Dugogodišnji hrvatski košarkaški reprezentativac Damir Mulaomerović (39) ljetos je, pomalo neočekivano, započeo trenersku karijeru. Ali ne tamo gdje se to očekivalo (u Zagrebu) nego u svom rodnom gradu Tuzli. Zbog velikih dugova Sloboda je svojedobno morala u treću ligu, a tog je trenutka bila drugoligaš, što je Damiru kao polazište odgovaralo. No, nešto se neočekivano dogodilo.
- Procijenivši da bi to za njih bio prevelik financijski zalogaj, Brotnjo iz Čitluka je odustao i pri tome uvjetovao da se to mjesto ustupi nama jer je Tuzla prije bila znana košarkaška sredina. Doduše, Sloboda je klub koji ne daje puno, ali daje sve na vrijeme i nema dugovanja. Čini se da nismo razočarali jer na utakmicama imamo tri-četiri tisuće gledatelja, a nakon prvog dijela prvenstva dijelimo drugo mjesto, a tamošnja liga BiH čini mi se jačom od hrvatske – kaže Mula.
Igrao je za najveće europske klubove (Real, Panathinaikos, Olympiacos, Fortitudo, Efes...).
- Kao trenera vode me i neki igrački nagoni, pokušavam se sjetiti sve što sam naučio od mojih trenera i to spojiti s proračunom koji je minimalan. Imao sam od koga učiti, a treneri su mi bili znalci u rasponu od Bore Đakovića do Željka Obradovića. Trenirali su me i Repeša i Aco Petrović koje me nije sramota nazvati i pitati.
Tuzlu je napustio 10. listopada 1991., a trenerski se u nju vratio prošlo ljeto.
- Na debiju doživio sam ovacije 3000 ljudi. Malo tko to doživi. I ja sam se iznenadio toplom atmosferom u gradu, prodamo oko 150 godišnjih ulaznica više klase i oko 500 običnih godišnjih karata.
Kaže da ne viče puno na igrače, ali temperamentno proživljava utakmicu.
- Podviknem jedino kada treba dignuti tenziju i razbuditi momčad. Tek sada shvaćam koliko je to složen posao, na koliko detalja trener mora misliti, što kao igrač nisam mogao shvatiti pa mi dođe da posjetim neke bivše trenere i da im se ispričam.
sport.ba @sport.ba
