Profesionalni nogometaši od nogometa dobivaju jako puno. Jako puno nogomet im od života i uzima. Asketska disciplina u svakodnevnom životu jedan je od najzahtjevnijih aspekata, a njegov sastavni dio su predsezonske pripreme...
Pripreme su za igrače najvjerojatnije jedan od težih shvaćanja nogometa kao igre i kao profesije.
Prije svega, sastoje se od nekoliko faza. Prva je bazična. Ona bi, po meni, trebala biti na savjesti samih igrača, tj. svakog igrača ponaosob.
Vrijeme je da sportaši počnu ozbiljnije živjeti svoj profesionalizam. Trener bi imao puno više vremena za uigravanje momčadi, razrađivanje akcija i prekida, dotjerivanje tehničkih nedostataka u cjelini, pa tako i kod pojedinaca, kada bi svaki igrač sam sebe doveo fizički na nivo primjeren za početak priprema.
Ovako se previše vremena gubi na dosadno istrčavanje krugova, dizanje utega i pumpanje sklekova, barem što se tiče 70% klubova koji ne igraju ozbiljan nogomet. (Pod ozbiljnim smatram klubove koji igraju Ligu Prvaka nekoliko godina zaredom.)
Sjećam se priprema u Marbelli s moskovskim Lokomotivom kao danas. Nizali smo krugove dok su igrači Šahtara imali klasičan igrački trening.
Kako smo svaki dan trenirali u istom ili nešto kasnijem terminu od njih, imao sam mogućnost uvjeriti se u način rada Mircee Lucescua.
Skoro svaki dan na dnevnom su redu imali rad sa loptom tj. aktivnu igru 6-7 ili čak 8 igrača. Pokušavali su proći, zabiti gol u igri protiv petorice igrača. Svrha vježbe bila je rad i obrambenih i napadačkih igrača, stjecanje automatizma kod svakog pojedinca.
Pritom se mora naglasiti da je trener konstantno podizao glas i govorio što i u kojem trenutku želi, jer gdje nema discipline tu stanuje anarhija.
Volio bih još napomenuti da se sve to odvijalo prije nekih četiri do pet godina, a svi znamo koliko je ta momčad otad napredovala. Trener je cijelo vrijeme isti.
Općenito imam visoko mišljenje o tom stručnjaku, a imao sam prilike i sam raditi s jednim Rumunjom, Dorinelom Munteanuom, koji se, nakon što je osvojio nacionalno prvenstvo sa malim klubom (Otelulom), prodao u Rusiju. Općenito su rumunjski treneri popularni u posljednje vrijeme: Lucescu (Šahtar Donjeck), Munteanu (Kubanj Krasnodar), Petrescu (Dinamo Moskva), Hagi (Galatasaray), Piturca (rumunjska reprezentacija)...
Ne znam da li ima smisla vući paralele njih i nas kao dviju država, ekonomskog stanja u državama, renkinga na FIFA-inoj ljestvici i igrača koji igraju po najboljim europskim klubovima, pa se pitam što to oni znaju a mi ne. Ali, to je tema za neka druga izdanja...
Hoću reći da je razlika u metodama ogromna, ali i da je jednim dijelom opravdana, jer ako jedna momčad već za 25 dana ima utakmicu od velikog značaja, tipa Lige Prvaka, druga za 45 dana nastavak prvenstva, naravno da to nije isto i da su velike razlike u načinu pripremanja i doziranja igrača.
Ali općenito, mislim da danas treneri premalo pažnje posvećuju taktici, taktici u smislu prenošenja ideja na teren, kopiranja situacija s utakmice i njihova prenošenja u trenažni proces, a sve to kroz raznolikost vježbi da bi se dobila simetričnost utakmice.
Naravno, posebno je to bitno mladim igračima koji tek kreću u svijet nogometa...
sport.ba @sport.ba
