U fudbalu čuda se ne dešavaju. U fudbalu se čuda stvaraju.
U Cityu su se hrabrili i nadali jednom takvom, ali ono što su napravili u dvije utakmice osmine finala Lige prvaka jednostavno nije bilo dovoljno. Barem ne protiv Barcelone.
Imao je Manchester City na Nou Campu glavu i rep, djelovao organizovano, sve do primljenog gola i izuzetno opasno. Ali, iako možda nije izgledalo tako, Barcelona je u drugih devedeset minuta osmine finala imala apsolutnu kontrolu i ni u jednom trenutku njihov plasman među osam nije dolazio u pitanje. City jednostavno nije imao šanse.
Prokockao ju je kukavičkim pristupom u prvoj utakmici i to je ono za čim na Etihadu trebaju najviše žaliti.
Nije ni plan kojeg je Pellegrini izložio u katalonskoj prijestolnici na prvi pogled djelovao pretjerano hrabro i ofenzivno. Ali, bio je apsolutno logičan. Bio je posljedica loše predstave u prvoj utakmici - domaći su na semaforu imali dva gola prednosti, a na ramenima mnogo manje pritiska nego li gosti. Najlakše bi bilo istrčati sa tri napadača i uskočiti u bjesomučnu utrku na sve ili ništa, ali u stanju stvari kakvo je dočekalo prvi zvižduk izgubljenog francuskog distributera video igara Stephanea Lannoya, bio bio to samoubilački čin. Bez obzira na mourinhovske priče o "najslabijoj Barci", da bi ste pobjedili Barcelonu na Camp Nou morate imati dobro razrađen i mudar plan, kojeg ćete se disciplinovano i organizovano držati.
[anter]
Kukavički pristup
Manchester City je svoju priliku u duelu protiv Barcelone prokockao kukavičkim pristupom u prvoj utakmici i to je ono za čim na Etihadu trebaju najviše žaliti.
Kasnije je postalo nemoguća misija "vaditi" se na Nou Campu i tražiti način da se nadoknadi zaostatak od dva gola iz prve utakmice.
[/anter]
Čileanac je ovaj put imao jasnu ideju - pomjerio je vezni red bliže protivniku, Toureu predao ključeve i pretvorio ga u najvažnijeg igrača na terenu. Barcina glad za posjedom trebao je biti okidač za oružje Citya - visoki pritisak na protivnika, doslovno stvaranje panike kod "psihološki poljuljanog protivnika".
No, takav sistem je imao i svoje slabosti. Prije svega, indisponiranog Sergija Aguera. Očito da je Pellegrini precjenio njegovu fizičko stanje nakon oporavka i gurnuo ga je u vatru, a ovaj za 45 minuta apsolutno nije napravio ništa. Obzirom na mane koje je Barcelona pokazala ove sezone - i koje su se potvrdile u drugom poluvremenu ulaskom Edina Džeke - jasno da bi pokretljiviji napadač koji je u isto vrijeme opasan u skoku bio mnogo veći zalogaj za Mascherana i Piquea. Također, da bi ovaj plan funkcionisao, Pellegrini je trebao i rastrčane i agresivne bokove, te ogroman doprinos trojca Milner - Silva - Nasri, koji je tek djelomično radio taj posao korektno, a takvom razvoju stvari i Toure se našao u limbu.
Međutim, možda i najveći problem je taj što Barceloni u ovoj utakmici posjed nije bio glavna preokupacija. S dva gola prednosti mogli su sebi priuštiti i čekanje i promjenu pristupa. Na visoko postavljenu formaciju Citya Tata Martino odgovorio je svojevrsnim 4-1-4-1, gdje je Messi stopere izvlačio visoko i otvarao ogroman prostor. Igra se lako prenosila u polovinu Citya. Spori Lescott nije pretjerano bolje rješenje od Demichelisa i Neymar je često imao otvoren put i priliku za egzikuciju. Za Martina je ustvari veći problem bio taj da Barcelona - ili ako hoćete Neymar - jednostavno nije koristila ponuđeno.
Priča se ovdje ustvari vraća na početak. Manchester je na svom igralištu pokazao nedostatak hrabrosti i postavio onako kako je u tom trenutku Barceloni najviše odgovaralo. Messi i društvo nisu propustili takvu priliku i konce su preuzeli u svoje ruke i ni u jednom trenutku ih nisu pomislili pustiti. Barceloni je bilo važno izbjeći rani gol i psihološki šamar, a kada je neutraliziran prvi val, o nekakvom cunamiju više nije bilo govora. Istina, i City je potvrdio sve one probleme koji muče Martina mjesecima – prekide, igru u zraku te svojevrsnu rezervisanost u napadu – ali je individualno umjeće Messija; ili nespretnost Lescotta; bilo dovoljno da se sve to pokrije.
Srijeda na Nou Campu ustvari je od potencijalnog klasika igrom slučaja pretvorena u egzibiciju, koja je u prvi plan izbacila slabosti obiju ekipa. Pellegrini je evropsku avanturu završio još prije tri sedmice, i ovdje je pokazao da je mogao bolje, ali da i dalje luta sa pojedinim odlukama, koje bi na kraju sezonu mogle odvesti u pogrešnom smjeru. S druge strane, Tata Martino je debelim markerom još jednom podvukao davno detektirane probleme, ali i dobio odgovor šta bi na kraju mogao biti njegov lijek. Jer Messi je i dalje sposoban svaku nevolju riješiti jednim potezom.
sport.ba @sport.ba
