Tekuća sezona Serije A donijela nam je nekoliko velikih iznenađenja, a na prvi pogled, Parminih šesnaest uzastopnih utakmica bez poraza spada u najveće.
Slavni dani kluba iz 90-ih su daleko iza nas, kada su velike investicije mljekarskog giganta "Parmalat" pretvorile klub u nešto nalik Monacu tadašnjeg vremena. Emilijanci možda i nisu previše iznenađeni sadašnjim uspjehom, s obzirom da blistaju još otkada je Roberto Donadoni stigao početkom 2012.

Donadoni je došao sa namjerom da obnovi svoju karijeru, nakon razočaravajućih angažmana u reprezentaciji Italije i Napoliju, prije nego ga je otpustio Cagliari. Kada su navijači Parme saznali za dolazak Donadonija, nisu bili sretni. Željeli su klupsku legendu Gianfranca Zolu. Nekoliko godina kasnije, tifozi očajnički žele Donov ostanak.
Robertu nije dugo trebalo da osvoji navijače, nakon što je za nekoliko mjeseci klub iz zone ispadanja odveo do osmog mjesta, na kraju završivši nekoliko bodova ispod mjesta koje je vodilo u Europa ligu. Sezonu poslije, uprkos odlasku klupske zvijezde Sebastiana Giovinca, Don je Emilijance predvodio do desetog mjesta na tabeli.
Način na koji su igrali protiv najvećih timova je posebno impresivan. Roma, Inter, Juventus, Milan i Lazio nisu uspjeli savladati Parmu. Od ove sezone, na popis su dodani Fiorentina i Napoli. Parma više ne vodi borbu za opstanak. Naprotiv, sada su tim protiv kojeg nijedan tim ne voli igrati.

Klub se posebno pripremio za ovu sezonu, u kojoj su 13. decembra proslavili stogodišnjicu kluba. Sportski direktor Pietro Leonardi navijačima je poklonio Antonija Cassana, najveće pojačanje "Križara" u posljednjih nekoliko godina. "Petru Panu" nedostaju 4 gola da sustigne najefikasniju sezonu karijere, kada je u sezoni 2003/04 kao igrač Rome zabio 14 golova.
Nakon klimavog starta, Parma je u velikom zaletu. Trenutno drže šestu poziciju, sa dva boda manje od četvrtoplasirane Fiorentine. Između njih se nalazi Inter sa 47 bodova. Izlazak u Europu, nakon skoro deset godina pauze, ne čini se tako nerealnim.
To nije slučajnost. Donadoni je podučio tim da u toku utakmica bude što više taktički fleksibilniji i komforniji u prelazima između trojice i četvorice igrača u odbrani. Dovođenje Yohana Benalouanea, koji je sada u Atalanti, i Mattije Cassanija su dokaz te prilagodljivosti. Parma može stajati duboko i zbiti se, a može i pritisnuti visoko na terenu. Mogu igrati na kontre, a mogu i dominirati u posjedu lopte.
Još impresivnije je da je Parma na dovođenje igrača potrošila izuzetno malo. Desni bek Mattia Cassani, te veznjaci Walter Gargano i Marco Parolo stigli su na posudbe ili za simboličnu cijenu, a svi imaju ključnu ulogu ove sezone. Cassani vjerovatno neće otići u Brazil ovoga ljeta, iako je upitno ko je u ovom trenutku bolji desni bek od njega, dok bi Gargano i Parolo mogli dobiti pozive za Urugvaj, odnosno Italiju.

33-godišnji Marco Marchionni, koji je igrao u posljednjoj europskoj avanturi ovoga kluba, prošlog ljeta se kao slobodan igrač vratio na Ennio Tardini. Pod Donadonijem je doživio fudbalsku renesansu. Don je kompenzirao njegovu fizičku slabost tako što je uvećao njegove tehničke osobine, prebacivši ga sa krila na poziciju dubokog playmakera, poput Pirla.
Bivši vunderkind Juventusa Raffaele Palladino bio je otpisan nakon niza ozbiljnih povreda. Sada, sa 29 godina, Donadoni ga polako gura u prvi tim. Svi ovi mali detalji su pomogli Parmi u njenom zaokretu. Osigurali su da se san o ponovnoj bajci iz 90-ih i učešću u Europi čini kao realna mogućnost.
Međutim, nije sve savršeno na Tardiniju. Klub je u januaru prodao svoja dva najveća talenta Pedra Mendesa i Nicolu Sansonea u Sassuolo. To nije pomoglo u smanjenju prosjeka godina ovoga tima. "Križari" su najstarija ekipa u cijeloj ligi. U posljednjoj utakmici protiv Milana, prosjek godina startne postave je bio 29, sa samo trojicom igrača ispod 29 godina.
Vjerovatno je zato i važnije da Parma uživa u trenutku dok traje. Kako stvari stoje, neće dugo proći prije nego veliki klubovi privole Donadonija u svoje redove. Trenutno, Milan i Tottenham se spominju kao potencijalne destinacije.
Don je donio europski san na Tardini, ostaje da se vidi da li će san postati java. Bolju priliku možda više neće imati.