sport.ba @sport.ba
Hoće li nam se gospoda iz Ciriha skinuti više s grbače, sa tim „slučajnim“ delegiranjima i kompjuterskim žrijebovima. Koga oni farbaju? Svjetska kuća fudbal je upravo donijela odluku koja je podigla obrvu svakom fudbalskom pismenjakoviću od Buenos Ajresa do balkanskih kladionica — poslali su Argentinca, Fakunda Telja, da dijeli protiv Maroka pravdu Francuskoj, prvom favoritu za osvajanje pehara na Svjetskom prvenstvu!
Zvuči kao savršen uvod u teoriju zavjere koju biste čuli u tri ujutru za kafanskim stolom, ali ovo nije teorija. Ovo je realnost modernog fudbala, pa i Mundijala, gdje se karte miješaju iza zatvorenih vrata, u skupim odijelima i uz prigušeno svjetlo, piše Blic.
Spojiti Argentinca i Francuze poslije onog epskog, krvavog finala u Kataru i svega što je uslijedilo, graniči se sa čistim kinematografskim ludilom. No, ova priča ima dublji, mračniji i sočniji zaplet, koji smrdi na klasičnu fudbalsku osvetu.
Francuski grijeh i selektor Egipta koji grmi
Hajde da sklopimo kockice, jer u ovom cirkusu ništa nije slučajno. Samo noć ranije, onaj ludački triler u kom je Argentina preokrenula Egipat od 0:2 do 3:2 i podigla neviđenu prašinu, sudio je — pazite sad — Francuz Fransoa Leteksije! I gle čuda, selektor Egipta ne može da se smiri, digao je glas protiv krovne organizacije i grmi na sav glas, jer ne može da prežali pojedine odluke sa samog kraja meča, koje su pogurale Mesija i drugove.
Dok Egipćani plaču zbog francuske pištaljke koja je svirala argentinski tango, FIFA po hitnom postupku šalje Argentinca da kroji kapu Trikolorima. Pa ko je ovdje lud?
To nije hrabrost, to je bezobrazluk sa pečatom svjetske kuće fudbala. Postaviti sudiju iz Argentine da vodi meč Francuzima — timu koji projektovano stoji na putu toj istoj Argentini ka odbrani trona — djeluje kao direktan odgovor Ciriha. Dok francuska javnost već uveliko čupa kosu i raspreda o tome da li im se ovim potezom svete za Leteksijea i svjesno siječe noga, Infantino i ekipa se vjerovatno smješkaju uz kavijar.
Može se štelovati, ali teren ne laže
Znamo kako te stvari idu. Jedan prekršaj na sredini terena koji se Francuzima ne svira, jedan žuti karton koji „smiri“ glavnog kreativca u ranoj fazi meča, i stvar je riješena. Sve čisto, sve po protokolu, a posao završen. Francuzi opravdano bjesne, jer znaju da Teljo sa sobom donosi onaj prepoznatljivi, tvrdi južnoamerički kriterijum gde se muška igra pušta, a zvijezde „skraćuju za glavu“.
Ali, ima jedna stvar koju ta gospoda iz fotelja konstantno zaboravljaju u svojim Excel tabelama. Možete vi delegirati koga hoćete, možete igrati ove šahovske partije iza zavjese i štelovati vjetrove kako vam drago. Kada sudija dune u pištaljku i kada se trava zapali, sve te administrativne igrice padaju u vodu.
Na kraju dana, o sudbini ovog meča neće odlučiti delegati sa akreditacijama oko vrata i namirisani aparatčici. Odlučiće oni mangupi na terenu koji pljuju krv. Ako su Francuzi zaista šampioni, moraće da pobijede i Telja i pritisak i istoriju.
FIFA je, računajuči i ono brisanje crvenog kartona Amerikancu, povukla svoj najkontroverzniji potez na šampionatu. Sumnja je bačena, a nama ostaje da uzmemo kokice u ruke i uživamo u spektaklu. Jer, na njihovu žalost, fudbal na kraju preživi njihove manipulacije.
