina Hodžića, samo dvije ili tri godine poslije. Igrao je i za reprezentaciju, zabijao golove i baš kad su iz Zvorničke 27 poručili da wonderkid ostaje u Dolini ćupova, Olimpic je objavio potpuno neočekivan transfer.
Sića umjesto ''pravih'' para
Sve loše u Fudbalskom klubu Željezničar u bosanskohercegovačkoj medijskoj svakodnevnici obično ostane neprimijećeno pa je tako i odlazak najboljeg mladog igrača okarakteriziran kao običan, ni po čemu spektakularan transfer, premda je svima koji su makar jednom Gojaka gledali na djelu, jasno o kakvom je potencijalu riječ.
Nije to prvi put da na Grbavici griješe - katastrofalne procjene pravili su i u prošlosti. Nabrajati bismo mogli u nedogled, a najbolji je primjer Edina Džeke zbog kojeg se u Dolini ćupova i danas busaju u prsa ponosno govoreći da je ''njihov'', a klub je napustio za siću, kao ''šljivotres''.
Hoće li se isto desiti i s Gojakom pokazat će vrijeme, kako god, na Grbavici bi morali spoznati prednosti koje nudi ''pravi transfer'', jer pravog novca od prave prodaje još dugo neće vidjeti ako nastave s politikom ustaljenom proteklih godina. Bit će im dovoljne ''mrvice'' i iščekivanja prodaje gojaka i džeka u neke druge klubove kako bi dobili svojih par procenata na račun naknade za treniranje i razvoj. Tuga.