ABA liga, koja je po riječima svojih osnivača druga najjača košarkaška liga u Evropi, po mnogočemu to ipak nije. A zašto nije, pokazala je protekla sezona.
Po mišljenju stručnjaka, ova sezona, iako je zbog dva direktna mjesta za Euroligu i jednim za kvalifikacije počela pompezno, jasno je pokazala da kvalitet nikad nije bio slabiji, a sve ono što se dešavalo s famoznim ulaskom u Euroligu, na kraju se pretvorilo u cirkus i maskaradu, pa je sve više u pitanju Muppet show nego ozbiljno takmičenje.
Nažalost, u toj igri moćnika, u kojoj je interes samo novac a nikako košarka, ekipa Igokee postala je prava kolateralna šteta, i umjesto da ljubitelji košarke u BiH uživaju u uspjehu tima koji će igrati Euroligu uz osiguran opstanak Širokog – što je također dobar rezultat tima iz Hercegovine – priča je krenula u drugom, neželjenom smjeru i sada više nikom i nije do košarke. Zašto?
Jasno naznačena pravila
Prije početka sezone jasno su naznačena pravila. Prvi tim iz regularnog dijela sezone i pobjednik Final Foura ide u Euroligu, a ako je u pitanju isti tim, drugoplasirani iz regularnog dijela sezone. Znači dva direktna mjesta i jedno za kvalifikacije. I bi tako, dok tim trenera Bajića nije počeo šokirati jednog po jednog favorita. Igokea se našla ispred Crvene zvezde, koja je trenutno finansijski najjača u regionu, zatim također bogate Cedevite, velike Cibone, uobičajeno jakog Partizana i vrlo ozbiljno posloženih sastava Radničkog i Budućnosti.
Sa sastavom u kojem dominiraju iskusni ali i vrijedni igrači, i gdje Amerikanci nisu bahati kao što često znaju biti kad dođu u Evropu, tim iz Laktaša je već do sredine sezone najavio da se ne plaši nikog.
[anter]
Priča krenula u drugom smjeru
Nažalost, u toj igri moćnika, u kojoj je interes samo novac a nikako košarka, ekipa Igokee postala je prava kolateralna šteta, i umjesto da ljubitelji košarke u BiH uživaju u uspjehu tima koji će igrati Euroligu uz osiguran opstanak Širokog – što je također dobar rezultat tima iz Hercegovine – priča je krenula u drugom, neželjenom smjeru i sada više nikom i nije do košarke [/anter]
I onda Roman Lisac i kompanija počinju iz prikrajka, pa onda i otvoreno – da, zašto to otvoreno ne reći!? – diskreditirati Igokeu. Počinju dolaziti dopisi iz Eurolige o garancijama, aerodromu, hotelima – jednostavno gomila zahtjeva. Znalo se da Cedevita ne može na završni turnir iako je projektirana za to, Cibona se ugasila u krizi rezultata, a račune "velikima" počeo je kvariti i Radnički iz Kragujevca.
Pritom je Split ispao, a mađarski Šolok dobio zagarantirano mjesto i za sljedeću sezonu jer su to platili. Čast Mađarima, no nesretni Split je ipak institucija u svijetu košarke, ali bez novca, koji je nešto što je u privatnoj firmi ABA lige jedino mjerodavno.
Mečevi podsjećali na građanski rat
Suđenje je bilo katastrofa, na svakoj drugoj-trećoj utakmici gomila skandala. Očaj živi! Mečevi Partizana i Crvene zvezde podsjećali su na građanski rat, a čelnici lige, umjesto da smiruju tenzije i suoče se s brojnim problemima, isključivo su kao papagaji ponavljali da je veliki uspjeh to što se dobila prohodnost za Euroligu, a što su domaća prvenstva svedena na nivo revijalnog, koga briga, kao i za sve drugo navedeno što nije dobro.
Igokea se u svemu sjajno snašla na parketu, a što nije bolje van njega, nije kriva. Slovenci su uvijek tvrdili da nisu Balkanci, ali njihovi ljudi u ABA ligi sa svojim mešeteranjem neodoljivo pokazuju da nisu ništa drugačiji od drugih kad je bivša SFRJ u pitanju. Hladno pismo iz Eurolige da Igokea kao "nema uvjete za igranje" kao ni Radnički, naišlo je na osudu i iz tih klubova su brzo javili da rješenje ipak postoji.
Banja Luka ima aerodrom, tu je dvorana Borik, a iz Kragujevca su poručili da će sve osigurati. Onda su se u Igokei strašno naljutili, što je sasvim normalno, i uz njih je stao i KSBiH. A onda vrhunac apsurda da su baš Laktaši od 25. do 27. aprila domaćin završnog turnira. Igokea može igrati Euroligu, ali mora pobijediti Partizan u polufinalu.
U ovoj situaciji na dvadesetak dana prije turnira koji bi trebao da bude praznik, zapravo niko ništa ne zna. Prije čovjek zna šta je u kafani punoj ljudi koji vole dobru kapljicu, nego ko će u tu famoznu Euroligu, što već umara i ljubitelje košarke. Šteta je već napravljena. Nikom više nije ni bitno šta će biti i to je najopasnije. Igokeu svi žale, ali od toga Igosi nemaju ništa. Prevereni su jer se nisu uklapali u planove moćnika ABA lige koji gledaju samo novac, dok takmičenje ide silaznom putanjom.
Ove sezone su prevarili Igokeu, sljedeće će možda Široki ili Zadar. Neka im služi na čast, a i neka su ponosni što se pravila u ligama ne mijenjaju u toku sezone ni u petoj mongolskoj ligi naprimjer. Mi Igokei čestitamo na prvom mjestu, čestitamo i opstanak Širokom i možemo biti prezadovoljni načinom na koji su sakupljali koeficijent za Bosnu i Hercegovinu.
Ostalo je već nevažno i može se reći dosadno. Novac jeste važan, ali ipak nije najvažniji u životu. Nešto je i u emocijama koje nažalost sve više nestaju na prostoru bivše SFRJ pred najezdom surovog kapitalizma.
sport.ba @sport.ba
